Akcija će trajati otprilike dva dana i glavnu riječ vodit će dizalice koje zajedno teže 1000 tona.
Prvi dan glavnu ulogu preuzet će ona “slabija” dizalica koja će podići alpiniste u košari do samoga vrha. Njihov je zadatak omotati urušeni dio u geotekstil koji će učvrstiti kamenu konstrukciju kako bi se spriječilo osipanja prilikom uklanjanja.
Drugi dan se pak oba krana podižu u zrak. Jedan će opet podići alpiniste, a drugi lance i kopče. Alpinisti će potom provući gurtne ispod najvišeg prozora na tornju i prikopčati ih na kuke lanca.
Kada to naprave, druga dizalica krenut će s podizanjem vrha. A onda će se u cijelu priču, bude li potrebno, uključiti i hrvatska vojska. Jer dva su moguća scenarija uklanjanja sjevernog tornja. Ili će rezanje biti fizičko ili pak pomoću neke druge tehnologije s kontroliranom lakšom eksplozijom koja će odvojiti sajle u tornju. Ako se odabere scenarij s eksplozivom, taj će posao obaviti pripadnici vojske.
Nakon svega toga toranj će se napokon uzdignuti u zagrebačko nebo. Njegov let neće biti dug, tek nekoliko minuta prije nego što se spusti na tlo, pokraj katedrale.
Druga dizalica trebala bi se montirati krajem ovog tjedna pa je teško za očekivati da će se vrh katedrale skidti uoči samog uskrsa. vrlo je vjerojatnije da će taj posao biti obavljen nakon najvećeg kršćanskog blagdana.
Ovako bi, otkriva Nedjeljni, trebala izgledati akcija uklanjanja sjevernog tornja zagrebačke katedrale pred kojom je opet neizvjesna budućnost. Morat će čekati dan kada će na njenim vrhovima ponovno zasjati križevi, ti simboli Zagreba koji su mnogi navikli vidjeti.
Prošla su točno dva tjedna od potresa u Zagrebu u kojem su stradale brojne zgrade u centru, a simbol grada, katedrala, ostala je bez vrha južnog tornja. Danas znamo i ono što nismo znali tog 22. ožujka, niti idućih deset dana, sve dok službeno s Kaptola nije stigla presuda stručnjaka. Rušit će se i drugi, sjeverni toranj katedrale. I vrlo je jasno zbog čega. napukao je na istoj koti kao i južni toranj, pa se zbog sigurnosti treba ukloniti. Od tada traje utrka s vremenom.
Jak vjetar
Jučer ujutro trebala je početi operacija uklanjanja sjevernog tornja. Bilo je, naime, sve spremno za podizanje alpinista da vrha tornja kako bi oni vlastitim očima sagledali štetu koju je prouzročio razorni potres. Dizaličari su podigli kran do kuta koji je potreban da bi košara s alpinistima došla oči u oči s vrhom, ali je snažni vjetar već ujutro pokvario njihove planove. Procijenili su da nije sigurno da podignu ljude gore, zbog čega su spustili kran i dopustili katedrali da još uvijek uživa status najvišeg gorostasa na Kaptolu.
- Nastavit ćemo u ponedjeljak - kaže nam Ivica Šerlija iz Zagrebtransa, tvrtke u čijem su vlasništvu velike dizalice, koji je ujedno voditelj projekta. A upravo to pogledom prema nebu zaziva i monsinjor Ivan Hren, prvi čovjek Odbora za obnovu katedrale.
- Molimo svi skupa Boga da se i sjeverni toranj ne sruši i da ga mi spustimo, poručio nam je u trenutku kada je ta vijest odjeknula sa svih strana ostavivši i koronavirus nigdje u drugom planu. Da, istina je ono čega su se svi bojali i o čemu se špekuliralo cijelo vrijeme dok se čekao službeni nalaz stručnjaka. Zagrebačka katedrala ostaje i bez drugog tornja.
Kamere su te srijede preplavile Kaptol, kao da se na trenutak zaboravilo na smrtonosni virus koji hara svijetom i Hrvatskom, tražila su se dodatna objašnjenja o sudbini najveće zagrebačke znamenitosti. Ali egzaktnih odgovora na sva pitanja nema i ne može ih biti, ponavljaju s Kaptola. No jedno je sigurno: vrh sjevernog tornja mora se maknuti. I to što prije.
- Nismo proroci - govori već pomalo nervozan i iscrpljen monsinjor Hren.
- Ne znamo što nas gore čeka. Zato nas sada pustite da sve pripremimo u miru. Da uspijemo zaštititi katedralu i ljude. Velika nam opasnost visi nad glavom - kaže nam.
Gotovo iste riječi ponovit će i Damir Foretić, glavni arhitekt obnove katedrale.
I nakon što su on i njegov tim detaljno izvijestili javnost o svim štetama na katedrali, pitanja ne prestaju, mobitel mu uporno zvoni. Pa tako i prošlog petka u večernjim satima nakon što je cijeli dan bio na terenu i davao izjave za medije.
- Vidjeli smo da je jedna dizalica stigla. Što će se sada događati - pitali smo ga.
Strpljivo, kao da to nije već stoti put ponovio u posljednjih nekoliko dana, kaže nam da nitko ne zna što će se dogoditi, kakvo će se stanje zateći. Sve što se zna trenutno temelji se na fotografijama i snimkama.
- Puno je nepoznanica, vidjet ćemo - odgovorio nam je.
Nove teme
Iz njegovih odgovora doznajemo da su angažirani još neki ljudi, među kojima i profesori s Rudarskog fakulteta.
- Moramo poduzeti sve potrebne korake i sve opcije imati pod kontrolom. Puno smo toga riješili, ali svakodnevno se otvaraju nove teme - kaže Foretić pa dodaje kako će možda i on ići gore, na sjeverni toranj.
- Idemo svi gore, letjet ćemo, pa što Bog da - smije se inženjer i ostavlja sve scenarije za iduće dane otvorene.
Spuštanje vrha sjevernog tornja, za koji se monsinjor nada da će se dogoditi pod kontrolom stručnjaka, sve je samo ne jednostavan zadatak. Puno još faktora utječe na to kako će se i kada taj trenutak dogoditi. Jedan od faktora je i vrijeme. Po jakom vjetru dizalice ne mogu raditi. A za spuštanje sjevernog tornja katedrale trebat će čak dvije, jedna manja i jedna veća.
S tom manjom, koja je već stigla pred katedralu, alpinisti će prvo “ručno” ispitati situaciju, provjeriti sigurnost te će se izvršiti pripremni radovi.
Tek nakon toga, kako objašnjava arhitekt Foretić, stupa u akciju glavna, veća dizalica koja će, ako sve bude išlo po planu, u samo nekoliko sati skinuti kompletan dio tornja od lanterne do vrha križa. Akcija rušenja počela je prije dva dana.
U petak ujutro iza Bolléove fontane s pozlaćenom skulpturom Bogorodice već su bile postavljene žičane ograde i nitko bez kacige i zaštitnog prsluka više se nije smio približiti katedrali na manje od 50 metara. Bilo je tu raznih radnika različitih firmi, među njima i djelatnici tvrtke Zagrebtrans koji rade na postavljanju i upravljanju dizalicama koje će orkestrirati uklanjanje preostalog vrha. Ovo im nije, kako objašnjavaju, okruženje u kojemu inače rade. Tvrtka se inače bavi prijevozom i manipulacijom teškim i specijalnim teretima iz sektora energetike. Polja vjetrenjača, brodogradilišta i razna gradilišta u pravilu su prirodno okruženje u kojemu se okreću “glave” njihovih dizalica. No, ovo je izazov s kojim se tek trebaju susresti.
- U ovih 30 godina radili smo sve, od niskogradnje do energetike. Bilo je tu raznih zahtjevnih i izazovnih poslova, no ovaj projekt je specifičan jer se radi o građevini koja je simbol grada i koja ne spada u naše standardne gabarite poslovanja. No, mi imamo potrebnu opremu za uklanjanje vrha, tako da ćemo se ovdje ponijeti kao i prema svakom drugom poslu - kaže Danko Veselinović, direktor Zagrebtransa.
Iako im ovo nije najzahtjevniji posao, opet se radi o akciji koja se ne može samo tako napraviti u nekoliko dana.
- Naime, vrh katedrale koji treba ukloniti teži 30 tona i dug je 13,5 metara - kaže Šerlija. Uz to, nalazi se na visini od 108 metara, zbog čega će cijeli proces uklanjanja trajati nešto više od dva tjedna. Najviše vremena pritom će otići na pripremu terena za toliko iščekivano spuštanje tornja. Samo spuštanje, kao što je rekao arhitekt Foretić, ne traje dugo, radi se o satima. Ali je, recimo, cijeli jedan dan već otišao samo na montažu 500-tonske dizalice s teleskopskim kranom - grdosije koja se usudila nadvisiti najvišu sakralnu građevinu u Hrvatskoj. Nije to bio nimalo lagan posao, jer se metalna konstrukcija slagala u dijelovima. Prvo se pozicionirala dizalica te onda dijelovi krana koji su se prostirali od fontane pa do trgovine Vrutak, što je udaljenost veća od 60 metara.
Glavni dio posla
Sve da bi se mogli njome dići alpinisti kako bi provjerili u kakvu je stanju preostali vrh tornja. Ta, manja dizalica ima samo jedan zadatak - podići alpinista do najvišeg dijela katedrale, no ne i za samo uklanjanje vrha. Za taj pothvat bit će postavljena još jedna dizalica s rešetkastim kranom, puno moćnija od ove. I ona teži 500 tona, no dužina njezina krana je 120 metara te može podići puno veći teret od svog slabijeg brata blizanca. Za njeno postavljanje već je odrezan dio asfalta ispred katedrale promjera osam metara kako bi se ispitala tvrdoća zemlje, odnosno sposobnost tla da podnese tako velik teret bez propadanja. Ta druga dizalica trenutno je u vjetroparku u Senju gdje je trebala sudjelovati u demontaži jedne vjetrenjače. No, kako se u slučaju katedrale radi o izvanrednoj situaciji, odlučili su dizalicu prebaciti u Zagreb. Njena demontaža, prijevoz te montaža trajat će otprilike od ponedjeljka do četvrtka ili petka. I tek tada će moći početi glavni dio posla - uklanjanje vrha sjevernog tornja.
- Alpinisti će pritom i dalje biti gore u slučaju bude li trebalo pomoći prilikom rezanja sajle i armature koja drži konstrukciju. Još se ne zna kako će se to obaviti. Ili će rezanje biti fizičko ili pak pomoću neke druge tehnologije s kontroliranom lakšom eksplozijom koja će odvojiti sajle u tornju. Bude li odlučeno da je potrebna eksplozija, taj će posao obaviti pripadnici Hrvatske vojske - kaže voditelj Šerlija iz Zagrebtransa.
Sve to gledat će monsinjor Hren. On je na početku ove godine imao samo jedan plan: pripremiti sve za ovogodišnju proslavu kraja tridesetogodišnje obnove katedrale. Ovakav scenarij nije mogao naslutiti ni u najgorim snovima. - Vidio sam kako pada toranj. Plakao sam - još uvijek u šoku prepričao je to strašno zagrebačko jutro samo dan nakon potresa kanonik Prvostolnog kaptola, koji se godinama brine da se vrati puni sjaj zagrebačkoj katedrali. I baš ove godine to se trebalo dogoditi, radovi na oba tornja trebali su biti završeni te se trebao proslaviti završetak velikog posla, obnove katedrala. Ali, u nedjelju 22. ožujka Hren, koji je predsjednik Odbora za obnovu katedrale, gledao je kako se ruši vrh južnog tornja, kako kamenje pada po krovu katedrale, a križ se rasipa po skeli. Bio je doslovno među prvima koji su ušli u katedralu nakon potresa. Svuda prašina, kamenje, a pogled prema gore bio je zastrašujući. Puknuti vitraji, puknute rozete, svodovi. Jedan se spustio desetak centimetara. U tim prvim trenucima, naravno, nije bilo moguće sve sagledati, vidjeti što je sve stradalo, ali bilo je posve jasno da je simbol Zagreba, katedrala, jako stradao. Sva sreća, u trenutku potresa nitko nije bio u katedrali. Dan poslije Hren nije bio raspoložen za izjave medijima, samo je ponavljao “pustite nas da radimo svoj posao, sve ćete saznati na vrijeme”.
Krajnje oprezni
U glasu mu se osjećala tuga, jedva je govorio. Već je tada dao naslutiti da su oštećenja na katedrali mnogo veća nego što se u početku mislilo. Pohvalio je hrabre statičare koji su se popeli do mjesta gdje su se mogla vidjeti oštećenja na tornjevima, a neki od njih su nam rekli da se vide oštećenja i na sjevernom tornju. Hren je samo ponavljao da treba biti krajnje oprezan i ne prilaziti katedrali, da netko ne strada. I kardinal Josip Bozanić, koji je u potresu izgubio svoj dom u Nadbiskupskom dvoru, gdje je nekim čudom kapelica Svetog Stjepana ostala netaknuta, odmah se zainteresirao kakvo je stanje u katedrali, jesu li crkvene vrijednosti zaštićene i dobio je odgovor da se na svemu intenzivno radi. Svi oni koji su imali priliku vidjeti prva oštećenja bili su iznenađeni razmjerima štete nakon što se obrušio vrh južnog tornja, a sajla koja je držala križ jednostavno pukla. Iako je bio sav potresen, monsinjor Hren u tim je trenucima kontrolirao sve poteze koji trebaju uslijediti. Iz obitelji je koja je Crkvi dala još jednog svećenika, starijeg brata Vladimira, već je imao puno graditeljskog iskustva, još dok je kao upravitelj župe Sv. Kvirina u Sisku gradio novu crkvu Sv. Kvirina. Kaže kako imamo kvalificirane majstore da obave ovaj sada komplicirani posao.
- Mi imamo kvalitetne stručnjake, oni će poduzeti sve što treba - govorio je Hren.
Prisjetio se i davnih dana, prije dvadeset i devet godina, kada su počeli radovi na katedrali, koji su prvo kasnili godinu dana jer je bilo problema s postavljanjem skele.
Neprospavane noći
Mnoge su noći ostale neprospavane svima koji su se gotovo tri desetljeća trudili da radovi budu što bolje obavljeni. Bilo je teško i s financiranjem, ne tako davno na nekim su portalima osvanuli bombastični naslovi da Hren neće skinuti skele dok grad ne podmiri svoj dio troškova. Mnogi su se prisjetili i riječi kardinala Franje Kuharića koje je izrekao pred Božić 1990. kada je počela obnova, da je “katedrala majka svih crkvi u Zagrebačkoj nadbiskupiji”. “Ima svoje značenje i šire, izvan Nadbiskupije, za cijelu Hrvatsku, za sav hrvatski narod, kao simbol duhovnog zajedništva, vjerskog zajedništva i kao simbol stoljetne povijesti”. Još prije prošlog Božića Odbor za obnovu katedrale objavio je prigodni dvanaestlistični katolički kalendar namijenjen svim prijateljima zagrebačke katedrale. Detaljno su opisane sve faze obnove, a sam monsinjor Hren je napisao što je poduzeto posljednjih godina da radovi nakon četvrte faze budu gotovi. Sada opet sve iznova. Nakon prvog šoka monsinjor već djeluje optimističnije, kaže: - Život ide dalje, kako su tornjevi pali, tako ćemo ih opet dignuti. To je pouka i nama svima, ako smo se umorili, da se treba dizati, pomoći jedni drugima.
- Sve sam isplanirao za tridesetogodišnjicu obnove katedrale, ali Bog nam je dao novu zadaću i novi izazov. Ne treba širiti paniku, moramo prije svega zaštititi katedralu i ljude. Kada spustimo vrh sjevernog tornja, bit ćemo pametniji - rekao je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....