Kantu za biootpad od 240 litara prvo su napunili s 96 kilograma komposta. Zajedno s vlastitom težinom imala je oko 105 kilograma. Zatim su je djelatnici Zagrebačkog holdinga na Jakuševcu povlačili preko posebno napravljene čelične platforme visoke 14 centimetara, koja je trebala zamijeniti rubnik nogostupa. Desetak radnika izmjenjivalo se u spuštanju kante s platforme kako bi se provjerilo koliko će udaraca kotači i osovina izdržati.
Nije dugo trajalo. Nakon 51 spuštanja puknuo je prihvat kotača, a osovina se deformirala. Čistoća je stavila nove kotače i novu osovinu pa nastavila. Nakon još 153 ciklusa ponovno su puknuli kotač i osovina. Dijelovi su još jednom zamijenjeni, napravljeno je dodatnih 300 spuštanja, a vještak je testiranje završio nakon ukupno 504 ciklusa. Zaključio je da kanta koju je ponudio EOL-EKOS ne zadovoljava tražene uvjete trajnosti.
Zbog toga je Grad Zagreb ponudu te tvrtke odbacio, a posao nabave standardiziranih kanti i kontejnera za potrebe Zagrebačkog holdinga dodijelio Tridionu. No problem je bio u tome što takav test na improviziranom poligonu nije bio propisan natječajem. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave prihvatila je žalbu EOL-EKOS-a i poništila gradsku odluku o odabiru. Grad žalitelju mora platiti i 2306,25 eura troškova postupka.
Kanta imala sve certifikate, ali je pala na gradskom poligonu
Spor se vodio upravo oko načina na koji je Grad odlučio provjeravati kvalitetu ponuđenih kanti.
EOL-EKOS je ponudio smeđu HDPE kantu od 240 litara proizvođača MNG Plastik-Gogić i uz nju dostavio certifikat akreditiranoga laboratorija TÜV Rheinland kojim se potvrđuje sukladnost s traženom normom. Natječaj je predviđao dostavu uzoraka i njihovo testiranje u nadležnom laboratoriju prema propisanim normama.
Čistoća je, međutim, odlučila napraviti i praktične testove. Prvo su 15. siječnja kante stotinu puta punili biootpadom i praznili u kamion. Tada nije bilo nikakvih oštećenja. U travnju je uslijedio znatno agresivniji test s kompostom i čeličnom platformom koja je simulirala rubnik.
Upravo je tu DKOM pronašao problem. Natječaj nije propisivao "dinamičko testiranje u realnim uvjetima" na takvom postavu, nije opisao metodologiju niti kriterije prema kojima će se rezultat takvog testa ocjenjivati. Dokumentacija je, naprotiv, govorila o testiranju u nadležnom laboratoriju prema normama EN 840.
Komisija pritom nije zaključila da kanta EOL-EKOS-a nije pukla niti da je test bio besmislen. Utvrdila je nešto drugo: Grad ne može nakon isteka roka za dostavu ponuda uvesti način provjere koji prethodno nije propisao, a zatim na temelju njega odbaciti ponuditelja.
Pobjednička kanta prošla 500 udaraca, norma tražila najmanje 1000
Priča je za Grad postala još neugodnija kada je DKOM pregledao testiranje kante koju je ponudio Tridion, odnosno modela njemačkog proizvođača ESE.
Ta kanta na istom praktičnom testu nije pretrpjela oštećenja nakon 500 ciklusa. Vještak je zato zaključio da zadovoljava uvjete trajnosti. Problem je u tome što je u istom nalazu naveo kako norma zahtijeva da kanta i njezin sustav vožnje izdrže najmanje 1000 ciklusa.
DKOM je i taj dio žalbe proglasio osnovanim. To što na kanti nakon 500 spuštanja nije bilo pukotina, zaključila je Komisija, pokazuje samo kako je izdržala tih 500 ciklusa; ne i da bi izdržala još toliko. Rezultati drugih kanti također ne mogu biti dokaz da je Tridionova kanta zadovoljila puni zahtjev.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....