IDEJE ZA POBOLJŠANJE

ZA BOLJE ZDRAVSTVO Nije nam dovoljna reforma, treba nam sasvim novi sustav

 Joško Ponoš/CROPIX

Tko god formirao buduću Vladu, morat će donijeti odluku o tome treba li nastaviti sa započetim reformskim mjerama u zdravstvu ili oblikovati nove, potpuno ili djelomično različite.

Naš zdravstveni sustav pruža prostor za značajna poboljšanja. To je kod nadležnih državnih institucija stvorilo svijest o nužnosti provedbe zdravstvene reforme radi povećanja njegove troškovne učinkovitosti. Rezultat toga su nedavni ambiciozni reformski zahvati od kojih je dio u fazi provedbe, a dio pripremljen i zapisan u nizu razvojnih dokumenata i prijedloga zakonskih tekstova.

Osiguranje financijske održivosti zdravstvenog sustava nužan je dio fiskalne konsolidacije koju Hrvatska mora provesti zbog prekomjernog deficita i javnog duga, te je ono zacrtano Programom konvergencije i Nacionalnim programom reformi. Stoga je manevarski prostor u ovom području prilično sužen.

Kad je riječ o zdravstvenim rezultatima i ishodima liječenja, Hrvatska ne zaostaje značajno za europskim prosjekom, ali se kao problem ističe visoka stopa mortaliteta od srčanog i moždanog udara i visoka incidencija karcinoma i bolesti prouzročenih pušenjem, konzumiranjem alkohola, pretilošću i drugim oblicima nezdravih životnih navika.

U zdravstvenom je sustavu stalno prisutan jaz između prihoda i rashoda koji rezultira čestim sanacijama zdravstvenih ustanova na teret sredstava državnog ili lokalnih proračuna zbog nagomilanih neplaćenih dospjelih obaveza, kao i izrazito dugim rokovima plaćanja prema dobavljačima medicinske opreme i lijekova. Financijska nedisciplina u ustanovama sekundarne zdravstvene skrbi proizašla je, među ostalim, i iz činjenice da ih HZZO dominantno financira paušalima i na temelju popunjenosti kreveta, a ne na temelju stvarno pruženih usluga. Drugim riječima, čest je slučaj da se kreveti popunjavaju ili se takvima prikazuju samo radi plaćanja od HZZO-a, a ne radi stvarne zdravstvene potrebe. Primarna zdravstvena zaštita također pridonosi većim troškovima sustava jer način njezina plaćanja ne destimulira upućivanje pacijenata iz primarne u skuplju specijalističko-konzilijarnu zaštitu.

I dalje postoji percepcija da su u sustavu zdravstva uobičajena neformalna plaćanja kojima građani pribjegavaju kako bi stekli povlašteni položaj kod liječnika.

Izazovi u sljedećem mandatnom razdoblju

Obnašatelji vlasti u sektoru zdravstva u srednjoročnom će se razdoblju susretati s različitim izazovima. Prvo, u sustavu u kojem su već danas prihodi manji od rashoda jačat će pritisci za povećanje troškova zbog produljenja života građana i porasta udjela starijeg u ukupnom stanovništvu, što će prouzročiti povećane potrebe za liječenjem kroničnih bolesti povezanih sa starošću. Pritiske na povećanje troškova stvarat će i razvoj lijekova i medicinske tehnologije koji uglavnom dovodi do njihova poskupljenja. Zbog tih pritisaka bit će nužno dodatno jačati ulogu primarne zdravstvene zaštite kao “čuvara sustava” i financijsku odgovornost javnih zdravstvenih ustanova.

Drugo, nositelji zdravstvene politike morat će osigurati primjerenu kvalitetu zdravstvenog sustava te bolje zdravstvene rezultate i ishode liječenja. To s jedne strane podrazumijeva poduzimanje mjera prevencije kroničnih nezaraznih bolesti, a s druge strane mjere za osiguravanje kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite u svim dijelovima Hrvatske. Već danas je broj liječnika i medicinskih sestara u Hrvatskoj, u prosjeku, manji nego u Europskoj uniji, a može se očekivati da će u budućnosti biti još teže zadržati liječnike i ostalo zdravstveno osoblje u slabije razvijenim područjima Hrvatske, kao i da će doći do nastavka trenda njihova odlaska u inozemstvo. Stoga će trebati pronaći primjeren odgovor na problem potencijalnog nedostatka zdravstvenog osoblja. Kvalitetu će trebati osiguravati i uspostavljanjem sustava vanjskog vrednovanja temeljenog na standardnim kriterijima međunarodnih ustanova za akreditacije u zdravstvu.

Pitanja o kojima treba zauzeti stajališta

Suočavanje s ovim izazovima stavljat će nositelje zdravstvene politike pred odluke koje će se, među ostalim, odnositi na postizanje financijske održivosti i troškovne učinkovitosti, financiranje zdravstvenog sustava, osiguranje kvalitete zdravstvenih usluga, te unapređenje rezultata i ishoda liječenja.

U vezi s načinom postizanja financijske i troškovne učinkovitosti političke bi stranke trebale zauzeti stajalište o tome: i) može li se učinkovitost u pružanju usluga zdravstvene skrbi povećati toliko da se dodatno smanje ukupni izdaci zdravstvenog sustava, ili treba zadržati postojeću razinu izdataka, uz povećanje učinkovitosti i osiguranje dodatnih izvora financiranja zdravstvenog sustava, zatim ii) podržati daljnju provedbu Nacionalnog plana razvoja kliničkih bolničkih centara, kliničkih bolnica, klinika i općih bolnica, ili osmisliti neki drugačiji plan racionalizacije troškova poslovanja bolničkih ustanova, iii) prema kojim kriterijima birati menadžment zdravstvenih ustanova i kako definirati njihove ciljeve i način nagrađivanja sukladno ostvarenim ciljevima te iv) kako potaknuti ustanove primarne zdravstvene zaštite da u većoj mjeri liječe pacijente bez upućivanja u bolnice?

Kad je riječ o financiranju zdravstvenog sustava, političke se stranke trebaju odrediti u odnosu na pitanja kao što su: i) povećati udio privatnog financiranja zdravstva podizanjem stope participacije kako bi zdravstveni sustav imao dovoljno izdašno financiranje, ili povećati udio financiranja zdravstva na teret proračuna, odnosno ii) ukinuti oslobađanje od participacije za neranjive skupine stanovnika ili zadržati takvo oslobađanje iako ono nije socijalno opravdano, te iii) uvesti različite pakete zdravstvenih usluga ovisno o visini plaćenog zdravstvenog osiguranja ili zadržati jedinstveni paket prava na zdravstvene usluge za sve osiguranike?

Za osiguranje kvalitete zdravstvenog sustava vrlo je važno stvoriti prilike za zapošljavanje dovoljnog broja motiviranih liječnika i drugog zdravstvenog osoblja. Stoga bi bilo dobro da političke stranke nađu odgovore na pitanja i) kako stimulirati rad liječnika i ostalog medicinskog osoblja i spriječiti odljev mozgova, a istodobno spriječiti prekomjerno bujanje izdataka za zaposlene u zdravstvenim ustanovama i ii) treba li dopustiti liječnicima da osim u javnim ustanovama rade i u privatnoj praksi? Ako da, kako osigurati da u javnim ustanovama rade kvalitetno i da ne zloupotrebljavaju svoju poziciju radi ostvarivanja vlastitih materijalnih interesa?

Za unapređenje zdravstvenih rezultata i ishoda liječenja, osim izdašnog financiranja zdravstvenog sustava, trebat će osmisliti mjere prevencije kroničnih bolesti prouzročenih nezdravim životnim stilovima te razmotriti mogućnost uvođenja dodatnih poreza na štetne tvari kao što su duhan i alkohol.

Uz ova, pred buduće obnašatelje vlasti postavljaju se i pojedina specifična pitanja kao što su i) odnos prema ulozi HZZO-a, osobito njegovu monopolističkom položaju na tržištu dopunskog osiguranja, ii) način i obuhvat provedbe daljnje informatizacije u zdravstvenom sustavu, iii) sprečavanje korupcije u zdravstvu, iv) mogućnost korištenja obveznog zdravstvenog osiguranja u privatnim zdravstvenim ustanovama, te v) angažman vanjskih ponuditelja za usluge bolničkog čišćenja, pranja, kuhanja i sl.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 12:51