JELENA PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ

‘U politiku sam ušla kada je otac dobio otkaz, a majka bila na minimalcu...‘

Kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba dala nam je veliki životni intervju nakon objave kandidature
 Darko Tomas/Cropix

Razgovarali smo u petak poslijepodne nedugo nakon što je donijela odluku kako će rušiti istočnu tribinu maksimirskog stadiona. Smatra kako se ta odluka trebala donijeti mnogo ranije. Uvjerena je pobjedu, iako joj prva istraživanja daju minimalne izglede. Vjeruje u potporu građana, iako u posljednjim anketama čak 55,8 ispitanika smatra da je Bandić, čija je bliska suradnica bila pune 24 godine, Zagreb ostavio u izrazito lošem stanju. Unatoč tome, ova profesorica komparativne književnosti i kroatistike, ističe kako ima adute za izbornu utrku.

Na pitanja o nabujaloj gradskoj upravi i brojnim zapošljavanjima nije odgovarala, a nije željela otkriti ni zamjenike. U razgovoru je otkrila i neke nepoznate detalje iz mladosti, prvim poslovima prije ulaska u politiku kao i o posljednjem razgovoru sa svojim političkim mentorom.

Idete u izgubljenu bitku. Prema posljednjim anketama, imate potporu manju od 6 posto.

- Tek sada Zagrepčani mogu birati! Uvjerena sam da će naši građani odabrati najboljeg kandidata. Nalazimo se u teškim vremenima, usudila bih se reći, i najtežim od Domovinskog rata, nije vrijeme eksperimenata i destrukcije, nemamo vremena za uhodavanje i hvatanje konaca. Jamčim stabilnost, sigurnost svih stečenih socijalnih prava, očuvanje radnih mjesta, urbanu obnovu našega grada i još viši životni standard.

No dobro. Koji je zapravo vaš motiv? Odraditi jer se to od vas tražilo ili..?

- Vrlo je jasan. Osigurati da grad funkcionira, da se sve na što sam se osvrnula u prethodnom odgovoru ne dovede u pitanje, kako to drugi najavljuju. Sve ono što sam vidjela u protekla dva tjedna pretkampanje, pokazuje da aktualni protukandidati jednostavno ne poznaju mehanizme upravljanja Gradom. Primjera radi, baš ova Gradska uprava izradila je brojne projekte na temelju kojih će Grad Zagreb povući više od 20 milijardi kuna iz Fondova europske unije, dakle bespovratnih sredstava. Isto tako, sutra ćemo, na godišnjicu zagrebačkog potresa, predstaviti model urbane obnove Grada Zagreba, koji je ova gradska uprava izradila u suradnji s 12 fakulteta i instituta. Mogla bih još puno toga nabrojiti…

image
Darko Tomas/Cropix

O kojim projektima je riječ, kada spominjete 20 milijardi kuna?

- Prije svega o urbanoj obnovi grada, kao i prometnoj infrastrukturi, izgradnji Jarunskog mosta, produžetku Branimirove, Sarajevske, Baštijanove i tračničke veze sa zračnom lukom, kao i drugim ulicama koje će grad učiniti prohodnijim. Mislim također na projekte vodoopskrbe i odvodnje. Tu su i brojni projekti u kulturi, za koje smo već osigurali oko 500 milijuna kuna iz EU, i koje ćemo uložiti u institucije poput Etnografskog muzeja, Prirodoslovnog, Tehničkog i Muzeja za umjetnost i obrt te za obnovu povijesnih palača, izgradnju središnje gradske knjižnice - Paromlin. No, prije svega, sada je prioritet urbana obnova grada nakon potresa. Drugi kandidati nemaju kompetencije, a ni iskustvo u upravljanju velikim sustavom kao što je Zagreb.

Nekako mi se čini da smo sve ove najave i obećanja već čuli od vašeg prethodnika, i to uoči svakih izbora. Stoji li iza vaše kandidature zapravo ideja da sve karte bacite na Gradsku skupštinu te kako je to vaš cilj?

- Kao što sam i rekla, ja se kandidiram za gradonačelnicu Grada Zagreba. Naravno, cilj nam je i ostati najjača stranka u Gradskoj skupštini.

S kime biste koalirali, jesu li vam privlačne suradnje s Vesnom Škare Ožbolt, Škorom, HDZ-om, MOST-om? Biste li koalirali sa SDP-om i Možemo?

- S građanima! Od prvog dana mandata uvest ću pravilo da niti jedna odluka, počevši od kvartovskih projekata, do najvećih gradskih investicija, neće biti donesena bez većinske podrške građana. Oni će biti ti koji će odlučivati, zahvaljujući digitalnoj platformi koju smo razvili, i koja će omogućiti građanima da se izjasne. Glede drugih političkih opcija, u Skupštini ćemo surađivati sa svima koji će podržavati one projekte koji su interesu građana. Nećemo biti opterećeni političkim temama, već temama koje jamče kvalitetu života, bolji komunalni standard i koji otvaraju vrata budućnosti.

Sada ste gradonačelnica. Dva mjeseca je do izbora. Koji su vaši prvi potezi? OK, rušite istočnu tribinu. Treba li cijeli stadion srušiti i graditi novi?

- O maksimirskom - Dinamovom stadionu raspravlja se protekla tri desetljeća, konačno treba donijeti odluku, i ja sam je donijela. Nećemo ulagati gradski novac u obnovu tribine koju bismo za godinu dvije ionako morali rušiti, već sam dala nalog da se krene s pripremama za rušenje istočne tribine. Ujedno mogu najaviti da ćemo u roku od 10-ak dana objaviti i arhitektonski natječaj za izgradnju novog maksimirskog stadiona i uređenje cjelokupnog kompleksa Svetice. Time poručujem da će rušenje istočne tribine označiti početak izgradnje novog maksimirskog stadiona. Moja odluka poklopila se s povijesnom pobjedom Dinama, na kojoj “modrima” i ovom prilikom čestitam, i koja mi je samo bila potvrda da sam ispravno odlučila.

image
Darko Tomas/Cropix

Tko bi ga trebao financirati?

- Kao što sam i najavila, o izgledu stadiona odlučit će struka, a o modelu financiranja odlučit će građani.

U Dinamu kažu “dajte nam stadion, sami ćemo ga izgraditi”...

- U narodu kažu “Kocka je bačena”, a ja ću ovom prilikom reći - lopta je bačena.

Godinu dana je od potresa. Obnove praktički nema, dio građana još spava u kontejnerima. Je li vama, kao osobi koja trenutačno vodi ovaj grad, neugodno zbog toga?

- Suosjećamo sa svima građanima, kako s onima u kontejnerima, tako i s onima u hostelu Arena, ili onima koje smo prema socijalnim kriterijima smjestili u gradske stanove. Sa svima koji su ostali bez sigurnosti svoga doma nad glavom, ma gdje se nalazili. Čekajući Zakon o obnovi, pomagali smo građanima sukladno zakonskim obvezama i mogućnostima, pa i više od toga. Spomenut ću samo dio naših aktivnosti. Osim stanova, dijelili smo građevinski materijal te je izdano 5000 otpremnica, što znači da smo pomogli isto tolikom broju zagrebačkih obitelji s najnužnijom građom. Osigurali smo financijsku pomoć u visini do 50 tisuća kuna, koju je već dobilo ili će dobiti tisuću zagrebačkih obitelji. Svakodnevno od prvog dana potresa s naših ulica odvozimo građevinski otpad, kojeg se do danas skupilo više od 70.000 tona, i imali oko 1600 intervencija na zagrebačkim fasadama. Grad Zagreb također će platiti struju građanima koji žive u kontejnerima, dok na području Sisačko-moslavačke županije to plaća država. Naše smo poduzetnike i obrtnike oslobodili plaćanja zakupnina. Nismo sjedili prekriženih ruku. Obnovili smo 162 odgojno-obrazovna objekata, od 175 stradalih u potresu, a na ostalima su radovi u tijeku. Obnovili smo ustanove u našem vlasništvu, kako bi sustav mogao funkcionirati. Oformili smo timove koji pomažu građanima u ispunjavanju i prikupljanju dokumentacije za prijavu šteta Fondu koji je osnovala država, i u čijoj je nadležnosti obnova. Kroz naše urede na terenu do danas je prošlo 1800 građana, kojima smo tako pomogli. Više od 120 stručnjaka angažirali smo na ključnom projektu urbane, odnosno, cjelovite urbane obnove Zagreba. No, što to zapravo znači? Samo u Donjem gradu imamo ukupno 168 blokova, koje treba obnoviti prema najboljim standardima struke, u javni prostor planski donijeti nove kulturne sadržaje, riješiti promet u mirovanju i tako vratiti život u donjogradske blokove. Ističem, dakle, da smo mi u Gradu Zagrebu poduzeli sve u okviru zakonskih mogućnosti, odredbi i obveza te kako je Fond za obnovu nadležan za obnovu stambenog fonda, a ne gradska uprava.

Takav model, kakav vi predlažete...Čini se da će obnova trajati desetljećima.

- Naš projekt Blok 19 je spreman i prijavit ćemo ga već u lipnju na Europski fond oporavka, a prema modelu Bloka 19 izaći ćemo uskoro i s projektima za druge gradske blokove. Zašto je Blok 19 prvi? Odabrali smo upravo taj blok zbog poveznice s covidom-19, koji je u isto vrijeme kad i potres ušao u naše živote i promijenio ih iz temelja.

image
Darko Tomas/Cropix

Do izbora preostala su dva mjeseca. Vi vodite Grad. Treba li vam 28 ili 27 ureda i hoćete li smijeniti brojne savjetnike pokojnog gradonačelnika?

- Za razliku od drugih, mi obavljamo poslove javne uprave i grada i županije, kao i neke poslove državne uprave, stoga je nemoguće uspoređivati broj zaposlenih u Gradu Zagrebu i u drugim gradovima. Mi smo javni servis i nije važno kako smo organizirani ili koliko ureda imamo, već to da smo učinkoviti.

Hoćete li računati na Bandićeve savjetnike?

Moji najbliži suradnici bit će zamjenici i pročelnici.

Znači, savjetnici će dobiti otkaz...

- Svi zaposlenici Gradske uprave će, sukladno svojim kvalifikacijama i profesionalnom iskustvu, dobiti priliku biti učinkoviti dio javnoga servisa.

Zašto profesorica komparativne književnosti i kroatistike 90-ih uopće ulazi u neki politički život?

- Politika je poziv koji sam osjetila još kao studentica. Imala sam 22 godine, to je bilo početkom 1997. godine. Bila su kompleksna vremena, koja su pozivala na angažman. Oduvijek sam smatrala da je možda najugodnije promatrati svijet iz udobnosti doma i kritizirati, ali da se svijet mijenja samo ako se u tu promjenu uključimo.

image
Jelena Pavičić Vukičević u mladosti sa svojom majkom
Boris Kovacev/Cropix/Privatna arhiva

Znači, izraz bunta.

- Ne, nisam buntovna. Nisam niti promatrač niti aktivist. Timski sam igrač, uvijek se imam potrebu uključiti, sudjelovati u mijenjati stvari nabolje. Otišla sam u Prašku, u zagrebački SDP. Tamo me dočekala naša teta Đurđa. Rekla sam da se želim angažirati i raditi na dobrobiti grada i Zagrepčana, i evo, angažirana sam već 24 godine.

I tada ste upoznali pokojnog gradonačelnika. I to je potrajalo 24 godine.

- Bila je to tada stranka koja je mladim ljudima pružala priliku za političko djelovanje. Milan Bandić mnogima je tada otvorio vrata te stranke, pa tako i meni.

Zašto baš Filozofski fakultet?

- Imala sam 12 godina, kada sam se odlučila za studij književnosti, i nisam pogriješila. Moja profesorica hrvatskoga jezika, profesorica Kosanović, prva je prepoznala da sam vješta s riječima. Uvijek sam čitala sve što mi je bilo dostupno, a to nekoć nije bilo jednostavno kao danas. Cijeli život čitam i učim, a studij na Filozofskom fakultetu dao mi je podlogu i širinu, koja je za obavljanje svake javne dužnosti itekako dobrodošla. Doktorski studij pedagogije za mene je bio logični nastavak formalnog školovanja, kao nastavak angažmana na obrazovnim politikama.

image
Presnimka fotogafije iz privatnog albuma Jelene Pavičić Vukičević
Boris Kovacev/Cropix/Privatna arhiva

Što ste čitali?

- Sve sam čitala. Najviše Kušanove romane, Ivanu Brlić Mažuranić, ma mnoge. I to na desetke puta ispočetka.

Neko ozbiljnije štivo?

- Da, u Gornjogradskoj gimnaziji nastavila sam s čitanjem sada klasične literature. “Ilijada”, “Odiseja”, zatim i Krležine “Zastave” u kompletu. Sve me zanimalo. Sve što god mi je palo pod ruku.

Znači, vidjeli ste se kao profesorica?

- Ne, isprva sam se vidjela u drugim poslovima. Primjerice, u leksikografiji, književnoj kritici ili u poslu lektorice hrvatskoga jezika. Ljubav prema obrazovanju došla je kasnije.

Najdraža knjiga danas?

- To bi bila Bulgakovljev roman “Majstor i Margarita”, a od domaće proze “Kiklop” Ranka Marinkovića. U posljednje vrijeme čitam povijesne romane poput “Katarine Medici” i “Carice Romanovih”. Trenutačno čitam Murakamijev roman “Ubojstvo Komendatora” i paralelno čitam “Ne reci da nemamo ništa” Madeleine Thien o ljubavi, izdaji i kineskim disidentima.

Ostali hobi?

- Nisam imala ni vremena ni prilike za hobije. To je bilo doba neimaštine. Otac mi je nakon rata ostao bez posla, a majka je bila na minimalcu u Ferimportu. Okrenula sam se sebi i knjigama. I tu crpila snagu.

image
Presnimka fotogafije iz privatnog albuma Jelene Pavičić Vukičević
Boris Kovacev/Cropix/Privatna arhiva

Jeste li kada pisali?

- Jesam. Ali za sebe, ne za objavu.

Kako su roditelji reagirali kada ste im rekli da idete u politiku?

- Roditelji su me uvijek podržavali. Ne samo u toj situaciji. Niti jednu moju odluku nikada nisu osporavali.

image
Jelena Pavičić Vukičević u mladosti sa svojim roditeljima
Boris Kovacev/Cropix/Privatna arhiva

Pune 24 godine bili ste uz Milana Bandića. Kritičari kažu da su ljudi koji su njegovi dugogodišnji suradnici suodgovorni za sve afere. Koja je njegova najveća mana?

- Kao što je poznato, gradonačelnik Bandić imao je dva sudska procesa, u jednom je oslobođen, a drugi, nažalost, nije okončan prije njegove smrti. Inače ne govorim o manama drugih, a naročito ne pokojnika.

Vratimo se kratko na prethodno pitanje. Ponavljam, 24 godine bili ste uz njega. Jeste li mu se ikad otvoreno suprotstavili? Jeste li se ikad posvađali s njim? Dojam je da ste, kao mnogi njegovi suradnici uglavnom bili - poslušni.

- U mnogim stvarima smo se slagali, u mnogima smo se razilazili. Svakodnevno.

Navedite jednu svađu.

- Ja sam rođena u Remetama. Mi se ne svađamo, samo malo glasnije razgovaramo. Šalu na stranu, ušli smo u ozbiljnu raspravu oko situacije s magnolijama na Trgu žrtava fašizma. Pitala sam ga zašto toliko inzistira na uklanjanju magnolija. On mi je rekao da se Trg obnavlja i uređuje prema izvornom projektu Ivana Meštrovića, prema kojem je prije 9 desetljeća i sagrađen, što je puno važnije od protivljenja profesionalnih prosvjednika. Nisam dijelila to mišljenje.

To baš i nije neka svađa. O čemu ste u posljednje razgovarali?

- To je bilo uoči mog privatnog puta. Bila sam odsutna posljednjih desetak dana. Imali smo sastanak o pripremama za lokalne izbore u stranačkim prostorijama. Dogovorili smo se da će predsjednici organizacija gradskih četvrti u Gradu Zagrebu biti nositelji izbornih lista. Imala sam zaduženje sa svim predsjednicima obaviti razgovor i pripremiti ih na preuzimanje odgovornosti. Razgovarali smo o njihovoj autonomiji u političkoj prosudbi i odgovornosti koja je slijedi.

Spomenuli ste odvojenost od obitelji.

- Suprug je prihvatio sjajan menadžerski ugovor u Švedskoj, a tamo su moja sestra i njezina obitelj. Međutim, naša kći i naši roditelji su u Zagrebu, i svoju budućnost vidimo u našem gradu. Moja obitelj dijeli sudbinu mnogih u Hrvatskoj. Ponosna sam na nas, nije uvijek lako, ali u životu se ne donose samo lagane odluke.

image
Presnimka fotogafije iz privatnog albuma Jelene Pavičić Vukičević
Boris Kovacev/Cropix/Privatna arhiva

Malo je žena u politici. Kojim hrvatskim političarima se divite, ako takvi postoje?

- Podržavam žene u politici. Mišljenja sam kako ni političarke ni političari ne bi trebali biti medijske zvijezde, što je kod nas, nažalost, slučaj. Članica sam Odbora regija, kao savjetodavnog tijela Europske komisije i Europskog parlamenta, pa se jedino divim skromnosti lokalnih političara koja tamo vlada, angažmanu i srdačnosti bez prenapuhanih riječi. Političari, pa i ja, tek su zaposlenici građana. Svake četiri godine izađemo pred njih, i oni odlučuju hoćemo li dobiti novi ugovor, ovisno o tome koliko smo dobro za njih radili.

Kakav je vaš odnos prema materijalnom? Što ste stekli od politike?

- I suprug ima uspješnu poslovnu karijeru, živimo od naših plaća. Prošla godina, uz pandemiju i potres, naučila nas je da su zdravlje i obitelj najvažniji. Ljudi su preko naći ostali bez svega, pa i bez svojih bližnjih. Nisam od onih koji trče za materijalnim. Prije svega sam za ulaganje u obrazovanje, to je ono što vam nitko ne može oduzeti. Doktorat koji sam si sama platila smatram najboljom investicijom, i na nju sam izuzetno ponosna.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 07:19