- Kako se perem? Kao u kaubojskim filmovima, rekla nam je zagrebačka umirovljenica (70) koja točno 171 dan nema vode u svom domu u Donjoj Kustošiji. Kako stvari trenutno stoje, vode neće imati još 120 dana.
S najbliže pumpe stoga sama kući praktički svaki dan nosi kanistere od 20 litara jer sin i snaha koji su živjeli s njom morali su zbog svega odseliti od nje.
Glavni grad u 21. stoljeću, gusto naseljeni kvart, pa da samo jedna kuća nema vode? Moguće je.
Sve je počelo 3. lipnja kad su joj susjedi tijekom radova u svom vrtu slučajno presjekli vodovodnu cijev. Umirovljenica (podaci poznati redakciji) se odmah javila u Vodoopskrbu i odvodnju, a tu počinje njezina bitka s birokracijom, za koju ne zna kad će završiti.
– Čim sam se vratila s puta, a bilo je to još u lipnju, otišla sam podnijeti zahtjev za novi priključak. Tražili su me masu dokumenata. Suprug mi je preminuo, a ja nisam znala gdje sve pronaći. Molila sam ih da mi potrebnu dokumentaciju izvade iz arhive i 24. lipnja sam im sve predala. Ali nakon toga je počelo ljeto, krenuli su godišnji odmori, pa su nadležni bili na bolovanjima, a sve da bi u kolovozu ‘poludjela‘ jer se ništa nije pokrenulo s mrtve točke. Tijekom tog perioda su i sin i snaha morali potražiti novi smještaj. Sada živim sama jer su se odselili. Oni rade i ne mogu funkcionirati bez vode. Čujte, oni svaki dan idu na posao, to je gomila robe za oprati, govori.
Do vode trenutačno dolazi preko otvorenih pumpi i prijatelja koji joj pomažu, ali uvjeti normalnog življenja su joj u najmanju ruku ograničeni.
- Ne moram vam opisivati kako to izgleda, od osobne higijene, rublja, kuhanja... Ovdje u okolici nema otvorene pumpe. Idem kod prijatelja po vodu, onda smo otkrili otvorenu pumpu na Pešćenici pa tamo punim kanistere. Sada se perem kao u kaubojskim filmovima. Grijem vodu u loncu i onda se s njime zalijevam. Ponekad se otuširam kod prijatelja. Znam u litru, koliko treba vode za veliku nuždu, za malu nuždu, koliko mi treba za pranje, za kuhati. Mogu održati seminar kako štedjeti vodu, govori umirovljenica.
Rješavanje problema konačno je započelo u 8. mjesecu, ali uz veliku dozu birokracije. Naime, kako više nije htjela da joj cijev ide kroz posjed, od susjeda u Vodovodu su joj predložili da se priključi na magistralni vod s druge strane potoka Kustošaka, što znači da bi joj cijev trebala prolaziti ispod korita potoka koji je uz kuću.
– Kao ping pong loptica sam, samo me serviraju lijevo, desno. Razgovarala sam s njima, pa su me poslali u Hrvatske vode da zatražim dozvolu zbog potoka. Lijepo sam otišla do njih u Vukovarsku 220, a tamo su se čudili i rekli mi da je Vodovod taj koji treba službeno tražiti dozvolu od njih. Idući dan sam otišla natrag u Vodovod i rekla im da su me Hrvatske vode vratile njima, na što su mi oni odgovorili da trebam napraviti novi šaht. Naime, došli su pogledati stari šaht i zaključili da je 2,5 metra predaleko, priča nam Zagrepčanka.
Detaljne upute za izradu novog šahta nije dobila, morala se snaći, kaže, sama. Osim pregovora s Vodovodom se obratila Uredu gradonačelnika i Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Nakon što je konačno napravila sve što se od nje tražilo, došli su opet pregledati situaciju.
– Došao je čovjek koji je rekao da je sve u redu i nakon toga - šutnja. Javila sam im se pa su me proslijedili nekome drugome tko bi mi trebao izraditi ugovor. Prošla su četiri dana i onda sam ih zvala, na što su mi oni rekli da ga trebam doći potpisati. Sad je sve prihvaćeno ali moram tako dugo čekati da se to provede. Mislim, voda je stvar koja bi nam trebala biti zagarantirana. Ja samo tražim ono što meni pripada kao osobi, ono što bi svi trebali imati. Ovo je možda prije bila periferija, ali ovo je sada treća parkirna zona, čovjek bi očekivao da će imati pristup vodi, dodaje.
Zadnji mail koji je dobila je bio 11. studenog 2024.
- Prema članku 4. Ugovora o priključenju, ugovoreni rok izvedbe vodoopskrbnog priključka jest 120 dana od dana potpisa, a o točnom ćete datumu biti pravovremeno obaviješteni, stajalo je u njemu.
Nakon toga ih je još jednom podsjetila da je za priključivanje sve izvršeno i da sada samo čeka priključak vode do šahta u dvorištu.
- Šest mjeseci nemam vode. Pokušajte zamisliti kako je to. Sezona grijanja je počela a niti grijanje ne mogu uključiti. Svakom strpljenu ima kraja, cijeli život radim s ljudima i znam kako je to, ali meni treba voda, zaključila je umirovljenica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....