Pješačka zona u središtu Zagreba samo se na prvi pogled doima kao prostor iz kojeg je sav promet nestao. U petak ujutro od 8 do 12 sati promatrali smo ulaze u pješačku zonu na potezu Masarykova – Teslina, s prilazima iz Gundulićeve, Preradovićeve i prema Zrinjevcu, te obližnje Bogovićevu i Preradovićevu. Pješaci su ondje formalno prvi, ali u praksi nisu sami: kroz prostor namijenjen njihovu kretanju prolaze bicikli, električni bicikli, romobili, dostavni skuteri i vozila opskrbe.
Međutim, nije svaki ulazak vozila u pješačku zonu automatski prekršaj. Dostavna vozila koja su prolazila Masarykovom i Teslinom ulazila su kroz sustav podiznih stupića, što upućuje na to da su imala odobren ulaz u zonu. Ona koja očito nisu mogla ući zaustavljala su se tik uz stupiće pa se dostava obavljala odande.
Najviše dvojbi, ali i najviše rizičnih situacija, nije se odnosilo na kombije nego na promet na dva kotača. U četiri sata zabilježili smo velik broj biciklista koji brzinu nisu prilagođavali prisutnosti pješaka ni činjenici da se kreću pješačkom zonom. Bilo je običnih bicikala, električnih bicikala, dostavnih bicikala, korisnika Bajsa, a kroz zonu je prošla čak i organizirana turistička biciklistička tura Zagreba.
Pješačka zona nije zona bez prometa
Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, pješačka zona je uređena prometna površina „u prvom redu namijenjena za kretanje pješaka”, u kojoj nije dopušteno kretanje motornih vozila osim vozila s posebnom dozvolom.
Gradska naredba o uvjetima prometovanja vozila u središnjem dijelu Zagreba i pješačkim zonama obuhvaća, među ostalim, Bogovićevu, dio Preradovićeve od Trga Petra Preradovića do Berislavićeve, Masarykovu od Gundulićeve do Preradovićeve te Teslinu od Preradovićeve do Gajeve.
Drugim riječima, riječ je o prostoru u kojem promet postoji, ali bi trebao biti iznimka, strogo regulirana dozvolama, vremenom i načinom kretanja. Grad Zagreb na svojim stranicama navodi kako je u pješačkoj zoni promet motornim vozilima zabranjen, osim ograničenog prometovanja na temelju dozvole koju izdaje gradsko tijelo nadležno za promet. Za opskrbu je propisano vrijeme od ponedjeljka do petka od 6 do 11 sati, a subotom i nedjeljom od 6 do 10 sati.
To je važan detalj za jutarnje promatranje. Vozilo opskrbe koje je u 8.30 prošlo kroz spuštene stupiće ne izgleda jednako kao automobil koji bi se pješačkom zonom pokušao provući bez dopuštenja. No i vozila koja imaju pravo ulaska ne ulaze u običnu ulicu, nego u prostor u kojem prednost pripada pješacima.
Prema važećoj gradskoj regulaciji, motorna vozila koja prometuju pješačkom zonom moraju se kretati s povećanim oprezom, brzinom kretanja pješaka, s uključenim svim pokazivačima smjera i prema trasi određenoj u dozvoli. Sva dostavna vozila koja smo zatekli tijekom promatranja imala su uključena sva četiri pokazivača smjera.
Bicikli u nepovoljnijem položaju od romobila
Za prolaznika, međutim, najveća nedoumica nisu kombiji. Njih se vidi, čuje i uglavnom dolaze iz jasno prepoznatljivog režima dostave. Problem je ono što se događa između: biciklisti koji se kroz pješačku zonu kreću kao da je riječ o biciklističkom koridoru.
U četiri sata promatranja ponavljao se isti obrazac. Biciklist ulazi u zonu, nastavlja ravno, prolazi između ljudi, zaobilazi pješake i ne usporava uvijek do brzine koja bi odgovarala prostoru u kojem se kreće. Dio vozača imao je slušalice u ušima. Kod dijela biciklista zabilježili smo i vožnju bez držanja volana.
Zakon je tu precizan. Vozači bicikla dužni su se kretati biciklističkom stazom ili trakom, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika. Za razliku od osobnih prijevoznih sredstava, poput električnih romobila, zakon biciklistima ne propisuje opću iznimku prema kojoj bi se, u nedostatku biciklističke infrastrukture, mogli kretati površinama namijenjenima pješacima.
Drugim riječima, ako u pješačkoj zoni nema posebno označene biciklističke površine ili prometne signalizacije koja to dopušta, biciklist koji želi proći takvim prostorom ne bi se trebao voziti među pješacima, nego sići s bicikla i gurati ga. Osoba koja gura bicikl u prometnom se smislu tretira kao pješak.
Posebno su uočljivi bili električni bicikli i dostavni bicikli. Ne zato što su bili jedini, nego zato što se njihova brzina i ubrzanje u pješačkoj zoni više primjećuju. Uz njih su prolazili i korisnici javnih bicikala, a najneobičniji prizor bila je organizirana biciklistička turistička tura. Za turiste to može biti atraktivan obilazak grada, ali za pješake u Masarykovoj i Teslinoj to je još jedna kolona koju moraju predvidjeti i zaobići.
Policija posebno motri ilegalne romobile
Električni romobili nisu isto što i bicikli. Zakon ih svrstava među osobna prijevozna sredstva ako ispunjavaju propisane uvjete, među ostalim da nemaju sjedeće mjesto, da im trajna snaga elektromotora nije veća od 0,6 kW i da konstrukcijska brzina ne prelazi 25 kilometara na sat.
Za njih vrijedi drukčiji režim. Vozači osobnih prijevoznih sredstava dužni su se kretati biciklističkom stazom ili trakom, ali ako takve infrastrukture nema, smiju se kretati i površinama namijenjenima pješacima te zonama smirenog prometa, pod uvjetom da vode računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu.
U praksi, međutim, to ne znači da romobil smije juriti kroz pješačku zonu. Upravo suprotno: ako se već kreće prostorom kojim se kreću pješaci, vozač mora voziti tako da ih ne ugrožava. Tijekom promatranja zabilježili smo više romobila, a kod dijela vozača isti problem kao i kod biciklista: slušalice, nedovoljno usporavanje i oslanjanje na to da će se pješaci sami skloniti.
Zakon posebno propisuje da vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva ne smije koristiti slušalice na ili u oba uha ako time umanjuje mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. Također, vozač bicikla, osobnog prijevoznog sredstva, mopeda i motocikla mora upravljati vozilom tako da ne umanjuje stabilnost vozila i ne ometa druge sudionike u prometu; izričito se navodi i da ne smije skidati istodobno obje ruke s upravljača.
Stupići rade, ali pravila nisu svima jasna
Kod motornih vozila sustav je barem vidljiv. Na ulazu u Masarykovu nalaze se stupići. Kada se spuste, vozilo ulazi. Kada se ne spuste, dostava se obavlja s ruba zone. To ne znači da prolaznik može znati sve detalje dozvole, ali se barem vidi da postoji mehanizam kontrole.
Kod bicikala i romobila takvog vidljivog filtera nema. Oni u zonu ulaze bez zaustavljanja, iz različitih smjerova, često koristeći logiku starog kolnika. Upravo tu nastaje središnja nejasnoća novouređenog prostora: crveno označeni blokovi na asfaltu u Masarykovoj i Teslinoj.
Ti crveni dijelovi nekadašnjeg kolnika vizualno izgledaju kao prometna površina. Nekome mogu nalikovati na koridor za dostavu, nekome na biciklističku trasu, nekome na servisni prolaz, a nekome samo na oblikovno rješenje. Na terenu nismo mogli utvrditi njihovo prometno značenje, pa smo Gradu Zagrebu poslali upit što crveno obojeni dijelovi u pješačkoj zoni zapravo označavaju.
Dok ne stigne službeno objašnjenje, crveni asfalt ostaje ono što se na terenu i čini: prostor koji pješacima, biciklistima, romobilima i dostavi šalje različite poruke, pa svatko kroz pješačku zonu prolazi prema vlastitom tumačenju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....