U nastavku donosimo:
- razliku u prikazu plaća u ZET-u između Grada i sindikata te što ta diskrepancija znači za percepciju primanja
- kontekst rasta plaća u javnom sektoru i gdje se vozači ZET-a smještaju prema hrvatskom prosjeku i medijanu
- usporedne pozicije vozača u Zagrebu naspram kolega u Njemačkoj i Italiji, uz fokus na relativni status, ne na iznose
- političke i upravljačke napetosti: sindikalne ambicije, gradski proračun i cijena javnog prijevoza u odnosu na kvalitetu usluge
- što bi ozbiljan benchmarking učinkovitosti javnog prijevoza trebao obuhvatiti i zašto površne usporedbe promašuju bit
Kad Zagrebački holding objavi platne liste zaposlenih u ZET-u, pa tu istu „istinu“ o plaćama radnika koji su nagovoreni na poprilično lakomisleni štrajk objavi sindikat, zapravo dobivate dvije „istinite“ informacije koje se razlikuju za oko 190 eura, ili otprilike za prehranu i nagradu, koje Grad pribraja ukupnim primanjima, a sindikat ih ne pribraja plaći.
U tom bizarnom ritualu u kojem navodno jako, jako ogorčeni sindikalci nastoje prikazati nešto niža primanja kako bi ZET-ovi vozači, mehaničari, čistačice, pa i direktori izgledali desetak posto socijalno jadnije nego kad se zbroji sve što im sjeda na račun, teško je pronaći neki koristan dojam osim jednoga: pojedine kategorije zaposlenih u javnom sektoru prema visini primanja posljednjih su se godina vrlo ozbiljno izdignu...
