Nabavlja se 20 novih tramvaja, a sadašnji Zagrebom jure 12,8 km/h, dok se oznake pišu - flomasterom

Nakon što je u petak, uz puno uzbuđenja, nakon 17 godina potpisan ugovor za nabavu 20 novih niskopodnih tramvaja, valja stvari oko zagrebačkog javnog prijevoza malo staviti u kontekst, posebno zato što je ovaj tjedan izašlo i poslovno izvješće tvrtke Zagrebački električni tramvaj koje najbolje pokazuje kakvo je stvarno stanje u zagrebačkom javnom prijevozu.

A njega je, onda prikladno jučer, dobro ilustrirala dojava jedne naše čitateljice koja je snimila kako je ZET, u 21. stoljeću, odlučio putnike obavijestiti da je privremeno ukinuta stanica na uglu Maksimirske i Domjanićeve ulice te prebačena nekoliko metara dalje, na početak Vlaške. Upotrijebili su ZET-ovci za to jednu ploču postavljenu u visini struka, ispod nje su na komadu papira isprintali kako ovdje stoje samo tramvaji 5 i 7, a ispod onda još rukom i crvenim flomasterom dodali obavijest da se stanica za tramvaje broj 4, 11 i 12 nalazi nekoliko metara dalje, u blizini Petrove crkve.

Badava im svi digitalni displeji namijenjeni sustavu obavještavanja - u ZET-u nema do papira i flomastera, i to baš na dan kad su se gradska uprava i Zagrebački holding odlučili pohvaliti projektom digitalizacije usluga Holdinga, koji se zapravo sveo na omogućavanje plaćanja računa putem aplikacije KEKS Pay bez naknade.

Zet/

Sredstva iz fonda

Ambicija kojom gradska prijevoznička tvrtka uplovljava u 21. stoljeće ne čudi kada pogledamo podatke iz njihova poslovnog izvješća za 2022. godinu. Kada su u pitanju tramvaji, to se doslovno događa brzinom od 12,80 kilometara na sat, što je, zbog dotrajale mreže i starih vozila, prosječna brzina kretanja tramvaja, i to nakon što je u odnosu na prethodnu godinu, začudo, ona čak povećana za 0,4 posto. Autobusi im idu nešto brže, u prosjeku 17,98 kilometara na sat, što je za 1,7 posto sporije nego godinu prije, a sve zbog brojnih radova u prometu koji usporavaju javni gradski prijevoz, povećanja broja individualnih vozila, nepropusnosti mreže i brojnih drugih razloga.

Bilo bi tu zanimljivo vidjeti kako će se u postojeće infrastrukturne probleme uklopiti 20 novih "niskopodaca" koji dolaze na ceste i infrastrukturu primjereniju vučnim nego električnim vozilima, no Grad i ZET se zbog toga ne trebaju previše brinuti - novac za tramvaje u iznosu od 40 milijuna eura osiguran je iz Nacionalnog fonda oporavka i otpornosti, a Grad će podnijeti samo trošak PDV-a koji iznosi 9,5 milijuna eura. Ta nova vozila trebala bi zamijeniti tramvaje čija je prosječna starost gotovo 29 godina i koji su lani, zbog reduciranja, kraćenja i preusmjeravanja linija, napravili čak 14,4 posto manje kolnih kilometara od predviđenog. Manji broj kolnih kilometara napravili su i autobusi, a jedina dva segmenta poslovanja ZET-a koja bilježe povećanje ostvarenih kilometara su uspinjača i žičara, i to uglavnom zbog navale turista. Pritom su usluge koje najviše koriste i plaćaju građani - u padu. Situacija u ZET-u posebno nije blistava kad se pregledaju financijski rezultati, iako je tvrtka drugu godinu zaredom zabilježila dobit. Prihodi od 1,37 milijardi kuna (izvješće je u staroj valuti) za 230.000 kuna nadmašili su rashode, no struktura troškova ukazuje da tvrtka ima velikih problema s održivošću. Primjerice, čak 49,6 posto rashoda otpada na troškove osoblja, što je i više nego neodrživo, a posebno je to apsurdno kad tu brojku usporedimo s iznosom koji je tvrtka lani utrošila na svoj primarni biznis, a to je tekuće i investicijsko održavanje opreme (tramvaja, autobusa i slično) te infrastrukture. Na tu je stavku ukupno potrošeno 142,6 milijuna kuna, i to 31,6 milijuna za održavanje unutar ZET-a te još 116 milijuna kroz vanjske subjekte kao što je Končar, što čini deset posto ukupnih rashoda kompanije. Jednostavnije rečeno, troškovi radne snage u ZET-u pet su puta veći od troškova održavanja mreže i opreme, pa ne čudi stoga što tramvaji voze brzinom prosječnog trkača, ne rade displeji za obavijesti, a upute korisnicima se ispisuju rukom, na komadu papira, i lijepe na improvizirana stajališta. U tom smislu valja reći kako nema previše isprike za takav nemar od strane djelatnika ZET-a: oni su u 2020. potpisali novi kolektivni ugovor kojim su im povećana materijalna prava. Osnovica je povećana za 5,8 posto, a dobivaju i stalni dodatak od 1000 kuna te naknadu za prehranu od 416 kuna mjesečno.

Zeljko Puhovski/Cropix

Žive od subvencija

Za njihova se prava godišnje izdvaja 681 milijun kuna, što je tri puta više od novca koji tvrtka godišnje uspije prikupiti od prodaje pojedinačnih i mjesečnih karata.

Po toj stavci ZET je u 2022. uprihodio samo 277 milijuna kuna, dakle jedva 19 posto prihoda, dok su im najveći izvor i dalje subvencije Grada u iznosu od 932 milijuna kuna, što čini 67 posto proračuna.Usto, tvrtka ima i teškoće s kadrovima - čak 38 posto radne snage starije je od 55 godina, prosječna dob im je 48,9 godina i imaju ozbiljnih problema kako privući mlađe radnike. A to se najbolje vidi po neredu na Kvaternikovu trgu.