TAJNE ILICE 29

Na pet minuta od Trga bana Jelačića kriju se teške priče: ‘Zvao ih je moj poslodavac i zamolio da rezerviraju krevet‘

‘Ovo je specifično mjesto, dovoljno je doći i reći da ste u potrebi‘
 Ronald Gorsic/Cropix
‘Ovo je specifično mjesto, dovoljno je doći i reći da ste u potrebi‘

Milan na papiru ispisuje brojeve. Dane provodi vozeći se vlakom od Zagreba do Rijeke, Zaboka, Varaždina, čak i Vinkovaca. Blizu je 60 godina, od toga dva desetljeća je na ulici. Nekada je radio kao bravar i pomoćni kuhar, danas skuplja boce.

- Ne pijem i ne drogiram se. Uredan sam i čist, no imam problema sa zdravljem. Tako to ide - tiho mi govori ovaj korisnik prenoćišta Dobri dom, u Ilici kod kućnog broja 29, udaljenom svega pet minuta od Trga bana Josipa Jelačića.

U blagovaonici desetak ljudi različitih godišta nezainteresirano gleda ispraćaj Mate Miše Kovača na Poljudu. Jako svijetlo pada sa stropa na stolove. Sve je sterilno čisto, bijelo sivi zidovi izgledaju bolnički, no ne osjeća se vonj bolesti u zraku.

Čeka se večera. Većina šuti, neki sitno komuniciraju prije nego što će im za stol biti serviran sendvič u plastičnoj foliji, jedna naranča i čaša mlijeka.

Dvojica muškaraca izgledaju kao da su tog dana bili na poslu, odjeveni u radne hlače i zaštitne cipele, neki su već u 20 sati u krevetu, pokriveni dekom do glave. Ima i žena. Jedna je vrlo mlada, ne izgleda starije od 25 godina. Druga je pak u dubokoj starosti, ovdje noći jer je zbog premalene mirovine ostala bez podstanarskog stana.

- Znao nam je dolaziti i onaj mladi boksač čije su kosti nedavno pronađene na odlagalištu otpada pored tvrtke na Peščenici. Kratko se zadržao, jedno mjesec ili dva. Vrlo drag i simpatičan dečko, ali nažalost borio se sa svojim demonima. Nakon nekog vremena prestali smo ga viđati, a onda smo čuli tragičnu vijest - govori mi Mile Novačić, voditelj prenoćišta koje se nalazi na samom dnu duguljastog dvorišta u kojemu se nalazi Muzej čarolije, plesna škola i salon za pedikuru.

image

Mile Novačić

Ronald Gorsic/Cropix

Nedavno je ovdje pronađena Legionella. Bakterija je otkrivena tijekom posljednjeg redovitog testiranja, a odmah po zaprimanju rezultata, rečeno nam je iz Grada Zagreba, poduzete su sve propisane mjere, odnosno, angažirana je tvrtka ovlaštena za dezinfekciju vodovodnih cijevi koja je na lokaciju stigla koncem listopada.

Na uvjete u Dobrom domu požalio nam se čitatelj koji tvrdi da su, osim pojave Legionelle, zabrinjavajući i uvjeti u kojima beskućnici tamo borave. Kaže da su sobe premalene, noću nije baš prozračno, a sanitarni čvorovi nemaju tuševe... Kako prenoćište u strogom centru Zagreba, o kojemu smo prije dvije godine u više navrata pisali zbog problematičnog ponašanja njegovih korisnika, zaista izgleda, uvjerili smo se na njegovoj adresi.

Tu su od 2024. godine. Ilica 29 trebala je, podsjetimo, biti privremeno rješenje. Prenoćište se zapravo trebalo otvoriti u Kustošiji, no na toj lokaciji se još uvijek uređuju zemljišne knjige. Kada su 2023. godine bile velike hladnoće, Grad je otvorio prostor za beskućnike, a nakon dva mjeseca uvidjelo se da je potreba za ovakvim prostorom sve veća, i da bi vrata trebala biti otvorena cijele godine. Pogotovo zbog većeg broja korisnika koji stalno obitavaju na području centra grada.

- Naš je kapacitet 20 kreveta i oduvijek se zna kako je broj kreveta ograničen. Prijava je iz tog razloga u 16 sati, upravo da oni za koje te noći neće biti mjesta stignu do Kosnice. Korisnici ovdje ostavljaju svoje stvari, a ponovno se mogu vratiti u 19, kada se otvara prenoćište. U 19.30 je večera, do 22 mogu gledati televiziju, razgovarati i pušiti, a nakon toga se gase svjetla. U 7 ujutro dobiju kavu ili čaj i tada moraju napustiti prostor - pojasnio je striktni raspored Novačić.

Pet je kreveta za žene, 15 za muškarce, jer njih je više u populaciji beskućnika. Metalni su to kreveti, bijelih rebrastih okvira, na njima su tanki madraci. Na dekama su vlažne maramice i po jedna boca vode, tako će i biti sve dok se ne ukloni Legionella. Nije neki preveliki razmak među njima, na privatnost se ne može računati, no ovo ni nije takvo mjesto. Tuširanja u prenoćištu nema, no svi uredno dobivaju bonove za besplatno kupanje u obližnjem kupalištu "Diana" u Ilici 8.

image
Ronald Gorsic/Cropix

- 80 posto korisnika koji ovdje spavaju viđamo redovito. Najčešće su to ljudi srednje dobi, od 40 do 60 godina, pretežno muškarci. Da se prenoći ovdje, nije uvjet da su s područja Zagreba. Ovo je specifično mjesto jer vam kod nas ne treba papir od Zavoda za socijalnu skrb. Dovoljno je doći i reći da ste u potrebi, a imali smo i stranaca, recimo par ljudi iz Rumunjske ili Srbije - prisjeća se voditelj i dodaje da to nisu ljudi koji su "naslijedili" siromaštvo, kao što je to bilo u prošlosti, točnije prije Domovinskog rata.

Osobe su to koje su završile na ulici zbog gubitka posla ili rastave braka, ima i ovisnika, onih koji su tek izašli iz zatvora, neke su odbacile obitelji. Životne su to situacije, kaže Novačić, u kojima se svi možemo pronaći.

image
Ronald Gorsic/Cropix

Ivan je jedan od njih. Taman se vratio s posla. Razveden je, spletom okolnosti završio je na ulici nakon što više nije mogao plaćati derutni stančić u okolici Zagreba. S obitelji više ne komunicira, velik mu je problem što nema dokumente jer su izgorjeli u prostoru gdje je znao spavati.

- Teško je u ovakvim okolnostima zadržati posao, ali trudim se. Skupljam novac da iznajmim barem neku sobu za početak. Posebno mi je teško nakon posla na vrijeme stići ovdje da se predbilježim za navečer, danas je moj poslodavac zvao prenoćište da zamoli da mi "rezerviraju" krevet. Borba je svaki dan - priznaje Ivan.

Milan i Ivan djeluju kao mirni ljudi, no prije dvije godine u ovom je dvorištu bilo i problema. Susjedi su se više puta žalili da se korisnici nedolično ponašaju. Bilo je tu svega, od tučnjava i uriniranja ispod prozora do dilanja droge i razbacivanja smeća...

- Taj se problem riješio zapošljavanjem čuvara. Otkad su oni tu, problema nema. Nakon što preuzmu broj, čuvar im kaže da odu i ne vraćaju se do otvaranja prenoćišta, pa se više ne zadržavaju u dvorištu. Oni već znaju koji su pojedinci problematični, uostalom nekima su, nakon višestrukih opomena, zabranili da dolaze - kaže Novačić.

image

Ivan Hodak

Ronald Gorsic/Cropix

Posao je to Ivana Hodaka. Prije je bio izbacivač u jednom zagrebačkom noćnom klubu, ima iskustva. Priznaje da se svaki dan pronađe neki problem, ali to je ovdje standard.

- Uvijek se nešto zbiva među korisnicima. Počne vani, gdje mi nemamo doticaja s njima, a onda se nastavi rasprava kada dođu u Dom. Naravno, ima datuma kada su veseliji, recimo kada sjedne socijalna pomoć. Kada se taj novac potroši, pada raspoloženje - pojašnjava. No nasilja, tvrdi, više nema. Ako se nazire incident, korisnike se podsjeća na kućni red, tek u rijetkim situacijama u pomoć se zove policija.

- S ljudske strane teško mi je to gledati, ali čovjek se mora distancirati. Zatvoriti vrata prije nego se vraća kući - naglašava Hodak, dok ljudi koji ovdje noće nažalost ta ista vrata nemaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. studeni 2026 13:22