Nada se u školu vozi taksijem, panično se boji liftova, a najviše joj nedostaju prijatelji i soba

Ružičasti jastuci i posteljina iste boje, tepih čupavac, stol prepun obojenih crteža i malih porukica, kutijice za nakit izrađene od glinamola i pribor za novu školsku godinu. Upravo tako izgleda maleni kutak devetogodišnje Nade koji je njezina majka Martina Spajić odvojila samo za nju u ionako maloj sobici od desetak kvadrata. Nije, kaže nam, željela dozvoliti da njeno dijete nema mjesto za igru, iako su nakon potresa cijeli svoj život stisnule u sobicu u Hostelu Arena. Odjeća i obuća za svako godišnje doba, ukrasi, uspomene, knjige, posuđe - sve što je nekada bilo u stanu sada je ovdje.

Skromni smo i zadovoljni jer,...