Vladimir Kovačević: Kupovina Ingre nije nikakvo iznenađenje

Vladimir Kovačević na čelu Đure Đakovića tek je nekoliko mjeseci, a već je krenuo u kupnju Ingre, nekadašnje uspješne građevinske kompanije koja se u posljednje dvije godine nalazi u velikim financijskim problemima. Ova akvizicija zasigurno će obilježiti njegov mandat na čelu slavonskobrodskog industrijskog diva. Kovačević je već dugo u industriji, stoga dobro zna koje su šanse, ali i slabosti hrvatske industrije, te priznaje da je čelno mjesto u Đuri Đakoviću kruna karijere svakog menadžera koji radi u hrvatskoj proizvodnji.

Svi su bili iznenađeni objavom ponude Đure Đakovića za kupnju Ingre?

- To je plod plana i strategije koji se temelje na dokumentu nastalom mnogo prije nego što je donesena ova konačna odluka o kupnji Ingre. Naravno da smo u međuvremenu ponovno analizirali koristi od kupnje, pogotovo u onim divizijama gdje mislimo da još ima prostora za poboljšanje. U strateškom je planu jasno definirano da u diviziji Graditeljstvo i infrastruktura tražimo moguće načine da u što kraćem roku steknemo kritičnu masu iskustva i referenci s obzirom na to da se želimo vratiti na neka tržišta i proizvode po kojima je Đuro Đaković bio prepoznat u pojedinim zemljama. Za svakoga tko razumije posao kojim se bavimo taj potez nije nikakvo iznenađenje.

Koji su to proizvodi?

- Mostovi, vijadukti i sve metalne konstrukcije. Malo ljudi zna da je Đuro Đaković napravio Maslenički most na onome mjestu gdje je stajao stari most. To je dio poslovanja kojemu se želimo vratiti i Ingra se u to dobro uklapa. Drugi razlog preuzimanja bilo je to što smo prilikom izrade strateškog plana vrlo jasno identificirali tržišta na kojima imamo šansu. Nama su zanimljiva tržišta koja su nam posljednjih 20 godina bila netaknuta, kao što su Afrika, Azija i Bliski istok, na kojima je Ingra cijelo to vrijeme prisutna. Europa nam je svima zanimljiva, ali je zbog sofisticiranih zahtjeva kupaca, goleme konkurencije i niskih cijena ovdje sve teže prodavati. Mi smo nekad davno bili prepoznati u Africi i na Bliskom istoku i na tim smo tržištima nekoć temeljili svoj rast. Đuro Đaković i Ingra su do prije rata vrlo blisko surađivali na kompleksnim projektima.

Kupnja dolazi u trenutku pokretanja velikih investicija u energetske projekte pa biste i u tome mogli zaraditi.

- Ingra je strateška odluka jer u diviziji Graditeljstvo i infrastruktura imamo najviše prostora za napredak i tu, naravno, računamo na najavljene domaće investicijske projekte u kojima želimo sudjelovati. Tržišta na kojima je Ingra prisutna nama su zanimljiva, ali ne samo za našu građevinsku operativu, nego i za ostale divizije kao što su Obrana, Promet te Industrija i energetika.

Prema uvjetima koje ste naveli u obavijesti o spremnosti za preuzimanje, proizlazi da će se cijena kretati oko 80 milijuna kuna?

- Ne smijemo o tome razgovarati zbog pravila Zagrebačke burze. Konačna vrijednost transakcije ovisit će, naravno, o odazivu Ingrinih dioničara. Vjerujemo da će dioničari prepoznati našu ponudu kao možda i posljednju ruku spasa za njihovu kompaniju.

Ingra zadržava ime i pravnu osobnost?

- Ingrino ime i brand poznati su i cijenjeni na tradicionalnim tržištima i zato bi bilo poslovno suludo kada bismo mijenjali ime koje ljudi prepoznaju. Osim toga, u Đuri Đakoviću danas djeluje sedam poduzeća koja imaju svoju pravnu osobnost.

Budući da se Ingra sastoji od malih dioničara, jeste li sigurni da će vam prodati svoje dionice?

- U tom pogledu smo mirni. Znamo da je Ingra poduzeće malih dioničara, baš kao što znamo da nama Ingra treba. Ponuda na Burzi je najpošteniji način za stjecanje vlasništva. Ne želimo tome pristupiti na neprijateljski način, niti bilo što činiti na silu. Ako ljudi prepoznaju priliku koju im pružamo, oni će prodati. Nemamo problem s mogućnošću da se suočimo s činjenicom da nam netko ne želi prodati udio.

Prema nekim spekulacijama, preuzimanje je način spašavanja Ingre, ali i cijelog građevinskog sektora od strane vašeg najvećeg pojedinačnog vlasnika - države. Koliko je to istina?

- Imamo mnogo vlasnika. Država ima 46 posto. Ne znam na čemu se taj zaključak temelji. Uprava je dobila mandat za ostvarivanje ciljeva društva, kako bi zastupala društvo prema zakonu. Iznad Uprave je Nadzorni odbor koji raspravlja s Upravom o strateškim odlukama. Takve su spekulacije na rubu znanstvene fantastike. Fascinantno mi je do koje mjere ide mogućnost imaginacije. O tome se govori kao da je takvu odluku lako provesti ako to Uprava ne želi, što nema veze s realnošću.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg