Vojske u regiji pred tehnološkim raspadom

Međunarodni institut za strateške studije iz Londona svake godine objavljuje godišnju procjenu vojnih sposobnosti i ekonomije zemalja širom svijeta. Ovogodišnjim izdanjem Military Balancea obuhvaćene su 177 zemlje. Težište studije je na razvoju ratova u Iraku i Afganistanu, modernizaciji kineske vojske, tehnologijama za cyber ratovanje, a posebna pažnja posvećena je vojnim snagama Indije.

U poglavljima NATO i Europa nema ni slova o tome da je prošle godine NATO osnažen za još dvije članice - Albaniju i Hrvatsku. U dokumentu je za svih 177 zemalja dan pregled ekonomskih i vojnih mogućnosti u kojem se taksativno nabrajaju ljudski i tehnički vojni resursi pojedine zemlje. Stoga je taj dokument dobar pokazatelj trenutačnog stanja vojnog potencijala pojedine zemlje.

Zemlje bez zrakoplova

U ovom slučaju, uz Hrvatsku, usporedili smo vojne potencijale Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije. Iznesene podatke treba uzeti s dozom rezerve jer se, primjerice, navodi kako se u Hrvatskoj i nadalje služi vojni rok. A za Albaniju se tvrdi da posjeduje samo tri tenka.

Komparacija vojnih potencijala tih sedam zemalja pokazuje da se navedene zemlje i nadalje oslanjaju na zastarjelu tehniku prosječne starosti oko 30 i više godina te da bi u slučaju bilo kakvog ratnog sukoba s tehnički modernijom vojskom u relativno kratkom vremenu morale potpisati kapitulaciju.

Izuzev Hrvatske i Srbije, ostale zemlje u svojim sastavima imaju zastarjele ruske tenkove M72 i M55 koji su tehnološki potpuno inferiorni. Također, samo Hrvatska i Srbija u svom sastavu imaju borbene zrakoplove. Srbija je tu donekle naprednija jer ima četiri modernizirana MIG-a 29, dok Slovenija ima naoružane školske avione Pilatus. Bosna i Hercegovina i Crna Gora na popisu imaju nekoliko aviona jugoslavenske proizvodnje tipa Jastreb i Super Galeb, ali su izvan upotrebe.

Od promatranih zemalja jedino je Slovenija napravila konkretan korak u modernizaciji oklopništva. Prema ovoj studiji, u sastav Slovenske vojske ušlo je 39 modernih borbenih oklopnih vozila 8x8 kupljenih od finske Patrije. Sve ostale vojske i nadalje se koriste više od 20 godina zastarjelim vozilima.

I dok generali razvijenih vojski svijeta raspravljaju o razvoju i korištenju cyber tehnologija u budućim sukobima, na terenima ove regije i nadalje su prisutni konvecionalni vojni sustavi. Godinama se ne ulaže u razvoj novih tehnologija. Vlade navedenih zemalja nisu spremne izdvojiti značajnija sredstva u modernizaciju svojih Oružanih snaga. Planovi postoje na papirima, ali u stvarnosti se nimalo ne provode.

Hrvatski spori koraci

U slučaju Hrvatske rezultati modernizacije su više nego porazni. Već šest godina traje proces nabave novog oklopnog vozila 8x8. Za to vrijeme koriste se zastarjeli BOV-ovi koji su prije za muzej nego za bojevu upotrebu. Pregovori s finskom Patrijom o aneksu ugovora zbog inertnosti Ministarstva obrane i Ministarstva gospodarstva i dalje se otežu. O modernizaciji tenka M84 također se priča već godinama, ali se po tom pitanju ne čini ništa.

Odluku o nabavi novoga borbenog aviona državni vrh nema hrabrosti donijeti. Lakše je unedogled produžavati resurse postojećim zrakoplovima. Sve dok se, naravno, ne dogodi nesreća. Istovremeno obuka mladih pilota stoji mjesecima jer se u vojsci nitko nije potrudio pronaći alternativne putove nabave rezervnih dijelova za avion Zlin nakon propasti njegova proizvođača.

Uvođenje u operativnu upotrebu novih pušaka također je vrlo sporo.

Protuzračna obrana ne može djelovati na visinama iznad 3000 metara, a najveći brodovi, raketne topovnjače spremnike za rakete RBS voze kao ukras. Iste bi trebalo remontirati, što se već godinama odgađa. Topničko je naoružanje zbog velikog broja kalibra i modela operativno gledajući - inferiorno. Vojni je proračun svake godine sve manji i služi tek za pokrivanje hladnog pogona. Za to vrijeme novac koji bi mogao poslužiti za modernizaciju stoji neiskorišten. Godinama već postoje planovi o prodaji ili iznajmljivanju neperspektivnih vojnih nekretnina. Ali sve je ostalo mrtvo slovo na papiru.

Stoga se Hrvatska opredijelila osloniti na američkog saveznika. SAD je Hrvatskoj za njene potrebe u Afganistanu donirao značajnu količinu opreme. Od vozila humvve, sustava veze, do vozila za detekciju mina. U optjecaju je i američka ponuda da Hrvatskoj pokloni 12 aviona F16 starih oko 20 godina. No, koliko god su takve donacije primamljive, na dugi rok izuzetno su loše za razvoj vojske i domaće industrije. Vojni ugovori svim industrijama donose novi tehnološki napredak, veći stupanj razvoja. Preko vojne industrije industrijski se kapaciteti osposobljavaju za civilnu proizvodnju, a vojne inovacije u pravilu pronalaze svoje mjesto na civilnom području. U Hrvatskoj je takav način razmišljanja potpuno zanemaren. Oslanjanje na donacije šteti i samoj vojsci.

U pravilu, donatori poklanjaju opremu i naoružanje kojih se žele riješiti i vojnici koji to koriste u tehnološkom su zaostatku. Iako bi rabljeni F16 za hrvatske pilote bio prelazak s magarca na konja, u stvarnosti bi oni koristili tehnološki zatarjele aparate koji su u vojničkom smislu inferiorni modernim avionima. Uostalom, riječ je o avionima koji će se već sljedeće godine prestati proizvoditi.

Blistava budućnost

Već godinama prilikom svečanih obljetnica, kao primjerice ovih dana, slušamo o slavnoj prošlosti i blistavim planovima za budućnost naše vojske.

No, svečani govori su jedno, a realnost je potpuno drugačija. Kad generali i političari priznaju da nam je vojska pred tehnološkim raspadom, možda se počnu rješavati problemi.