"Govorite li vi o klimi kao kućnoj jedinici ili o klimatizacijskom sustavu?", pitao me jedan stručnjak kada smo odlučili doznati koja je zgrada u Hrvatskoj imala prvu klimu, ustvari klimatizacijski sustav.
Odgovor nije lako dolazio iako smo razgovarali s nekolicinom arhitekata i građevinara, svi su nas upućivali prema stručnjacima s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Međutim, ni tu nije bilo odgovora serviranog kao na dlanu. Tek su radovi profesora Igora Balena, voditelja Katedre za toplinsku i procesnu tehniku, vodili bliže odgovoru na to naizgled jednostavno pitanje.
U Hrvatskoj tehničkoj enciklopediji Balen navodi kako su se prvi sustavi ventilacije i klimatizacije u Hrvatskoj u prvoj polovici XX. stoljeća rabili u velikim zgradama poput luksuznih hotela, kazališta, u zgradi Hrvatskoga sabora i slično. Ventilacija i klimatizacija u komfornim i industrijskim primjenama počele su se češće ugrađivati nakon II. svj. rata.
Kada smo kontaktirali I. Balena, dobili smo konkretniji odgovor na naše pitanje. Prema njegovim saznanjima, to je bila zgrada Sabora, prije Prvog svjetskog rata.
- Te podatke sam otkrio iz nekih materijala koje sam jedva pronašao, a izvlačio sam informacije i iz starih inženjera i projektanata. Nažalost, to je sve što znam vezano za Sabor - rekao je I. Balen.
Razgovarali smo i s Marinom Buntić Juričić, voditeljicom saborske Službe za medije.
- Tu informaciju ne možemo potvrditi. Pretpostavljamo da je riječ o sustavu ventilacije u Velikoj vijećnici - rekla je.
Dakle, postojao je u današnjoj Sabornici, u dijelu zgrade Sabora, sustav za ventilaciju, moguće da je ugrađen 1911. godine kada je zgrada pregrađena i od kada ima gledajući glavno pročelje današnji izgled, dok je ranije imala prizemlje i dva kata. To je bila prva verzija ventilacije. Ventilacija, prozračivanje, provjetravanje je, kako objašnjava Balen, regulirano dovođenje vanjskoga svježeg zraka u prostor i odvođenje istrošenoga zraka iz prostora, prirodnim ili prisilnim putem. Klimatizacija, uz ventilaciju, uključuje i obradbu zraka za postizanje i održavanje temperature i relativne vlažnosti zraka u prostoru, s grijanjem, hlađenjem, ovlaživanjem i odvlaživanjem zraka ili dijelom tih postupaka. Ipak, ventilacija se povezuje s klimatizacijom, preteča je.
Iz Sabora kažu da je u smislu onoga što se danas podrazumijeva pod klimatizacijom bilo ugrađeno tek prije 30-ak godina.
- Projekt klimatizacije zgrade započeo je u devedesetim godinama prošlog stoljeća, prvo s kuhinjom i restoranom za zaposlenike te protokolarnom dvoranom Ivan Mažuranić 1995. i 1996. godine, potom Velikom vijećnicom, Sabornicom, 1996., a kasnije i ostalim dvoranama i uredskim prostorijama zaposlenika i zastupnika, da bi dvorana Ivan Šokčević, Mala vijećnica, bila klimatizirana tek 2014. godine - spomenula je M. Buntić Juričić.
Što se vidi iz povijesti? Vrlo rano čovjek je, kako je zapisano u Hrvatskoj tehničkoj enciklopediji, shvatio da se topli zrak uzdiže, a hladni spušta.
"Najstariji način ventilacije povezan je s ognjištem, gdje je otvor za odvođenje dima na krovu ujedno predstavljao i prvobitnu ventilaciju. U područjima s toplom i suhom klimom, uz visoke temperature danju i niske temperature noću, razvijeni su prvi sustavi prirodne ventilacije s tzv. pasivnim hlađenjem. Prema arheološkim nalazima na području današnjeg Irana, oko 900. pr. Kr. započela je izgradnja kuća s posebnim tornjevima za prirodnu ventilaciju, tzv. hvatačima vjetra. Kada vani nije bilo vjetra, toranj je služio za odvođenje zraka, a ulazna vrata i prozori služili su za dovođenje zraka. Kada je vani puhao vjetar, sustav je funkcionirao obrnuto, zrak je ulazio u kuću kroz toranj, a izlazio kroz vrata i prozore. Poslije se pojavila izvedba s kanalima u tlu, za još učinkovitije hlađenje zraka u vrućim ljetnim danima", zapisao je Igor Balen.
Nadalje navodi kako su rimske kupelji (80. pr. Kr.) bile opremljene otvorima za ventilaciju u zidu ispod krova, za odvođenje vlažnog zraka i održavanje temperature u prostoru. Mehanička ventilacija pojavila se u Europi u XV. st. za prozračivanje rudnika s pomoću drvenih kanala u koje se upuhivao zrak. Sustavan pristup ventilaciji i klimatizaciji započeo je, navodi Balen, u Engleskoj, gdje je David Boswell Reid 1834. postavio sustav ventilacije s grijanjem i hlađenjem zraka u zgradu za privremeni smještaj Parlamenta nakon velikog požara u Londonu.
"Posao je bio uspješan, pa mu je povjerena izradba sustava za obradbu zraka u novoj zgradi Parlamenta (1852). Taj sustav, s grijanjem, hlađenjem, ovlaživanjem, odvlaživanjem i filtriranjem zraka (filtri od gaze), smatra se prvim izvedenim sustavom klimatizacije u svijetu. Reid se u nekim rješenjima koristio i ventilatorima na parni pogon (bolnica St. Georgeʼs u Liverpoolu).", piše profesor Balen.
Približno u isto doba u SAD-u John Gorrie, nastavlja Balen, patentirao je »prvi stroj za mehaničko hlađenje i klimatizaciju« za komfornu primjenu (1851). Izradio je model stroja za kompresiju i ekspanziju zraka, u kojem se tijekom ekspanzije mogla ohladiti ili smrznuti voda, čime su stvorene pretpostavke za kasniji razvoj uređaja za klimatizaciju. Nathaniel Shaler patentirao je 1865. poboljšani stroj za hlađenje zraka sa spremnicima leda i ventilatorom koji se pokretao ručno.
Prvi klimatizacijski uređaji za obiteljske kuće i stanove proizvedeni su 1926., čime je oprema za klimatizaciju postala proizvod za najširu uporabu. Gospodarski oporavak, objašnjava Balen u spomenutoj enciklopediji, nakon II. svj. rata dao je nov zamah klimatizaciji, europske zemlje i Japan razvijale su vlastitu industriju opreme. Započela je uporaba freona kao radnih tvari u klimatizaciji, primjena visokotlačne klimatizacije, uvedeni su novi uređaji.
U Hrvatskoj je, objašnjava Balen, proizvodnja uređaja i opreme za ventilaciju i klimatizaciju ponešto kasnila u odnosu na razvoj te industrije u svijetu. O proizvodnji prije II. svj. rata vrlo je malo podataka. Nakon II. svj. rata, u doba snažnog razvoja industrijske proizvodnje, pojavio se niz tvornica koje su u početku proizvodile industrijsku toplinsku opremu, a poslije i opremu za ventilaciju i klimatizaciju. Uređaje za grijanje toplim zrakom (termogene), ventilatore i grijače proizvodila je tvornica Ventilator. Poduzeće je također sudjelovalo u izvođenju složenih postrojenja ventilacije i klimatizacije. Termofriz u Splitu, osnovan 1950. godine, proizvodio je i rashladnike vode s freonima. U tvornici Proklima, osnovanoj 1967. godine, radile su se razne komponente kao što su zaklopke, prigušivači buke i drugo. Jedna od prvih većih sustavnih klimatizacija bila je ugrađena u zgradu Centralnog komiteta, zvanu Kockica, na zagrebačkom Prisavlju, neki čak kažu da se pričalo da je prva u Zagrebu imala klimatizacijski sustav nalik današnjima, ali nismo dobili službenu potvrdu ove informacije. Prema sjećanjima nekih koji su tamo radili u administraciji, u zgradi je od tog sustava stalno bilo lagano bučno.
- To je cijelo vrijeme šištalo. I onda kada bi se klimatizacija ugasila u 16 sati, odjednom bi bilo sablasno tiho - ispričala je jedna osoba svoja sjećanja iz početka 70-ih godina.
Kockica, je sagrađena 1968. godine prema projektu arhitekta Ivana Vitića. Danas su u zgradi smještena Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture i Ministarstvo turizma.
O prvim klimatizacijama u zgradama nalik današnjima razgovarali smo i s istaknutim arhitektom, akademikom Andrijom Mutnjakovićem. Nije znao koja je zgrada u Hrvatskoj imala prvu klimatizaciju nalik današnjima, ali se prisjetio anegdote iz vremena gradnje njegove svjetski poznate velike Nacionalne knjižnice Kosova u Prištini 1982. godine.
- Iz Amerike sam preko projektanta naručio tada najbolju klimatizaciju za zgradu. Međutim, kada je ugrađena, bio je problem s time upravljati, nije bilo inženjera koji bi to radio stalno i tako je samo stajala neiskorištena - ispričao je Mutnjaković.
Takvi slični slučajevi, iako to na prvi dojam zvuči bizarno, događaju se i dandanas. U jednom razgovoru Tea Žakula, izvanredna profesorica Fakulteta strojarstva i brodogradnje, istaknula je da je pitanje upravljanja zgradama problem.
- Gotovo niti jedna veća zgrada nije upravljana kako je zamišljena, to vrijedi za skoro svaku veću zgradu u Hrvatskoj - rekla nam je ranije Žakula, ali to je posebna tema, za neku drugu priliku.
