JUTARNJI U DOMU STRAVE 113 učenika živi u smradu, nemaju ni kuhinju ni toplu vodu

U učenički dom Luke Botića došli smo nakon dojave da adolescenti koji ga koriste već tri mjeseca nemaju tople vode. Ta nam je informacija zvučala nevjerojatno, no situacija koju smo u zatekli daleko je gora od svega što smo mogli očekivali. Nismo mogli ni zamisliti u kakvim uvjetima žive učenici i studenti smješteni u domu koji se nalazi blizu centra grada, na Trgu Luke Botića, u neposrednoj blizini Autobusnog kolodvora.

Ulazimo u dvorište i gledamo tri paviljona koja izvana izgledaju prilično zapušteno. Zaštitar mirno prolazi pokraj nas i ništa nas ne pita pa se bez ikakvih problema krećemo prostorom doma. Ulazimo u prvi paviljon. TV sala je prazna. U njoj je pokvareni TV prijemnik, jedna prevrnuta stolica i ništa drugo. Kupaonica se nalazi tik uz nju. Tuš-kabinama nedostaju dijelovi stakala, pa se jasno može vidjeti osobu koja se tušira. U susjednom paviljonu još je i gore. Zajednički WC je u podrumu. U njemu je hladno, smrdi, a tuševi i umivaonici izgledaju kao da su stari nekoliko stotina godina. Nelagodno nam je i dok samo prolazimo ovuda.

Na katu se nalazi mašina za pranje rublja, koju su zajedničkim novcem kupili stanari doma, jer im je bilo srašno da im se plahte peru svakih mjesec i pol. Sobe su stare i ofucane: u njima su četiri kreveta, dva stara ormara. Svaka soba ima malu zalihu hrane, jer više nemaju kuhinju u domu. Nema ni grijanja.

Već tri mjeseca stanovnici Učeničkog doma Luke Botića nemaju toplu vodu. Od početka ožujka, kada je plinara prestala isporučivati plin, njihova je svakodnevica tuširanje u ledenoj vodi. No, to je samo dio njihovih problema: u vrijeme kada su ostali bez tople vode prestalo je raditi i grijanje. Internet nikad nisu ni imali.

- Postoji jedan tuš u upravnoj zgradi gdje ponekad ima tople vode. Tamo je smješten bojler na struju, no dovoljno je da se jedna osoba otušira pa da nestane tople vode. Kad smo se vratili sa zimskih praznika u drugom je paviljonu nestalo vode. Sedam dana išao sam se tuširati u prvi paviljon i to je zaista bilo grozno. Prostorija izgleda kao da bi netko u njoj mogao snimiti horor film - kaže nam jedan student. Kao i svi njegovi sustanari s kojima smo razgovarali, moli nas za anonimnost. Boji se, kaže, da bi mogao ostati i bez ovog smještaja, jedinog kojeg ima.

Srednjoškolci i studenti koji žive u Luki Botiću mjesečno dom plaćaju 350 kuna. Smještaj u studentskim domovima jeftiniji je: socijalne sobe koštaju 100 kuna, dok se cijene smještaja u višekrevetnim sobama kreću od 200 do 300 kuna, ovisno o studentskom domu. Najskuplje su 600 kuna, no tu je riječ o novouređenim sobama za jednu osobu. Uz to, tvrde stanari Botića, čak i najgori uvjeti u studentskim domovima bolji su od ovih u kojima oni žive.

- Ovdje smo jer nemamo kamo. Ne možemo dobiti studentski dom, nemamo novca za stan... Zašto su onda ove godine pustili dom da se njime koristimo, ako je sve tako grozno i zatvorit će se? Trebali su nas odmah odbiti, a ne s nama sklopiti ugovore, primati svakog mjeseca naš novac i mirno nas ostaviti da živimo u ovom užasu. Baš me zanima bi li ijedan od ravnatelja domova živio u ovome užasu - kaže nam uzrujano jedan student.

Trenutačno je u Botiću smješteno 113 srednjoškolaca i studenata. Kapacitet doma je 176 mjesta u tri paviljona, no nakon nestanka tople vode iz doma su se odmah iselile djevojke i dio stanara koji nije mogao podnijeti spartanske uvjete. Na početku školske godine, pričaju stanari, sklopili su ugovor s domom. Za 650 kuna mjesečno obvezali su se čuvati imovinu doma, a zauzvrat su trebali dobiti hranu i toplu vodu. Bez hrane ostali su u siječnju, kada su otpuštene kuharice, a onda je nestalo i tople vode.

- Da ja nešto razbijem, sigurno je da bih odmah to morao platiti domu. To što mi živimo u uvjetima nedostojnim čovjeka, nikome ništa. Prije mjesec dana predložili su nam da se preselimo u Učenički dom Novi Zagreb, pod koji mi službeno spadamo, ili u neki od studentskih domova. No tamo nema dovoljno mjesta. Tužili smo se upravi doma i tražili da nam snize cijene, jer za 350 kuna naši kolege u drugom domu imaju bitno bolje uvjete. No, cijene se ne mijenjaju. Ako već znaju kako nam je, ako su svjesni da se kupamo u hladnoj vodi, kako nam mogu uzimati nam puni iznos? Da imaju imalo poštenja, smanjili bi taj iznos - kaže nam uzrujano jedan srednjoškolac.

Pitamo stanare doma kako podnose kupanje u ledenoj vodi. Sliježu ramenima, kažu da su se sad već navikli. Neki to kupanje ostavljaju za razdoblje nakon vježbe u teretani, jer onda manje osjećaju hladnoću.

Drugi priznaju da im je potrebno dosta hrabrenja, dok neki odlaze kod prijatelja u druge dijelove grada.

- Uglavnom nastojim doći do ovog jedinog bojlera, no nas sto tušira se tamo i uglavnom nema tople vode. Onda se moraš hrabriti da nastaviš. Napravim sto sklekova i onda se tuširam. Kad su nam ukinuli toplu vodu, svi smo mislili da je to samo privremeno. Rekli su nam da negdje ispod igrališta curi plin i očekivali smo da će uskoro riješiti kvar. No to se nije dogodilo i mislim da je ovo zapravo način da nas se istjera iz doma.

No, mnogi od nas nemaju gdje. Ja ne mogu dobiti dom, nemam dovoljno bodova za to. Stan si ne mogu priuštiti. Ne znam gdje ću živjeti kada se dom zatvori - kaže nam očajno jedan mladić.

Vlasnik doma iz noćnih mora je Grad Zagreb, a zadnji nadzor prostora obavila je prije samo 20 dana radna skupina za provedbu nadzora Gradskog ureda za kulturu.

Daljnji rad prostora na početku ove godine odobrio je bivši ravnatelj doma Marko Aralica. Sadašnja ravnateljica Jelena Bojčić odgovornost za život u teškim uvjetima prebacuje na stanare.

Kaže, nitko ih ne tjera da tamo žive i slobodni su u bilo kojem trenutku napustiti dom.

- U Botiću su svojim izborom i sad se snalaze kako znaju u postojećoj situaciji. Neki su prešli u dom u Novom Zagrebu, drugi nisu, pa žive u uvjetima koje su sami odabrali. Tople vode nema zbog dotrajalosti cijevi. Gradu se ne isplati ići u rekonstrukciju, pa onda za par mjeseci opet plaćati istu stvar. Odlučeno je da se dom zatvara najesen, to je sto posto sigurno. Što će biti s prostorom nakon toga, zaista ne znam, treba pitati Grad, jer je dom ionako njihovo vlasništvo. Što se tiče obnove, da budem posve iskrena, ne znam kada je zadnji put obnavljan i je li uopće ikada išta uloženo u njegovu obnovu - kaže Bojčić.

Glasna su nagađanja o tome što će se nakon zatvaranja učeničkog doma napraviti s vrijednim prostorom. Stanari kažu da su čuli da će se zgrade srušiti i da bi se na tom mjestu trebala sagraditi škola. No, sumnjaju da je to istina i uvjereni su kako će se zapravo sagraditi stambeno-poslovni kompleksi.

Iz ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta poručili su nam da znaju da su uvjeti loši, ali da je za dom nadležan grad, a ne oni. Pokušali smo saznati što će se dogoditi sa zgradama nakon što se stanari odsele, no u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport rekli su nam da se za te informacije ipak obratimo upravi Učeničkog doma, iako su nam tamo rekli da te informacije nemaju.

- U tijeku je izrada projektne dokumentacije za sanaciju cijelog objekta te se početak radova očekuje tijekom ove godine - kratko je istaknuo Ivica Lovrić, pročelnik ureda.