Nova regulacija prometa oko KBC-a Zagreb, tzv. „Park&Ride” sustav, uzrokovala je velike probleme dvjema majkama koje sinove oboljele od leukemije moraju voditi na iscrpljujuće terapije na Rebro.
- Kao da bolest nije dovoljan teret, sada se još borimo i s novim zlom koje može dodatno narušiti ionako krhko zdravlje moga sina, kao i ostale djece u istoj nevolji, govori nam Ilijana Berber koja svaki dan iz Lučkog svog 10-godišnjaka vozi u dnevnu hematološku pedijatrijsku ambulantu.
Dolazak do bolnice se, podsjetimo, zakomplicirao od 7. prosinca kada je počela izgradnja nove zgrade i garaže u KBC-u Zagreb, a pacijentima i njihovim obiteljima više nije na raspolaganju parkiranje unutar bolničkog kruga, a bome niti blizu njega.
- No od svega je najgore što nam po ovoj zimi djelatnik na rampi ne dozvoljava ni da autom dođemo do dnevne bolnice, iskrcamo dijete i te sekunde izađemo iz kompleksa, tvrdi ogorčena Ilijana.
U autobuse ni pod razno
I Melani Beganović iz Sesveta, čiji petogodišnjak uz leukemiju pati i od poremećaja iz spektra autizma, nam potvrđuje isti problem i ne vjeruje da im nitko nije osigurao jednostavniji dolazak do ambulante.
- Mome su sinu atrofirali mišići i ne može hodati niti samostalno stajati zbog čega ga guram u kolicima. Kada sam doslovno molila da nas puste na rampi, zaposlenik je hladno okrenuo glavu od nas. Pa to je prestrašno, razočarana je i ljuta ova mama.
Grad Zagreb je, spomenimo, problemu dolaska do Rebra doskočio kreiranjem posebne zone s više od 700 parkirališnih mjesta koja obuhvaćaju parkiralište sjeverno od okretišta tramvaja Borongaj te uz zapadnu tribinu Maksimirskog stadiona i Maksimirsku cestu. Do same bolnice se dolazi autobusom, no ta opcija ovim ženama ne pada na pamet.
- Ono što nekima nije jasno jest da je riječ o teško bolesnoj djeci koja se ni pod koju cijenu ne smiju izlagati riziku da se razbole. Autobusi naprosto ne dolaze u obzir, pa mi kod kuće nekada hodamo s maskama da im slučajno nešto ne prenesemo. I običan kašalj njima može značajno naštetiti imunitetu i odgoditi liječenje, objašnjava nam Ilijana, a Melani dodaje kako je prošlog vikenda po vjetru sina gurala do bolnice pa su mu nalazi idućeg dana bili lošiji nego prije.
Neki ipak parkiraju bez propusnice?
Opcija taksija, slažu se obje, preskupa je za tolike, svakodnevne odlaske do bolnice, a parking u tom djelu grada i jedna i druga teško pronalaze.
- Ja sam sa sinom na terapiji od osam ujutro do šest navečer i za to bih uz vožnju taksijem trebala plaćati i dnevnu parkirališnu kartu, ističe Ilijana i podsjeća da su mnogi roditelji koji se nalaze u ovakvoj situaciji na bolovanju te da imaju financijske poteškoće.
Da je situacija zaista problematična kako navode majke potvrdili su nam i djelatnici bolnice s kojima smo razgovarali. Kažu kako je i njima teško doći na posao, no posebno im nelagodno gledati iscrpljenu djecu kojoj je zbog ove gungule dodatno otežano liječenje.
- Svako jutro imamo hrpu nezadovoljnih roditelja koje ne puštaju da prođu rampu, a vani je hladno. To su djeca koja su toliko osjetljiva da ni od porte ne bi trebala hodati, a najtužnije je što požarni put, koji se godinama koristio za parkiranje, sada koriste neki ljudi koji ni nemaju propusnicu, u dogovoru sa zaštitarima, rekla nam je jedna zaposlenica KBC-a Zagreb.
Radovi će potrajati...
Na službeni upit o ovoj situaciji i što će se oko iste učiniti još nismo dobili odgovor, no kako neslužbeno doznajemo zaposlenici koji upravljaju rampom imaju uputu da propuštaju roditelje.
- Dakle, roditelji djecu mogu ostaviti u ambulanti, ali se ne smiju autom tamo zadržavati. Taj je prostor sada gradilište i tako će biti idućih par godina. Druga je opcija da po dogovoru medicinska sestra preuzme dijete na porti, rečeno nam je.
Hoće li u idućim danima ovaj problem „nestati” tek ćemo vidjeti. Melani za kraj poručuje da ovako neće moći još dugo.
- Ovo je jednom riječju apsurdno, zaključila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....