U čeličnom okrilju robota Amadea Tia Bezić našla je svoje mjesto. Na vrh svakog prstića terapeutkinja Valentina joj lijepi po jedan magnet. Malena ruka sada je spojena s robotskom.Topla dječja i hladna metalna šaka zajedničkim pokretom pomiču animirano pile na ekranu. Love crva, izgleda, koji svako malo izviri na drugom mjestu. Naime, Tia tako vježba motoriku i jača mišiće šake. A robot? On pak ispunjava svoju svrhu - pomaže Tiji.
Nalazimo se na Zelengaju, u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama poznatoj kao Goljak. U društvu smo radnih terapeutkinja Valentine Kucljak i Andree Capar. Tu su i Amadeo i Armeo, dva šutljiva robota. Njihov posao su djela, ubrzo smo se uvjerili.
PROČITAJTE VIŠE U ovoj bolnici roboti pomažu djeci da hodaju, sjede i pamte, upravo im je kupljen novi: ‘Sve za dječji osmijeh‘
U sobu ulazi djevojčica, ime joj je Tia Bezić. Na glavi su joj dvije plave pletenice, na haljinici su joj medvjedići. Skače energično u zagrljaj Valentini, Andrea gotovo da se spotiče u letu prema zdjeli s bombonima. Zagrlila je i nju, dobila bombon i sada je sve spremno. Robotska terapija može početi.
Kad je 1997. superračunalo Deep Blue pobijedilo Garija Kasparova u šahu, tadašnjeg svjetskog prvaka, svijet je bio u čudu. Danas se više ne impresioniramo preciznošću i brzinom izračuna koje postiže kompjuterski mozak. Ipak, iznova se možemo fascinirati širinom područja primjene. Naročito kad je riječ o unapređenju zdravlja djeteta.
Strpljivi robot Armeo
Pri prvom upoznavanju Tije Amadeo je izmjerio opseg pokreta koji može napraviti šakom. Mjeri iznova svaki put. Tako prilagođava terapiju njezinu svakodnevnom raspoloženju i mogućnostima. Mjeri i na kraju. Napredak je vidljiv, objašnjavaju nam fizioterapeutkinje, nakon svakog susreta. Uvijek postoji pomak u nekom pokretu. "Visoka efikasnost robotske terapije leži u velikom broju ponavljanja koji se ne može dobiti klasičnom terapijom."
Nema Tia samo jednog metalnog prijatelja u bolnici na Zelengaju. To je ustvari cijela družba. Pokraj prozora strpljivo čeka i Armeo. Njegov je zadatak pomoći s "grubim" pokretima. Kako to djevojke vole reći, "za rehabilitaciju ramena, šake i zgloba on je zvijer". Princip je sličan, robotska ruka ima nastavak sa senzorima, osjetljivima na dječje tegobe. Uz pomoć njega Tia će upravljati igricom sukladno svojim trenutačnim mogućnostima, koje su iz dana u dan sve veće.
Vođena rukom robota, već je uronila u šareni svijet igrice. Više nas ne vidi. Odlučili smo ne smetati i izašli. "Doktorice, doktorice!" zovu roditelji u čekaonici ravnateljicu dr. sc. Ivanu Kern, koja nam se pridružuje. Duga je to bila šetnja kratkim hodnikom, dr. Kern je sa svakim ponaosob stala i odgovarala na niz pitanja.
PROČITAJTE VIŠE Zagreb i Goljak moraju djevojci u kolicima platiti 27.000 eura odštete: ‘Moja Selina je pobijedila sustav‘
Vodi nas u sobu gdje se nalazi Lokomat. Njegova specijalnost je rehabilitacija hoda. Predstavila nam je to inženjersko čudo koje zauzima gotovo cijelu prostoriju. Dva su Lokomata u bolnici, Tia će danas vježbati na novijem. Ta pametna metalna konstrukcija investicija je grada teška pola milijuna eura.
"Lokomat je jako mudar robot, točno nanjuši gdje je dijete slabo, je li to lijeva nogica ili desna. Na temelju toga daje zadatke. Primjerice, stavlja santu leda da dijete svaki put više iskorači. Tu je snaga tog treninga, prilagođava ga iz trenutka u trenutak na temelju preciznih izračuna", objašnjava nam.
Tia je za vrijeme korištenja robota potpuno sigurna. Svaki robot ima šest načina prestanka rada. Kontrolni je gumb oko vrata uvijek prisutnog terapeuta. Objašnjava nam ravnateljica kako je Lokomat malo i paranoičan. Prestaje s radom i na najmanju sumnju, pa i kad nema nikakve potrebe. Tada terapeut iznova mora namještati dijete. Međutim, sigurnost nema premca, izričita je.
Čudesni oporavak
Stigli smo tako i do Elene Bezić, Tijine majke, koja sjedi na hodniku. Tu provodi po tri sata svaki dan, već sedmi tjedan. Toliko traje ciklus liječenja, Tiji je ovo posljednji. Rezultati su nevjerojatni, objašnjava nam. Za robotsku terapiju, još u javnom zdravstvu, doznala je od prijateljice i ta informacija promijenila im je život.
"Hod joj je pravilniji, ljepše trči, ruka joj više nije ukočena uz tijelo. Vidjeli ste je - tko bi ikada rekao da je imala moždani i da joj je cijela desna strana bila ukočena!?" ponosna je mama.
Naime, Tia je u svibnju doživjela moždani udar za vrijeme boravka u vrtiću, priča nam Elena. Tete su primijetile da nešto nije uredu. Hitno je prebačena u bolnicu. Doktori su zaključili kako je došlo do suženja glavne krvne žile, međutim isti dan se oporavila, na opće oduševljenje.
Iduće jutro, nažalost, udar se ponovio. Malena nije mogla hodati, pomaknuti se, govoriti - ništa, objašnjava nam mama. Zaključak struke je kako je to posljedica virusa kozica. Naime, postoji mogućnost da kod jednog djeteta naspram njih tisuće ponovna aktivacija virusa dovede do moždanog udara.
"Tolika tuga i depresija se uvukla u mene da nisam mogla disati kada se sve to događalo. Nisam znala što da radim, kako da pomognem sebi da bi bila jača njoj. Uključile smo se tu, oporavak je nevjerojatan, pa i ja lakše spavam", priznaje nam Elena s osmijehom olakšanja na licu.
PROČITAJTE VIŠE Vjeran je doznao užasnu vijest, ima rak: Odlučio se na operaciju koju je prvi puta u Hrvatskoj izveo - robot, dr. Da Vinci
Nakon tog nemilog događaja koji se zbio u svibnju prošle godine, Tia je s Rebra prebačena u Krapinske Toplice. Mjesto je dobila zahvaljujući borbenosti svoje doktorice, zahvalna je mama. Provela je ljeto plivajući na moru, neumorno vježbajući. Poslije, na preporuku doktorice, počela je pomalo i trenirati.
"Kad bi joj trenerica rekla: ‘Tia, kako to trčiš, kako bacaš loptu?‘, ona bi imala stav - gledaj ti sebe, što gledaš mene? U njoj postoji ta neka borbenost. Ona se trudi, nikad nije rekla - pustite me, ne. Želi se vratiti u vrtić što prije. Svima hoće pokazati da ona to može. I ona to može, ona je to uspjela", nastavlja Elena dok sjedimo u čekaonici bolnice gdje provodi dane i gleda kako joj dijete jača.
Trebaju im i ljudi, ne samo roboti
Uspješan oporavak pripisuje i brzoj reakciji doktora. Uz to, i tehnologiji koja u medicini pokazuje svoje najbolje lice. Aparati za dijagnostiku odigrali su svoju ulogu, a oni su privilegij većih sredina. Sreća da su bili u Zagrebu, kaže. Za veliki pomak u Tijinu liječenju, osim volje, ključna su visokotehnološka dostignuća. Tako i rehabilitacijski roboti na Zelengaju.
Tia je jedna od 215 djece godišnje koja prođu terapijski ciklus ovoga tipa. Penjemo se stepenicama na drugi kat, dr. Kern nas vodi do sobe gdje će smjestiti novog robota. To će biti deveti. Poslije toga planirana su nova zaposlenja, kako bi se terapije odvijale cijeli dan. "Šteta da stoje ugašeni", jasna je ravnateljica. Tada će 350 djece godišnje jačati uz mehaničke pomagače.
Kako to da je utemeljen ovako napredan odjel u ovoj pedijatrijskoj bolnici, pitali smo ravnateljicu. Prvog robota nabavili su 2019. godine na Svetu Katarinu, precizna je oko datuma.
Naime, to je bila relativno nova terapija i nitko u hrvatskom javnom zdravstvu nije imao takvu praksu. Nešto se znalo iz iskustava pacijenata u privatnom sektoru, pa su tako krojili zaključke. Na početku je postojao animozitet prema robotici. To je prirodni produkt nedostatka informacija, objašnjava nam. Međutim, znanjem su svladali strah.
PROČITAJTE VIŠE Ekipa iz Croboticsa je u samo četiri mjeseca stvorila robota: ‘Jedinstven po tome što je svesmjeran i potpuno otvoren‘
Informacija o robotskoj terapiji nije bila široko rasprostranjena u hrvatskim medicinskim krugovima. Suprug bivše ravnateljice prim. dr. Katarine Bošnjak-Nađ predavao je u školi i bio je u doticaju s robotičarima. Tako se susreo s medicinskim robotima, pa je i dr. Bošnjak-Nađ postala svjesna učinkovitosti takve terapije. Javila se želja da to uvede i na Zelengaj. Inicirala je nabavu prvoga robota i nastavak velikog projekta u zaduženje ostavila dr. Ivani Kern.
"A ništa, počela sam čitati znanstvene članke, informirati se. Kad je nabavljen prvi robot, to se proširilo na suradnju s inženjerima. Kroz praksu su dolazili nagovještaji kako poboljšati uslugu, što i dalje traje. Tek kada više pacijenata prođe terapiju na tvoje oči neosporno postane koliko je terapija učinkovita", govori nam.
Dr. Kern je prvo tražila izuzeće od zaduženja razvoja robotike, prisjeća se kroz smijeh. Nije postojao nijedan protokol, nijedan objašnjen proces. Privatni sektor nije imao razloga dijeliti znanje, a starije kolege s robotikom nisu se baš susretale, objašnjava nam. Ipak, danas je na Zelengaju nacionalni centar za robotiku za djecu.
Ravnateljica ove bolnice naglašava kako je snaga Goljaka što prati trendove. Smatra da ne treba letjeti za svakim novitetom. Neke terapije, naime, skupe su za uvođenje, a pokažu se neučinkovitima. Naglašava kako u nekim zemljama robotika nikad nije ušla u sustav, te ukazuje na brigu hrvatskoga zdravstva za kvalitetu.
Puna usta hvale dr. Kern ima za svoj tim fizioterapeuta. Kako ih srećemo, tako doznajemo tko je državna prvakinja u odbojci na pijesku, tko je prošao zahtjevnu edukaciju, tko ima bogato iskustvo.
Njen najdraži prijatelj
"Meni se sviđa upravo toplina naših terapeuta. Kad se dijete prvi put suoči s grdosijom od tonu i 300 kila, može biti uplašeno. Da nema osobe koja napravi vic i dijete u dobrom ritmu upozna s robotom, mislim da terapija ne bi bila tako učinkovita", pojašnjava.
Robotska terapija nije za svakog pacijenta, nekada konvencionalne daju bolje rezultate. Objašnjava kako roditelji katkad, u lavovskoj borbi za svoje dijete, to ne razumiju. Svaka terapija ima svoje benefite i situacije kada se koristi.
Što se tiče robotike, prostorno nemaju više kapaciteta da udome nove robote. Također, pitanje je kako će se pokrivati troškovi kada prođe garancija proizvođača. Zasad su zadovoljni onim što su postigli.
"Roditeljima bi bilo lakše kada bi ovaj tip terapije postojao i u drugim centrima, u Splitu, Rijeci i Osijeku. To bi bio dobar put razvoja", zaključuje dr. Kern.
Otišli smo pozdraviti Tiju. Sada vježba s Myrom.
"On mi je najdraži robot", objašnjava nam nasmijana djevojčica.
"To kaže za svakog", složni su terapeuti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....