ŠTERNOVA VIZIJA

URBANISTIČKI BIZNIS ISKUSNOG NAFTAŠA ‘Prvo ću preseliti Glavni kolodvor u Buzin i maknuti prugu iz centra, pa ću Dolac i Dramu HNK preseliti u tvornicu Gredelj’

Davor Štern (67), bivši HDZ-ov ministar gospodarstva i direktor Ine, te naftni konzultant i gradski zastupnik s liste Milana Bandića, s arhitektima iz studija 3LHD predlaže spektakularnu viziju budućeg Zagreba pod nazivom ‘Urbana regeneracija Gredelja’, za koju bi Grad Zagreb i država, koji su vlasnici zemljišta, trebali formirati zajedničko poduzeće kako bi mogli započeti realizaciju jednog od najambicioznijh projekata u Hrvatskoj
 Darko Tomaš/CROPIX

Glavni kolodvor u Zagrebu seli se u Buzin, a na mjestu gdje su sada ostaci “Janka Gredelja”, u zapuštenim hangarima i na zagađenom zemljištu, planira se izgraditi Drama HNK. Na 350.000 kvadrata trebalo bi urediti i novu veliku tržnicu, izgraditi sveučilišni kampus, stambene i poslovne zgrade i Zagrebu dati posve novo lice, po uzoru na Oslo, München, Zürich. Prostor od Strojarske ulice do Paromlina i od Branimirove do Vukovarske bio bi zeleni nastavak Zrinjevca, okomit potez na Lenucijevu potkovu, a natkrivene površine bivših pogona gdje su se popravljale željeznice i vagoni postale bi novi trg veličine onog na Jelačić placu odakle bi zauvijek nestali šatori i slična dekoracija.

Ova spektakularna vizija budućeg Zagreba zajednički je prijedlog naftnog stručnjaka i gradskog zastupnika Davora Šterna i fantastično uspješnih i talentiranih arhitekata iz studija 3LHD. U najskorije vrijeme treba očekivati formiranje zajedničkog poduzeća između Grada Zagreba i države, koji su vlasnici zemljišta, i početak realizacije jednog od najambicioznijih projekata u Hrvatskoj.

“Realno, za dvije do tri godine ovaj Gredeljev prostor mogao bi biti očišćen i pripremljen za investitore, a za najviše deset godina Zagreb bi izgledao drukčije”, kaže Štern, s kojim smo razgovarali u njegovu uredu u Zagrebu u kojem je i počasni konzulat Filipina.

“Da sam mlađi, radio bih od 12 do 14 sati dnevno da se realizira ova vizija. To je izazov.”

Početak cijele priče trebao bi uslijediti preseljenjem Glavnog kolodvora. Štern kaže da je izgrađen u vrijeme kada je tu prestajao Zagreb, jer su dalje bila polja kukuruza.

“Sada, zbog rasta grada, logično bi bilo da se kolodvor preseli na novu lokaciju”, predlaže Štern.

Devastirana imovina

Najlogičnije rješenje po njemu je ranžirni kolodvor u Buzinu, kako bi se izbjeglo da željeznička pruga prolazi kroz samo srce grada.

“Možda će se nekom činiti čudnim što bi se tako daleko trebao preseliti kolodvor, ali živimo u novom vremenu koje zahtijeva nove načine promišljanja.”

Ideja je ovog prijedloga da se gradska imovina stavi u funkciju, i to je potaknulo Šterna na angažman.

“Zagreb ima mnogo imovine koja nije u funkciji, a istovremeno je godinama devastirana. Zato želimo osmisliti način da se ta imovina sačuva i pripreme uvjeti kako bi se ponudila investitorima”, kaže Štern i najavljuje već sljedeći projekt, realizaciju stare ideje Zagreba na Savi.

Pitam Šterna, koji je i sam sudjelovao u mnogim zahtjevnim projektima, poput zagrebačke Arene, vidi li sebe na čelu te gotovo nemoguće misije da se Zagreb i država nađu u skladnoj vezi zajedničkog poduzeća, a on odmahuje rukom.

“Ma ne, to treba prepustiti mladim, sposobnim ljudima. Ja sam samo promotor i lobist. Nemam nikakav drugi interes.”

Seli se Kolodvor

Duga je povijest Gredelja, od glavne radionice Mađarskih državnih željeznica iz 1894. do socijalističkog giganta koji je dobio ime po narodnom heroju (ako se to smije danas tako reći) Janku Gredelju. Onom koji je kao u partizanskim filmovima iz opkoljene ilegalne tiskare pucao i ranio trojicu ustaša, da bi i sam preminuo od posljedica ranjavanja u bolnici na Vinogradskoj cesti.

Nema tog terena u Zagrebu, tvrdi Štern, koji nije opterećen nizom problema, od imovinsko-pravnih odnosa nadalje, što je za svakog investitora noćna mora. Ukazuje na primjer Zagrepčanke gdje je utvrđeno da je od 100.000 kvadrata terena iskoristivo samo dvadeset posto.

“Sve ostalo je pokriveno markicama konzervatora i ostalim ograničenjima. Na Gredelju, gdje se radi o 350.000 kvadrata, slična je ili čak gora situacija, a ni vlasnički sve nije utvrđeno.”

Bivši ministar gospodarstva i direktor Ine, koji uzgred budi rečeno aktivno govori i hebrejski, a u mladosti je svirao u Zlatnim akordima i Grupi 220, objašnjava da je logično, kada se gradi novi aerodrom, da u blizini bude i željeznička stanica.

“Bilo bi idealno na tu lokaciju preseliti i Autobusni kolodvor, kako bi ljudi koji dolaze u Zagreb mogli bez puno lutanja s gotovo istog mjesta nastaviti putovanje. Od Domovinskog mosta postoji mogućnost da se produži tramvajska pruga ili izgradi brza željeznica i do novog kolodvora bi se dolazilo za deset, petnaest minuta.”

Tvrdi da su se godinama vodile stručne diskusije treba li prugu koja presijeca Zagreb ukopati ili dignuti, a da je jasno kako nemamo sredstva za velike zahvate.

“Sa četiri, pet malih podvožnjaka po uzoru na Miramarsku i onog prije Držićeve, promet sjever - jug može se riješiti bez imalo problema. Kada bi se riješila lokacija za novi kolodvor, ostalo bi se svega dva kolosijeka za brzi gradski vlak.”

Ali, konačni sud o ovom prijedlogu svakako trebaju reći ljudi sa Željeznice, vodeći pri tome računa da je prioritet da oni koji koriste željeznički promet brzo i jednostavno dođu do svojih radnih mjesta u Zagrebu.

U ovom času, dok je sve to samo jedna vizija, najbolnije pitanje je razgraničenje vlasništva između grada i države.

“Tu je Državni ured za upravljanje državnom imovinom bio vrlo kooperativan. Na tragu smo toga osnivanja zajedničkog poduzeća koje bi bez unaprijed određenih odnosa počelo raditi. Tako bi se došlo i do rješavanja udjela imovine države na teritoriju Gredelja i odredili međuvlasnički odnosi.”

Istovremeno je Marko Dabrović, jedan od arhitekata iz 3LHD u kojoj su i Saša Begović, Tanja Grozdanić i Silvije Novak, došao s idejom kako sve to pokrenuti, svjestan svih prepreka koje tek predstoje. Prije svega kako riješiti odnos prema dvije ogromne, zaštićene hale koje su služile za popravak vagona i lokomotiva.

“Riječ je o natkrivenim površinama koje su velike gotovo kao Trg bana Jelačića. Arhitekt Dabrović je naveo i niz primjera u svijetu gdje su se takve radionice pretvarale u javni prostor, a u zagrebačkom slučaju moguće je da to postane natkriveni gradski trg gdje se mogu održavati razni događaji. Tako ne bi bilo šatora po gradu, pogotovo ne na glavnom trgu”, objašnjava Davor Štern.

Što će reći Zagrepčani?

Iskustva sa sličnim projektima imaju mnogi gradovi u svijetu, a to se naziva ‘urbanom regeneracijom’. Prije svega sačuva se javni interes, što često nije bio u Zagrebu slučaj s novim naseljima, koja ponekad izgledaju kao ruglo.

“U protivnom nam se može dogoditi jedan Vrbik gdje su zbrkano posložene ulice. Zato želimo sve unaprijed osmisliti.”

Na prostoru Gredelja treba voditi računa i o ekologiji, jer su tamo godinama prolazile lokomotive i iz njih je svašta curilo, od ulja do dizela. Sada je zemljište kontaminirano i prije bilo kakvih radova to treba prvo sanirati.

Davora Šterna pitam što misli kako će reagirati Zagrepčani na ideju da se preseli Kolodvor, kada dolazi gotovo do revolucije za svaku gradsku interpolaciju? Bivši ekspert za naftu, koji je bio i direktor podružnice Ine u Moskvi, a radio je i kao direktor predstavništva Philipp Brothers - Salomon Brothers u Moskvi, kratko je zastao, ali ubrzo spremno odgovorio.

“Ne znam, moramo pitati. Ali ovakav kolodvor, u centru grada, vrlo je nepraktičan. Nisam stručnjak za željeznicu niti to želim biti, pa konačni odgovor o tome treba dati struka.”

Štern priznaje da je sve to još uvijek samo prijedlog i vizija, a nikako ne i projekt. “Moramo biti svjesni da su u krizi i Hrvatska i Europa i pitanje je hoće li sve ovo što se sada događa s eurom pojačati konkurentnost europskih i hrvatskih tvrtki i dignuti Europu. Ali, treba biti pripreman za mogući dolazak novog vala blagostanja. Ako samo čekamo da vidimo što će se dogoditi, opet ćemo kasniti, jer će drugi gradovi ići naprijed.”

Cijeli proces, argumentirano tvrdi Štern, nije skup. Treba prvo predvidjeti blokove za izgradnju koji bi se ponudili tržištu.

“Nije to moja struka, ali nakon što sam izgradio Arena centar kroz taj veliki zahvat i sam sam ušao u sličnu problematiku. Shvatio sam da se svaki veliki projekt treba unaprijed detaljno pripremiti.”

Tek tada bi se moglo ponuditi potencijalnim investitorima da ulože svoj novac, kao na specijaliziranom sajmu u Cannesu.

“Teško je očekivati da će netko doći i kupiti cijeli Gredelj, ali pojedini blokovi postigli bi puno višu cijenu od drugih terena gdje se često kupuje mačak u vreći.”

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 02:37