BITKA ZA KULTNO MJESTO

INSAJDERSKI IZVJEŠTAJ O KINU EUROPA 'Koliko god Matić meni bio simpatičan, ovo je zasad njegov kraj u kinu Europa, ovo kod Bandića ne prolazi!'

 
 Dragan Matic / CROPIX

Boris T. Matić u kinu Europa je, barem zasad, završio”, rezime je onoga što se posljednjih dana moglo čuti među gradskim čelnicima.

Iako se javnost podijelila na one - za i protiv kina, na desne i lijeve, te privatni i javni interes, šank liniju i kino publiku - priča oko kina nije crno-bijela, kako bi često voljeli da naša realnost jest. Ali stvarnost je učestalo siva. Međutim, kristalno jasna trebala bi ipak biti borba za ideju da - kino Europa ostane kino Europa - s Matićem ili bez njega, pa i s Bandićem ili bez njega.

Pitanja koja su, pak, ovih dana isplivala nakon prosvjeda, propitkuju ipak nešto drugo. Bave se zapravo time koliko je moralno da baš poduzetnik Matić vodi kino jer na tome, očito, dobro zarađuje. Raspravlja se o tome je li Matić plaćao premalu najamninu (30.500 kuna mjesečno)? Je li previše zarađivao na šanku uz kino? Kako je kupio vilu u Istri? Je li to financirao upravo s tog šanka? Koji automobil vozi? Je li u predsjedničkoj kampanji podržao Bandića ili nije? Želi li Grad Zagreb zaista renovirati kino ili netko drugi bliži gradskim čelnicima hoće taj šank?

Matić je na medijske napise o istarskoj vili reagirao putem društvenih mreža: “Nisam političar niti javni dužnosnik. Ja sam privatni poduzetnik koji je okupio kvalitetnu i sposobnu ekipu i stvorio poslovni model kojim se uspješno bavim posljednjih gotovo 30 godina”.

Ali cijela ta polemika zapravo oslikava kako sustav ne funkcionira. I u tom rasulu Matić suznih očiju poziva na emocije i zalaže za ono što je, vjeruje, gradio deset godina. Tvrdi da ima pravo na novi ugovor o najmu jer je dosad dobro radio, dok Grad Zagreb drži da je kino gradska imovina te da su sva prava na njihovoj strani. Činjenica je da je vlasništvo iznad posjeda, pa Matićevi argumenti u konačnici padaju u vodu. Međutim, na ulici se u znak podrške kinu skupilo više od 2000 ljudi. Jer Matić je ipak od kina stvorio brend. Isto tako točno je da je kino u derutnom stanju, i svi se slažu da ga treba obnoviti. Grad to zasad želi bez Matića. Za kasnije, najavljuju natječaj, pa tko pobijedi...

“Uvijek mislimo da će onda doći neki novi ljudi, i da oni će to isto dobro raditi. Kasnije uvidimo da nije tako lako naći te neke nove ljude, da nemaju taj senzibilitet, okretnost, da ne kuže spiku. I tako neka kultna zagrebačka mjesta pomalo nestaju s karte grada”, govori mi Nikola Devčić, direktor Subversive festivala, koji u petak još nije znao hoće li se održati njegov festival ili neće. Suradnja Grada i Matića počela je točno 15. svibnja 2009. godine, kad su Grad Zagreb kao (zakupodavac) te Umjetnička organizacija Zagreb film festival i Propeler film (zakupnici) potpisali Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora na rok od deset godina.

Matić ovih dana redovito podsjeća kako je “uvjet ugovora bilo i ulaganje od dva milijuna kuna za stavljanje kina u funkciju”. “Mi smo pred dvije i pol godine, za što imamo uredne dokumente, Gradu predali račune na provjeru u iznosu od gotovo pet milijuna kuna i nikad nije bilo nikakvih primjedbi”, ističe Matić. U Gradu, pak, neslužbeno doznajemo da su se “zakupnici obvezali uložiti dva milijuna kuna u uređenje prostora na temelju troškovnika izrađenog sa zakupodavcem, odnosno Gradom”.

“Zakupnici su”, potvrđuju neslužbeno u Gradu, “dostavili preko četiri milijuna kuna računa o ulaganjima u kino Europa, a analizom računa ustanovili smo da je u održavanje kina Europa uloženo do 15. svibnja 2011. godine 1,134.788,66 kuna, a do 1. lipnja 2014. dodatnih 882.808,96 kuna, što je ukupno 2,017.597,62 kune. Ostali računi su uglavnom ulaganje u opremu, koja nije navedena u ugovoru”. Također, tvrde u Gradu, “iz dostavljenih računa nije vidljivo tko je naručio radove ili materijal, zatim na koje mjesto troška ili isporuke te tko je preuzeo iste”, isto tako su uočili da su, navode u svom neslužbenom odgovoru, “računi nepotpisani od strane naručitelja (zakupnika) te nemaju podlogu u smislu prihvata ili zapisnika o preuzimanju te mogu navesti na sumnju da nisu izvedeni”.

Isto tako, neslužbeno doznajemo, da “pojedini računi koji se odnose na isporuku vodoinstalaterskog, elektroinstalaterskog i ostalog specificiranog materijala također se teško mogu naknadno verificirati i u smislu opisanih i specificiranih količina i opravdanosti ugradnje”. U konačnici zaključuju, neslužbeno doznajemo u Gradu, da je “neupitno da je ugovor prekršen u smislu izrade troškovnika, odnosno u smislu članka 10. stavak 2. koji propisuje da je ‘zakupnik dužan urediti prostor na temelju troškovnika koji će izraditi sa zakupodavcem’”.

Međutim, podsjetimo, prije nego je Matić došao do kina, u najmu su ga držali privatnici Ljubomir Vujaklija i Dragutin Strunjak, bivši filmski radnici, i to dvije godine (2006. i 2007. godinu) dok je još bilo u vlasništvu Kinematografa.

“Mi tada nismo vodili kafić već je isti kao ugostiteljska djelatnost bio iznajmljen. Financirali smo se isključivo od kina i sadržaja koji su se tamo odvijali. Imali smo oko sto tisuća posjetitelja godišnje. Na osnovi tih rezultata očekivali smo da Grad dvoranu prvo ponudi nama, starim hrvatskim filmskim radnicima. Međutim, odluka je bila drugačija. I ne mislim da je bila loša. Matić je odlično vodio kino repertoar”, smatra Vujaklija koji isto tako drži da je i gradonačelnik Bandić u pravu kad govori da se kino treba renovirati.

“Iz prve ruke mogu reći da je dvorana u derutnom stanju, krov prokišnjava godinama (mi smo stavljali kofe za vrijeme projekcija), kotlovnica je propala, grijanje i hlađenje je nemoguće, sanitarni čvorovi su u katastrofalnom stanju. Treba generalni remont. Ali kino treba ostati, ne natjecati se s komercijalnim prikazivanjem, i bazno zadržati sadašnje sadržaje”, smatra Vujaklija.

I dok su se prosvjednici u znak potpore u dva navrata prošli tjedan okupljali pred kinom, u kuloarima se istodobno proširila priča o Matićevoj vili u Istri. Riječ je o vili Casa LaBobina koja je u vlasništvu tvrtke Propeler filma, čiji je direktor i osnivač upravo Matić, koji je 2017. godine povećao temeljni kapital tvrtke na 1,5 milijuna kuna. U zemljišnim knjigama vidljivo je da na vili nema tereta, odnosno zabilježbi o kreditima. Ista ta tvrtka ima i najam kafića u kinu Europa. Kino, inače, posluje preko Umjetničke organizacije Zagreb film festival, koja je lani u financijskom izvješću prijavila prihod od 5,6 milijuna kuna te rashod od 5,5 milijuna kuna.

U njihovu izvješću, objavljenom na internetskoj stranici, navodi se da su im glavni izvori financiranja “sredstva odobrena na natječaju kod Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra, Kreativne Europe – Fonda Europske unije”. Nadalje, navode da dio sredstava “ostvaruju kroz sponzorstva te od prodaje kinoulaznica za festivale, redovitu kino distribuciju i suorganizacije raznih događanja u kinu Europa. Dio sredstava ostvaruje se i prodajom prava na filmove”.

U istom tom izvješću navodi se da je “umjetnička organizacija 31. prosinca 2018. godine zapošljavala jedanaest zaposlenika u stalnom radnom odnosu, a prema potrebama poslovanja zapošljava savjetnike, voditelje različitih poslovnih aktivnosti, koordinatore te urednike”. Za plaće su izdvojili 748,8 tisuća kuna, a za “naknade ostalim osobama izvan radnog odnosa iznos od 449 tisuća kuna”, što se najvećim dijelom odnosi “na troškove rada studenata”. Neslužbeno u Gradu Zagrebu doznajemo da već godinama prate njihov rad, pa su tako i u nekim prijašnjim financijskim izvješćima primijetili isplate pozajmica od strane Umjetničke organizacije Zagreb film festivala, i to samom Matiću u iznosu od 200 tisuća kuna i s kamatom od tri posto.

Također je evidentirana pozajmica društvu Propeler film d.o.o. (čiji je osnivač Boris Matić) na iznos od 150 tisuća kuna, kamatnu stopu tri posto godišnje s rokom povrata 31. prosinca 2017. “Isplaćivali smo pozajmice, to je dio našeg poslovanja, mi smo privatnici, a ne gradska ustanova, međutim radimo u javnom interesu, a ta pozajmica je ionako vraćena”, rekao nam je Matić, koji smatra da je kafić koji drže u sklopu kina neodvojiv od kinodvorane. Tvrdi da su često morali zatvarati kafić zbog djelatnosti koje su se odvijale u kinu. Uglavnom, rekao je da kafić posluje preko njegove tvrtke Propeler film, koja pak posljednjih godina prijavljuje godišnje prihode od 4,7 do 6,4 milijuna kuna. Tvrtka je posljednjih pet godina redovito bila u solidnom plusu. Propeler film je 2017. zapošljavao osam ljudi s prosječnim plaćama od 3,5 tisuća kuna, a prijavio je ukupne prihode od 6,4 milijuna kuna i neto dobit od 582 tisuće kuna. Godinu ranije, 2016., neto dobit iznosila je čak 1,6 milijuna kuna, uz prihode od 4,8 milijuna. U 2015. je imao prihode 5,32 milijuna kuna, a neto dobit od 925 tisuća kuna. U 2014. neto dobit Propeler filma iznosila je 278 tisuća kuna, a prihodi 5,81 milijun kuna.

Ali deset godina je polako prošlo, pa je Grad Zagreb Matiću i njegovoj ekipi poslao otpremnicu. Slutio je Matić i ranije da se ta suradnja neće okončati u njihovu korist, pa su “puštali” spinove o narodnjačkom klubu, pokušavajući opipati Bandićevo bilo. Ali sve do pisma iz gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, u kojem ih obavještavaju kako očekuju da 1. lipnja vrate kino u posjed Gradu, zapravo nisu znali na čemu su.

“Upravo zato su se morali pripremiti na to da im ugovor neće biti obnovljen...”, smatra naš sugovornik blizak Bandiću.

I kad je svemu, očito, došao kraj - Matić je prelomio na Festivalu tolerancije, i u posljednjem trenutku otkazao im gostovanje.

Većina je taj potez ocijenila, u najmanju ruku, nekorektnim. Uslijedio je spontani prosvjed, pa organizirani...

“Tim prosvjedima si je”, govori mi bliski suradnik gradonačelnika Bandića, “Matić zabio posljednji čavao u lijes”. Gradski čelnici s filmskim producentom zapravo već dulje nisu komunicirali o nekim strateškim pitanjima vezanim uz kino.

“Koliko god meni Matić bio simpatičan, ovo je zasad njegov kraj u kinu Europa”, komentira bliski suradnik zagrebačkog gradonačelnika. Jer Bandić, zaključuje naš sugovornik, ne popušta prosvjednicima, a naš drugi sugovornik, pak, dodaje: “Da je Matić to pokušao komunicirati na neki normalan način, a ne ovako s pozicije moći, možda bi i uspio, ali ovo kod Bandića ne prolazi”. Većina naših sugovornika iz Grada prisjetila se, također, nesporazuma iz 2014. godine. Kažu da je to bio početak svojevrsnog Bandićeva nerazumijevanja spram Matićeve ekipe. Radilo se tada o premijeri igrano-dokumentarnog filma ‘Sunčica’, koji je prenosio svjedočanstva silovanih žena tijekom Domovinskog rata.

Tadašnja predsjednica Udruge žena u Domovinskom ratu Marija Slišković ispričala nam je da im je uprava kina isprva naplatila tri tisuće kuna za korištenje kina, ali kasnije su im, tvrdi, taj novac vratili. “Gradonačelnik Bandić me samoinicijativno na premijeri filma pitao plaćamo li mi dvoranu, što sam mu potvrdila. Dan kasnije su nas zvali iz uprave kina, kako bi nam vratili taj novac. Nije mi drago što se taj detalj sada koristi u ovom obračunu, ali isto tako mi nije bilo drago kad nas je uprava kina odbila s prijedlogom da se u kinu održava Festival domovinskog filma”, kaže Slišković. Na nerazumijevanje uprave kina požalili su nam se i neki drugi članovi Gradskog poglavarstva, koji su se isto tako, tvrde, susretali sa situacijama da u kinu nisu mogli organizirati neke humanitarne akcije ili premijere. Međutim, iz redova onih koji podržavaju sadašnje vodstvo kina može se čuti kako kino ipak bilo otvoreno, i desnima i lijevima, te da su tamo premijere imali i Queer Zagreb i Jakov Sedlar.

Redatelj Sedlar kaže da s dosadašnjom upravom kina Europa nikad nije imao problema. “Imao sam u kinu Europa više premijera, a korištenje dvorane platio bih, koliko se sjećam, oko pet tisuća kuna”, prisjetio se redatelj Sedlar. Festivalu tolerancije je, pak, Grad Zagreb ustupao korištenje kina besplatno.

“Matić si je otkazivanjem održavanja Festivala tolerancije zapravo slikovito rečeno ‘pucao’ u nogu”, komentira jedan drugi organizator festivala. Nije baš potpuno jasno zašto je Matića toliko ‘žuljao’ taj festival, ali onda neslužbeno čujemo da su ti odnosi već neko vrijeme u najmanju ruku nategnuti.

“Uvijek je bilo nekih problema, nije to bilo ništa ključno, kao ovo sada, ali svaki put bi se nešto zakompliciralo”, pričaju nam ljudi koji su bili uključeni u organizaciju spomenutog festivala. Matić, pak, odgovara da su oni “svih ovih godina bili jako dobri domaćini navedenom festivalu”. Pitam ga o odnosu s producentom židovskog podrijetla Brankom Lustigom koji je blizak gradonačelniku Bandiću, a Matić odgovara da je “s njim osobno dva puta komunicirao”. “Jednom se na mene ljutio jer u izlozima kina nije bilo dovoljno njihovih plakata u vrijeme održavanja druge manifestacije. I drugi put kada smo na njegov poziv išli na neformalni, ali ugodan ručak, gospođa Popović, Hrvoje Laurenta i ja”, prisjetio se Matić. Na pitanje Matiću je li istina da upravo Lustiga smatra na neki način odgovornim zbog svojevrsnog animoziteta gradskih čelnika prema njemu, odgovara jezgrovito: “Ne znam”. Neki iz redova Festivala tolerancije doživjeli su, pak, otkazivanje suradnje kao navodni pritisak na samog Lustiga, kako bi im pomogao da dođu do gradonačelnika Bandića, pa možda i novog ugovora.

Zagreb, 060513.
Boris T. Matic, hrvatski producent te direktor Zagreb film festivala snimljen na krovu svoje zgrade u Vukovarskoj ulici.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markicevic / CROPIX
Boris T. Matić

Ako naglu odluku o otkazivanju programa, donesenu nakon što smo primili šturo pismo o neproduljenju ugovora, bez ikakvog dogovora i plana što i kako s programima koji slijede nakon 1. lipnja, što raditi s djelatnicima, što s opremom i ostalim stvarima iz kina Europa zovete ucjenom, onda smo na pogrešnom tragu. Ja sam se za tu odluku nemali broj puta javno ispričao u medijima”, kaže Matić te dodaje da oni svoju priču nastavljaju dalje i da su u četvrtak Gradu poslali novi dopis. “U njemu stoji da želimo uspostaviti komunikaciju i da ih molimo zbog gomile razloga da ugovor produže do početka renovacije koju pozdravljamo. Također pozdravljamo i objavu novog natječaja. Bez obzira na to što smo imali zakonske i ine uvjete za automatskim produljenjem ugovora. Veliki dio aktivnosti obavljamo preko javnih poziva i uvijek smo bili legalisti. Od ponedjeljka nastavljamo s programom ‘Pogledajte dok možete’”, kaže Matić.

“Kad je ‘puklo’ s gradonačelnikom Bandićem?” pitamo Matića koji tvrdi da je njegov odnos s gradonačelnikom Bandićem uvijek bio “protokolarne naravi”.

“Gradonačelnika sam sreo u životu desetak puta na otvaranju Zagreb film festivala. Čak i kada sam dobio Plaketu Grada Zagreba za doprinos kinematografiji na svečanosti nisam bio, jer sam radio na jednom od svojih filmova. Naša komunikacija se odvijala preko službene korespondencije. U rijetkim sastancima koje sam u Gradskom uredu za kulturu imao, bilo je tu i drugih gradskih službenika, ali na njima nije bio gradonačelnik Bandić”, kaže Matić.

Na pitanje zašto ih gradonačelnik Bandić naziva “šank linija” i je li bilo nekog spora oko kafića, i je li istina da su festivalima, kad ne bi radio šank, to naplaćivali i da su jednom prilikom zatvaranje šanka navodno naplatili sedam tisuća kuna, Matić odgovara da ne zna zašto ih gradonačelnik tako naziva.

“Ponovit ću, šank u kinu Europa, kao i otvaranje male filmske knjižare bio je uvjet natječaja i stavka u ugovoru. Nismo mi izmislili šank. Za sve manifestacije, premijere i slična događanja kojih je zaista bezbroj, mi zatvaramo manji ili veći dio ‘kafića’, ovisno o potrebama manifestacije, jer je taj sad već čuveni kafić uvijek bio u funkciji kina, a nije kino bilo u funkciji kafića. I nismo mi dobili nagradu za najbolji europski kafić, već za najbolje kino u Europi. Nije istina da naplaćujemo zatvaranje šanka sedam tisuća kuna, za slučaj koji spominjete, šank je bio zatvoren na zahtjev organizatora Festivala tolerancije cijeli dan. Radilo se o danu otvaranja festivala i oni su konzumirali piće u tom iznosu”, odgovara Matić.

Gradonačelnik Bandić mu, pak, ovih dana poručuje: “Ja sam i otac i tata i mama tog kina Europa. To je kao da svoju rođenu kćer idem eutanazirati”. Matić sad ipak smiruje strasti, i u najnovijim dopisima poziva na suradnju. Spreman je odreći se šanka, hoće ulagati u kino. Ali trka je, čini se, gotova.

“Hoće li se održati ostali festivali ili će svi imati jednaki tretman, kao i Festival tolerancije?” pitam Matića, koji uzvraća da će oko tih tema razgovarati sljedeći tjedan.

“Animafest počinje iza 1. lipnja i, nažalost, mi ne znamo što će s kinom dogoditi. Ne znamo što će biti ni s ostalim manifestacijama u drugoj polovici godine, uključujući i naš Zagreb film festival, po broju gledatelja jedan od najvećih festivala u Hrvatskoj”, dodaje Matić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 23:01