Zagrepčani su ove subote odlučili iskoristiti sunčan dan, obukli su svoje buce, ponijeli skije i boardove i zaputili se na osniježeno Sljeme.
Podsjećamo, danas je prvi dan kako je otvoren Zeleni spust, a tri dana prije otvorio se i Bijeli. Crveni spust, nažalost, još nije u funkciji zbog sedežnice oštećene u nevremenu.
Sljemenska cesta je prohodna, a mjesta na parkingu ima, mada se isti polako popunjava.
- Sad će gužve tek krenuti, vikendima bude kaos u ovo vrijeme - objašnjavao nam je regulator parkinga jutros dok je pokazivao mjesto nadolazećem automobilu.
Ispred Tomislavovog doma je grupa djece i odraslih koji čekaju da ih prozovu za vikend školu skijanja.
- Danas ću prvi put stati na skije i mogu reći kako me čak i nije strah. Dugo planiram krenuti i napokon je došao taj trenutak, priča nam Antonia, sve vrijeme osluškujući kada će njeno ime biti prozvano.
Mama Lana također je dovela svog sina u školu skijanja, pa i oni čekaju ispred doma. Uputila nas je na poznate internet stranice na kojima se oglašavaju ponude, pa kaže kako se tamo kupon za vikend školicu može nabaviti dosta pristupačno.
- Odmah sam uzela kupon za dva vikenda. Sin nije mogao dočekati uzeti štapove u ruke, od pete godine je zainteresiran za skijanje. Međutim bila je korona, a i sad ima devet, što su prave godine za početi, kaže nam Lana.
Matko, Petar i Jakov ispred auta navlače buce na noge, gepek pun je skijaške opreme. Toplo su obučeni i ozareni od sreće, skoro im je promaklo da je sezona počela, kažu, a voljeli bi da je Crveni spust u funkciji jer ipak im je on najuzbudljiviji.
Jedan skijaš kojem se lici gotovo ni ne vidi, skriveno brilama, kacigom i buffom jedan je od rijetkih koji ne izgleda oduševljeno ovim subotnjim jutrom. Njemu je sve to bez veze, on ide u Alpe, prijatelj ga je nagovorio na Sljeme, a za Crveni spust mu je svejedno jer i to je za početnike, ako se njega pita. Ipak, zateže svoje pancerice i odlazi se spustiti niz Zeleni.
Lana i Matija, ona na skijama, on na boardu dugo su čekali otvaranje sezone.
- Mi smo s boardom dolazili i ranije, board je zahvalniji jer mogu se vježbati trikovi i van sezone, ako ima snijega. Lana i ostala ekipa na skijama ipak ovisi o uspinjači, objašnjava nam Matija.
Tata Elvis vodi preslatkog Marka na boardanje, maleni ne može sakriti osmijeh s lica.
- Počeo je boardati kad je imao godinu i pol dana. Sad već ima četiri, ja sam ipak počeo malo kasnije - priča nam ponosni otac dok nam Mark pokazuje svoju opremu.
U restoranu Vidikovac Sljeme, čitava je vojska konobarica i konobara. Kapaciteti još nisu popunjeni, ali objašnjavaju nam, gužvu očekuju svaki čas, posla ima i bit će ga. Šarmantne studentice i srednjoškolke, Jana, Tara, Franka i Lea hopšu po lokalu i donose val tople energije gdje god da prođu.
- Volimo ovdje raditi, gosti su okej, ali radna ekipa je super. To je ipak najvažnije, govore gotovo u glas.
Na klopu je krenula grupa mladih studenata iz Španjolske, nisu došli skijati, ali njihove raspoloženje je na zavidnom nivou.
Došli su prošetati i uživati na suncu, tu su na Erasmus programu, a Hrvatska ih oduševljava.
Malo niže od tornja, nalazi se kultni Zlatni Medvjed, a Branimir Vuglač nas dočekuje na šanku. Već 11 godina tu radi, a putuje iz Novog Zagreba. Ta razdaljina od stana do posla ne predstavlja mu nikakav problem, pogotovo kad je toplije pa ide motorom, i to sa svojom kujicom Mimom koja ima malu kacigu i naočale, o čemu je pisao Jutarnji.
- Imati skijalište na domak glavnoga grada zaista je privilegija koju ne uživaju mnogi. Drago mi je što ljudi to znaju iskoristiti, zašto i ne bi? Nažalost, manja je posjećenost jer Crveni spust ne radi, poentira Branimir.
Cijene u planinarskom domu su pristojne, bistra juha može se pojesti za tri, grah za šest, a ako je s kobasicom onda za osam eura. Buncek s prilogom cijene na deset eura, a gosti se mogu zasladiti štrudlom od jabuka za tri eura.
Ipak, i sa sedežnicom koja nije u funkciji, u hotelu Tomislavov dom potvrdili su nam kako su im kapaciteti popunjeni, a zavidan broj gostiju imaju i radnim danima.
Grafičar, koji je izdvojen iz centra zbivanja na parkingu nema puno automobila, ali su unutra gotovo svi stolovi popunjeni gladnim planinarima. Pojeli smo grah s kiselim zeljem za šest i pol eura, bio je fenomenalan kao i uvijek. Otići na Sljeme i ne pojesti grah, složili smo se, zaista je svetogrđe.
Tko god je danas došao na Sljeme, bilo na skijanje, bordanje, sanjkanje, šetanje ili samo na kavu, nije pogriješio. Povratak u sivu zagrebačku realnost nije nam najbolje legao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....