IZAZIVAČI 2012.

Vjekoslav Majetić: Remetinec koči prodaju moga auta

U istoj hali gdje se sastavlja prvi hrvatski električni automobil Majetićevi su dečki, onako usput, patentirali i nove držače kanti za smeće.
 Markičević/CROPIX

Osnova patenta je neki stari “parking” za bicikle na koji su zavareni metalni krugovi preko kojih se nategne vreća za smeće i poklopi “ratkapom” automobila. Tri vreće u nizu, za reciklažu otpada.

Gazda Vjekoslav nije patent ni vidio dok nas nije poveo u obilazak pogona.

- Gle kak je ovo zgodno - uzviknuo je iznenađen.

Vjekoslav Majetić tipični je izdanak “stare škole”, od onih ljudi koji žive i dišu s tvrtkom, naravno ako ona nešto proizvodi, i koje veseli svaki novi proizvod i svaka ideja, ma kako beznačajno izgledala. Prvo je imao proizvod, onda je učio kako ga prodati. Javnosti je bio manje-više nepoznat jer proizvodnja specijalnih strojeva za razminiranje i strojeva za gašenje požara u posebnim uvjetima nije dovoljno zanimljiva ni za poslovne priloge, a pogotovo ne za udarne vijesti. No kad je krenuo u proizvodnju električnog automobila, bila mu je to ulaznica u medije. U početku su ljudi na tu ideju gledali posprdno: ma da, sad ćemo baš mi proizvoditi električne automobile, pokraj Nijemaca, Francuza, Južne Koreje, Japana i svih tih najjačih automobilskih industrija!

Vrhunski krojački salon

OK, nećemo raditi masovni električni automobil, tu nam je prevelika konkurencija, ali ćemo raditi luksuzni, po narudžbi, kao vrhunski krojački salon, odlučio je Majetić. Nedavno se vratio iz Los Angelesa, s tamošnjeg sajma automobila, gdje je njegov XD bio u istom paviljonu s najnovijim Rolls Royceovima, Aston Martinima i Bentleyjima. Jedini prigovor dobili su na naziv automobila jer XD već ima Toyota, pa sad moraju smisliti novi.

Čovjek koji stalno misli pet koraka unaprijed zapeo je da Hrvatska baš dobije svoj automobil, s dijelovima koji su uglavnom iz Hrvatske, ali se zasad boji krenuti u masovnu proizvodnju dok ne vidi kako tržište diše. To će biti, zamislio je, luksuzni električni automobil, koji će koštati pedesetak tisuća eura i raditi se po narudžbi, za poznatoga kupca, pa nek si kupac bira boju, opremu, unutrašnjost... No, ako i jest skup u nabavi, automobil je jako jeftin u održavanju, a još jeftiniji u vožnji, kaže Majetić. Mora se puniti desetak sati da bi prešao dvjestotinjak kilometara, a to punjenje košta dvadesetak kuna pa mu je gorivo desetak puta jeftinije od benzina.

Taj sanjar automobilske industrije volio bi da Hrvatska ima proizvodnju nekoliko puta veću nego sada, i to ne samo ovu u koju se on razumije. Može to biti i prehrana i klasična industrija, neka odluče političari, kaže Majetić, samo neka se ta proizvodnja pokrene. No odmah se pita kako je pokrenuti kad su banke u ovoj zemlji u posve drugom filmu. One funkcioniraju ovako: ako dođeš s nekim projektom, nećeš dobiti novac, no ako imaš nekretnine za upisati hipoteku, evo kredita.

Banke i hipoteke

- Kad dobijete veliki posao s, primjerice, australskom vladom, vrijedan 20 milijuna dolara, i garanciju da će posao biti plaćen, pa dođete u banku s tim ugovorom i tražite 15 milijuna dolara kredita za repromaterijal, banka kaže: ne može, vaše nekretnine vrijede samo 10 milijuna dolara. I zbog toga vam propadne posao! - objašnjava Majetić.

Našim je bankama očito bolji klijent onaj tko ima lijepu i skupu kuću nego onaj tko ima dobar poslovni ugovor. Valjda to proizlazi i iz mentaliteta u kojem se više cijeni ono što imaš nego ono što znaš i možeš. Istina, cijene nekretnina drastično su pale, no bankama su još uvijek draži klijenti s kvadratima nego klijenti s ugovorima.

- Mora postojati način za kreditiranje poslova koji otvaraju radna mjesta. Trebalo bi otvoriti investicijske banke ili smisliti neki drugi model za otvaranje i povećavanje proizvodnje, svejedno kakva ona bila. Ako banke nastave ovako raditi, zagušit će i ovo malo proizvodnje što je ostalo. Svi viču da ima novca, ali to nije točno, jer ako ga i ima, on nije u upotrebi jer nitko ne vjeruje da će se oplemeniti i da će se krediti vratiti - kaže Majetić.

Kamate jedu profit

Ljuti ga i cijena tog novca, kad ga tvrtke ipak uspiju dobiti, jer su kamate toliko visoke da pojedu sav profit. Stoga hrvatski proizvodi ne mogu biti konkurentni na svjetskom tržištu jer su preskupi. Ljuti ga i što je HBOR svoje kredite plasirao preko poslovnih banaka pa su one određivale visinu kredita i uvjete njihova vraćanja. Da je drukčije, možda Dok Ing ne bi danas imao dvjestotinjak zaposlenih, nego više jer bi mogao širiti proizvodnju.

Ljuti ga i činjenica da smo, kako kaže, zemlja s najviše političara i rukovodećih ljudi u zatvoru, zbog čega njegova tvrtka ima ozbiljnih problema na tržištu.

- Kad od nas kupuju proizvod, a uglavnom poslujemo s vladama, uvijek se provuče pitanje jesmo li nekoga potplatili da dobijemo posao ili je stvarno naš proizvod najbolji cijenom i kvalitetom. Sad od nas čak traže da dio proizvodnje preselimo u zemlje kupaca, da to više ne bude hrvatski proizvod i da ih kod kuće ne bi pitali zašto kupuju robu u zemlji gdje cvatu korupcija i kriminal. Eto, to smo si napravili - otkriva Majetić.

Uništena proizvodnja

Ljuti ga i što se povlače glupi potezi u poreznoj politici. Najbolji mu je primjer podizanje poreza na brodove jer su uvršteni u luksuz, pa smo uništili proizvodnju jahti i čamaca.

Za 2012. nije veliki optimist jer očekuje povlačenje kapitala iz banaka u matične zemlje njihovih majki. No i dalje je uvjeren da nas neće izvući samo štednja jer ne možete nešto izvući iz ničega. Treba ulagati da bi se nešto pokrenulo i da bi se sutra imalo i trošilo.

Osim već nabrojenog, ljuti ga i hrvatski mentalitet.

- Svi bi ovdje bili političari i svi bi nečim rukovodili, a nitko ne bi radio. Interes za rad je jako slab. Naši ljudi ne gledaju što su napravili, nego samo koliko su dobili. Uvijek smo očekivali da će nam sve pasti s neba, pa tako sada očekujemo i da ćemo nakon ulaska u EU imati blagostanje bez rada. Postali smo čudni, svi su navikli samo uzimati. Ja sam već kod kuće, uz braću, naučio davati, a ne samo uzimati, a takav sam i u poslu - kaže.

Taj inženjer prometa prošli je tjedan sa svojim zaposlenicima slavio 20-godišnjicu svoje tvrtke Dok Ing. Nada se da će na 23. obljetnicu moći objaviti kako je njihov električni automobil zauzeo svoje mjesto na svjetskom tržištu u klasi luksuznih gradskih električnih automobila i da će ući u hrvatsku povijest kao čovjek koji je pokrenuo pravu hrvatsku autoindustriju. Koja je izbacivala cijeli proizvod, a ne samo dijelove za nekog drugog.

U crnoj varijanti, za tri godine više neće proizvoditi u Hrvatskoj, ni automobile ni strojeve. Bude li tako, to će značiti da je ova zemlja definitivno postala preskupa za proizvodnju i da su iz nje otišli i sanjari. A oni pokreću svijet.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 01:36