Beogradski univerzitet među 400 najboljih u svijetu, Zagreb ispao - naslov je beogradskih novina u danu nakon objave rezultata jednog od najznačajnijih i medijskih najvidljivijih rangiranja svjetskih sveučilišta, tzv. Šangajske liste 500 najboljih.
Zagrebačkog sveučilišta, 140 godina starijeg od beogradskog, na toj listi nema drugu godinu zaredom, dok se Univerzitet u Beogradu na ljestvici uspješno održava četvrtu godinu. Rangiran je između 301. i 400. mjesta, stotinjak više od Sveučilišta u Ljubljani. Ta su dva sveučilišta ostala jedina u regiji bivše Jugoslavije i - po kriterijima Academic Ranking of World Universities (ARWU) - u društvu dva posto najboljih u svijetu.
Da će Sveučilište u Zagrebu kao nositelj 50 posto nacionalne znanstvene produkcije s vremenom nestati s ove i sličnih svjetskih listi, predviđao je još bivši rektor Aleksa Bjeliš. U prosincu 2013. godine objavljeno je istraživanje QS World University Rankings, na čijoj se listi 800 sveučilišta Zagrebačko sveučilište uvrstilo između 601. i 650 mjesta, što je predstavljalo pad u odnosu na prijašnju godinu od 50-ak, a u pojedinim područjima provjere i stotinu mjesta.
- Mogao bih biti ciničan, no istina je da već dulje vrijeme upozoravam da će nam se ovo dogoditi. Dodatni problem je što kad sporo tonete, sporo se i izvlačite, upozorio je tadašnji rektor, smatrajući ključnim razlogom za nestajanje sa svjetskih rangiranja “očajnu politiku prema Sveučilištu” koja se najviše odražava podfinanciranjem.
Slabo izdvajanje
I sadašnji rektor Damir Boras loše financiranje smatra jednim od ključnih razloga za neuspjeh na toj ljestvici (“S ovakvim financiranjem nije moglo niti očekivati da će nam se sveučilište vratiti na Šangajsku listu”), no upitnim postavlja i kriterije rangiranja.
- Oni mjere ono što nama ne odgovara i prema toj listi treba biti oprezan - kaže rektor.
ARWU rangiranje temelji se na pokazateljima akademske i istraživačke uspješnosti, broju studenata i profesora dobitnika Nobelove nagrade ili Fieldsove medalje te, među ostalim, na broju članaka objavljenih u prestižnim časopisima poput Naturea i Sciencea. Iako je riječ o najpopularnijoj i jednoj od najstarijih listi (od 2003.), postoji slaganje da njezini kriteriji nisu sveobuhvatni: naglasak stavlja na prirodne znanosti i znanstvenu produkciju.
Ipak, velika većina svjetskih sveučilišta bez obzira na kojoj se poziciji ljestvice našla, bilo da je riječ o padu ili uspjehu, na svojim web stranicama spremno objavljuje rezultate liste. To je ovih dana učinio i Beogradski univerzitet.
- Činjenica jest da je Šangajska lista koncentrirana na znanstveni rezultat. Međutim, ono što je sigurno jest da su znanstveni rezultati preduvjet za kvalitetnu nastavu. Univerzitet koji se ne bavi znanošću nije univerzitet, to je koledž ili visoka škola - prokomentirao je za Magazin beogradski rektor Vladimir Bumbaširević.
Analizirajući razloge zbog kojih je Sveučilište u Zagrebu ispalo s liste, uz paralelnu usporedbu s Univerzitetom u Beogradu, postaje upitno je li uistinu financiranje jedan od ključnih problema. Naime, ukupni proračunski prihodi Sveučilišta u Zagrebu su oko 1,19 milijardi kuna, otprilike identično kao i onoga u Beogradu. U oba slučaja riječ je o postupnom padu izdvajanja iz državnoga proračuna.
Izdvajanja za znanost u obje države su slaba (Beograd, konkretno, za svoja znanstvena istraživanja ima oko 25 milijuna eura godišnje), no dok su vlastiti prihodi koje Univerzitet u Beogradu ostvaruje u padu, oni Sveučilišta u Zagrebu su u porastu.
Upitan je i drugi razlog za ispadanje Zagreba s ARWU ljestvice o kojemu je za Jutarnji govorio Neven Budak, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu i voditelj projekta Strategije razvoja obrazovanja, tehnologije i znanosti. Prema njemu, naime, financiranje je samo djelomično uzrok, a primarnim smatra činjenicu što Sveučilište u Zagrebu nije uspjelo funkcionirati kao sveučilište, nego nastupa kao zajednica fakulteta, što se u međunarodnoj visokoškolskoj zajednici teško prepoznaje.
Stvarni razlozi
Usporedimo li Beograd i Zagrebu, oba sveučilišta ne funkcioniraju kao integrirana, nego kao skupine fakulteta (beogradski rektor kaže: “Teško mi je zamisliti integraciju koja bi objedinila sve aktivnosti 31 fakulteta i 11 instituta”). S obzirom, dakle, na to da su oba sveučilišta neintegrirana, ključni razlog što se jedan pojavljuje na listi, a drugi ne, očito nije u činjenici što ih čini nakupina fakulteta s autonomijom.
Ipak, godine 2005., sjeća se rektor Bumbaširević, gotovo trećina radova njihovih znanstvenika nije bila uračunana jer su ih autori potpisivali nazivom institucije, odnosno fakulteta i instituta, a ne pod egidom Univerziteta. Još tada su, tvrdi rektor, imali dovoljan broj objavljenih radova da se nađu na listi od 500 najboljih na svijetu, no zbog ovoga problema nisu se mogli uračunati.
Koji su onda uistinu razlozi zbog kojih se Beogradski univerzitet održava na Šangajskoj listi, a Zagreb ne?
Brojčana usporedba “tehničkih” podataka pokazuje veliku sličnost između dva sveučilišta: Zagrebačko sveučilište čini skupina od 33 fakulteta i akademije, dok Beogradsko ima samo dva fakulteta manje. Zagreb ima nešto manje studenata od Beograda, gdje ih je oko 90 tisuća. Znanstvena područja koja oba sveučilišta pokrivaju jednako su sveobuhvatna (što je vidljivo i prema nazivima fakulteta). Ipak, Beograd ima nešto što Zagreb nema (ili točnije, što je izgubio), a to su znanstveni instituti. Upravo oni, konkretno njihovi istraživači, Univerzitetu donose 30-ak posto znanstvene produkcije. Naime, znatan dio od postojećih 11 instituta koji su sada u sastavu Univerziteta osnovali su sveučilišni nastavnici prije više desetljeća, no odlukom vlasti devedesetih godina instituti su odvojeni od Univerziteta. Iako se slična transformacija devedesetih dogodila Sveučilištu u Zagrebu, vlast u Srbiji reagirala je ranijom odlukom o ponovnom pripajanju instituta Beogradskom univerzitetu. Rektor Bumbaširević pritom priznaje da je uoči spajanja bilo manjih otpora pojedinaca i sa instituta i s fakulteta, no većina od njih 11 dobrovoljno je ušla u sastav Univerziteta.
Rezultat je da danas imaju 4000 nastavnika i istraživača s doktoratom čiju suradnju pokušavaju pojačati, a oni prema WOS-ovoj (World of Science) listi produciraju oko 3500 radova na godinu.
- Posljednje dvije godine držimo se na toj brojci, no imali smo priličan rast do 2012. godine. Ovaj broj je zadovoljavajući, no bilo bi bolje da se nastavio trend rasta - kaže rektor.
Najava promjena
Od 3500 publiciranih radova, gotovo trećina dolazi s pripojenih im znanstvenih instituta. Komentirajući činjenicu da su u Beogradu instituti pod kapom Univerziteta, zagrebački rektor priznaje da bi takva promjena (očekuje se da će do kraja godine do toga doći i u Hrvatskoj) dobrodošla i Sveučilištu u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....