INTERVJU S NOVIM TRENEROM

Velimir Zajec: Tolerantan sam i ‘širok čovjek’, nadam se da je i Mamić takav

S Dinamom je pobjeđivao i osvajao titule i kao igrač i kao trener i kao direktor, a sada kreće u novi hrvatski i zatim europski pohod
 Bruno Konjević/CROPIX

Velimir Zajec ne zna gubiti! Nisam rekao da je rođeni pobjednik jer 1982. godine nije otišao dalje od prvog kola Kupa prvaka (izgubio je 0-3 u Lisabonu od Sportinga), ali znam da u Draganiću, na svojem imanju gdje je u brdo usjekao nogometno igralište, nikad nije izgubio utakmicu. Čak i kad su tamo gostovali Igor Štimac i sasvim solidni televizijski nogometaši. Kad smo kod “gubitnika”, sjećam se Lige prvaka iz 1998.. Večer uoči utakmice s Olympiacosom, kad se živa spustila ispod minus 13, Zeko je želio nervozu i napetost ubiti partijom tenisa u - Bedekovčini.

Ne pristaje na poraz

Nakon što je “nabrijao” momčad, otišli smo u Bedekovčinu i u balonu moj partner i ja (kakvi glupani!) poveli smo 2-0 u setovima. Ubrzo sam shvatio da se kući ne ide dok Zeko ne dobije meč. Nije sportski, ali priznat ću: udario sam nekoliko visokih lopti, kao slučajno, u mrežu. Već je svitalo kad smo krenuli doma...

Rođeni pobjednik je sjeo na klupu gubitničkog kluba! Ne u hrvatskim razmjerima jer ovdje je Zdravko Mamić učinio Dinamo nedodirljivim. Ali, kada Dinamo prijeđe Breganu, počinju nevolje. Osim ako trener nije Zajec. On je i u Amsterdamu pobjeđivao, makar su tada za Ajax igrali braća de Boer, Danny Blind, Rob Witschge, itd. Slijedi li repriza?

Velimir Zajec nije garancija europskog Dinama, ali je garancija europskog ponašanja i europskog autoriteta.

Premladi i prestari igrači

Hoće li to biti dovoljno za Božić u Europi, tko zna. Ali, na treningu više neće biti nereda, u svlačionici će sve biti tip-top. Ako ne bude, Zeko će otići i prije Božića. Što on zapravo nudi?

- Svu energiju i “šljaku” pokušat ću prenijeti na momčad! Primarni zadatak je stvoriti igru koja će se svidjeti publici i dati puno prilike mladim igračima. Očekujem dobru “kemiju” jer nije lako spajati rezultat i mlade igrače, međutim, ima puno nadarenih nogometaša i oni će dobiti obilnu šansu.

Imate kombinaciju starih i mladih igrača. Šimić, Kovač, Bišćan, Cufre, pa Badelj, Antolić, Tomečak, Kramarić...?

- U nogometu igrači sazrijevaju sa 27 godina, a mi takvih nemamo ili imamo najmanje. Imamo “starce” i “juniore”, iako i neki stranci imaju “o-ho-ho” godina, pa je i taj prosjek sve bolji. Mladi su već nešto i odigrali, ne možete za Badelja reći da je nogometno zelen, iza njega su već dvije sezone...

Koji su osnovni ciljevi?

- Stvoriti agresivnu i kvalitetnu igru koja će se svidjeti publici i afirmirati mlade igrače! Naravno, Dinamov elementarni cilj su prvo mjesto i kup...

Je li Liga prvaka nemoguća misija?

- Ništa nije nemoguće, ali je jako teško ući u društvo odabranih. Posebno u ovom času kada je momčad, gledajući proljeće, u psihološkom, neobjašnjivom padu jer se igralo neobjašnjivo slabo. Igrači nisu ponijeli odgovornost koja se očekivala od tako klasnih nogometaša i to je jedan od razloga da ne smijem biti preveliki optimist. Moram ostati čvrsto na zemlji i boriti se za realne ciljeve. U ovom času Liga prvaka nije realna, čemu zavaravati publiku.

Posjeti svakom kvartu

A povratak publike, unatoč neudobnom stadionu?

- Ovakav stadion je naš veliki problem! Posebno zapadna tribina koja je nekad, ako ništa drugo, imala krov, to je bila tribina za ljude srednje generacije kojih danas nema na stadionu. Volio bih da se na stadion vrate sve generacije, da Maksimir bude hram svih dinamovaca, a ne da na stadionu budu samo “boysi”. Oni su naša snaga, njihova podrška diže momčad i bitna je, ali bih želio da i istočna i zapadna tribina budu pune. To se neće dogoditi ako ne bude rezultata i dobre igre, to je osnovna stvar koja zanima nogometne navijače - ne bude li toga, neće nas dugo trpjeti.

Hoćete li u misiji povratka navijača opet ići od kvarta do kvarta i razgovarati s dinamovcima kao što ste to činili kada ste bili direktor? Čujem da vas najprije očekuju u Udruzi navijača u Draškovićevoj?

- To je i klupska politika i moja obveza. Navijače moramo približiti klubu, ja ću se vrlo rado uključiti, jer - ako oni neće k nama, mi moramo otići do njih! Nije demagogija, ali obići ću sve zagrebačke kvartove i pokušati animirati sve naše simpatizere...

Ostaje li Mandža

Osluškujući maksimirsko bilo, Dinamo se neće bitno pojačavati? Ali, hoće li zadržati Mandžukića?

- Intencija je zadržati glavne igrače! No, iako je Mandžukić naš glavni igrač, u nogometu nikad ne znaš, nogomet je biznis i tu nema definitivnog da ili ne. Želio bih zadržati Mandžukića, on je klasni igrač, iako ovo proljeće nije igrao dobro. Malo ga je bio na sceni, on mora igrati puno bolje. A hoće li ostati ili ne, ne znam, iako navijam za to da ostane. Razmišljajući o momčadi, shvatio sam da Igor Bišćan mora biti vođa zadnje linije, Badelj mora biti lider srednje linije, a Mandžukić bi trebao biti u glavnoj ulozi našeg napada.





Tko bi trebao biti lider igre? Sammir, Morales ili Badelj?

- Logično je da to bude Badelj, domaći dečko s kojim se najbolje može komunicirati, kojega se mora pratiti, iako - nije mladom igraču lako “trčati” s takvim teretom na leđima. Međutim, on ima mentalnu sposobnost da sve to može izdržati. Od Sammira očekujem mnogo, no njegova igra mora biti puno jednostavnija i brža. U deset akcija, u šest ili sedam mora odigrati “od prve” a ne daviti loptu. On je jedan od naših najjačih igrača u proboju. Ne vidim ga kao centralnog veznog igrača jer takav igrač mora odigrati dobar pas, a do sada Sammir nije dao previše okomitih lopti u prostor. No, on je i opterećen igrač i moj posao je skinuti mu taj teret s leđa. A skinut ću mu ga dobrim pripremama...

Fin, ali mekan igrač

A Pedro Morales?

- Premekan igrač, igrač fine tehnike, izbrušenog slobodnog udarca, ali mora popraviti defenzivnu igru. Danas u Europi nema veznog igrača koji ne igra i obranu i ako se tako ne postavi - neće proći! Ne zato što ja to neću, nego ne može proći.

U prošlosti je bilo puno stresova. Politika vas nije “šmekala” zbog otpora u promjeni imena Dinamo.

- Nije mi bilo drago što se to događalo, no čovjek mora naučiti i opraštati. Tada me to jako smetalo, međutim, uvijek sam imao svoje ja! Bez tog ega ne bih bio Zajec kojega poznam i koji želim biti. Takav sam rođen i tako sam odgojen! Znam da u tom trenutku nisam pogriješio, iako sam znao da će to biti pogubno po moju nogometnu karijeru. U tom času politika je bila jako blizu Dinama...

Sjećate li se susreta s Tuđmanom? Njegov radni tjedan počinjao bi s Dinamom, pardon, s Croatijom. Htjeli vi to ili ne, često ste bili blizu?

- U dubini duše me, ipak, volio, međutim zahvaljujući gomili suflera koji su mu punili uši krivim informacjama, u njegovim očima sam bio loš. A nije mi dao priliku da mu se potpuno približim. No, ipak mislim da me volio, ako ni zbog čega zbog činjenice da smo - Zagorci! Ja sam se hvalio da su mi korijeni iz Pregrade, a on me ispravio: “Ne, vaš otac nije iz Pregrade, on je iz Kostela.” A ta Kostela imaju četiri kuće. Sve je znao...

Kada ste 1996. godine bili direktor, a Cico Kranjčar je osvojio naslov prvaka, smijenili su ga i postavili Otta Barića?

- Cico je dobro radio, imali smo dobru generaciju i bilo mi je krivo da su ga izbacili na cestu dok sam ležao na klinici Mayo u Rochesteru i čekao operaciju srca. Cico je otišao, a to je bila i poruka meni: briši iz Dinama.

Izglađen nesporazum

Dvije godine kasnije, iako ste bili vrlo uspješni u Ligi prvaka, otjerao vas je Zlatko Canjuga?

- I ja sam kriv za to jer nisam znao valorizirati uspjeh u Ligi prvaka. Kad bih sada osvojio jedan bod u Ligi prvaka, bio bih neizmjerno sretan jer bi Dinamo igrao u tom elitnom kupu. Smijenjen sam nakon utakmice s Rijekom, u kojoj smo imali “pet stativa” i dvadeset šansi. Nije mi bilo krivo što sam dobio “šimecki” jer sam shvatio da vodeći ljudi ne poznaju nogomet, nisu znali procijeniti tko vrijedi a tko ne...

Nesporazum s Mamićem je izglađen?

- Apsolutno. I nema se tu što razgovarati, to su bili naši “slabi momenti”, ja sam širok čovjek, a nadam se da je i s “one” strane tako. Tolerantan sam tip i to je sve što mogu reći o tome.

Imate staru momčad. Bišćan, Dario Šimić, Kovač, Cufre. Obrana za Ligu prvaka ili vam, ipak, nedostaje svježe krvi?

- Po godinama i jesu stari, ali sam siguran da će baš oni najbolje odgovoriti mojim zahtjevima. I o tome će ovisiti jesu li stari ili ne. Znam da je Robert Kovač svjetski igrač na svojoj poziciji. Ali, nikad nije bio veliki radnik, međutim, igrao je na “šmek” i znanje. Što si stariji, trebaš više raditi i on to jako dobro zna. Bišćan je “mlad” igrač, no njega treba štopati u radu, on je profesionalac par excellence. Kod njega je problem što je previše radio. Šimić je pak pozitivac, čvrst karakter, ali nije dugo igrao i on će imati najvećih problema s adaptacijom.

Što mogu očekivati mladi? Barbarić, Badelj, Tomečak, Kramarić, Antolić?

- Apsolutnu podršku, apsolutno povjerenje, pravu šansu i puno individualnog rada. Imaju motoričke kvalitete, talent, tehniku, samo ih treba taktički osposobiti.

Najveće i najdraže pobjede

Kakva iskustva nosite iz Premiershipsa? Bili ste šef Portsmoutha, bio vam je, kao pomoćnik, ponuđen i “peti Beatle” George Best?

- Portsmouth je izuzetno simpatičan klub, koji ima i fenomenalnu publiku. Došao sam na poziv Milana Mandarića, uspješnog nogometnog biznismena, koji me doveo iz Panathinaikosa. Zahvalan sam mu na tom povjerenju, no Portsmouth je imao staru momčad, najvažnije je bilo ostati u ligi. I ostali smo. Bio je to težak put jer sam došao nakon Harryja Redknappa, velikog imena engleskog nogometa. Opstao sam u ligi, ali sam znao da neću dugo biti u sedlu jer nisam mogao dobiti ni radnu dozvolu, a i Mandarić je želio prodati klub. 1 Naslijedio vas je Redknapp. Niste se baš voljeli?

- Došao je kad je klub kupio Rus, imao je na raspolaganju velik budžet. Kupio je puno novih igrača i, naravno, imao bolji rezultat jer ja nisam baš ništa potrošio na nove igrače.

Koja je najveća utakmica u vašoj trenerskoj karijeri?

- Najveće su bile u Premiershipu. Izgubili smo od Manchester Uniteda 1-2, od Arsenala 0-1, remizirali s Liverpoolom. Ipak, najdraža mi je pobjeda protiv Porta u Zagrebu i 1-0 nad Ajaxom u Amsterdamu.

Najveći igrač kojega ste trenirali?

- Yacubu iz Portsmoutha, zatim Patrick Berger, ali, na žalost, bio je na zalasku karijere. Prosinečkog nisam puno trenirao zbog ozljede. Viduka je također bio velik igrač, željeli smo ga i sada dovesti, ali je najavio kraj karijere.

Najbolji s kojim ste igrali?

- Moji iz ‘82. Mlinarić, Kranjčar, Deverić, Cerin, Hadžić, Bručić, Vlak, sve prvoklasni igrači. Onda repka iz bivše države, Šurjak, Sušić, Petrović, Šljivo, a u Panathinaikosu Saravakos i Rocha.

Engleska vam je ostala tiha patnja?

- Brian Clough me želio dovesti u Nottingham Forest i to kada je taj klub bio jedan od najboljih u Europi. Ali, zakoni bivše države priječili su nam odlazak prije 28. godine. Imao sam velike ponude iz Napolija, htjele su me i Udinese kad je dolazio Zico. Igrao sam, ipak, u velikom klubu jer Panathinaikos je veliki klub...

Bilić je odličan izbornik

Hajduk iduće godine slavi stoti rođendan. Ne skrivaju šampionske ambicije, bit će velik suparnik?

- Poštujem Hajduk, iako dvije stvari ne bih mogao u životu - biti trener Hajduka i Olympiacosa. No, ako će sve biti normalno, Dinamo je u toj utakmici favorit! Iako će biti teško, Dinamo je pet godina prvak i teško će biti obraniti titulu.

Najavili ste “krojfovski” sustav, 4-3-3?

- Dinamo ima igrače koji to mogu odigrati, iako imamo i alternativni sustav. Ipak, igrači diktiraju sustav. Iako je 4-3-3 najbolji nogometni sustav, s tim sustavom najviše igrača dolazi u završnicu. No, to su “kemije” kojima ću se baviti na pripremama, za koje sam jako raspoložen i motiviran...

Hoćete li postati Dinamov “Alex Ferguson” ili je sljedeća stanica - nacionalna momčad?

- Cilj je ući s Dinamom u Ligu Uefe, ta liga je danas i financijski zanimljiva. Nadam da će Dinamo ući u Europu prije “Jadranke”. A što se reprezentacije tiče, ispred mene je samo Dinamo, i to samo u trenerskom smislu. Hrvatska ima odličnog izbornika, mnogo mladih igrača i veliku perspektivu jer je Hrvatska kvalitetnija od najvećeg suparnika - Grčke koja u međusobnim sudarima nema izgleda. Bez obzira na njemačkog trenera željezne ruke i bez obzira na to što su izuzetno disciplinirani...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. rujan 2024 21:37