Ukinuli su mi radno mjesto i smanjili plaću, šef je vikao na mene. Bilo mi je dosta, tužila sam ga i dobila 500.000kn!

ZAGREB - Imala sam osjećaj da gubim tlo pod nogama. Danima sam plakala, nisam mogla ni spavati. Iako sam imala podršku obitelji, muž mi je znao reći: ‘Što ti sve ovo treba. Hoćeš da te netko dočeka i prebije’. Ne mogu vam riječima opisati taj grozan osjećaj - teškom mukom progovorila je Magdalena Udjbinac, 58-godišnja pravnica Hrvatske pošte i jedna od nekoliko stotina žrtava mobbinga u Hrvatskoj.

Ona je prije pet godina počela pravni rat s moćnom državnom tvrtkom i prošle godine dobila prvu bitku: Općinski građanski sud u Zagrebu, prema sutkinji Jasenki Šojat, presudio je u njenu korist i zaključio da joj je povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled, i to s diskriminacijom i uznemiravanjem nadređenih. Postane li presuda pravomoćna, Udjbinac će postati bogatija za više od pola milijuna kuna, a bit će to i prva takva presuda u Hrvatskoj, s najvećim dosuđenim odštetnim iznosom.

Priča Magdalene Udjbinac ne razlikuje se previše od drugih sličnih slučajeva zlostavljanja na radnome mjestu. Obrazac je uvijek isti. Mobberi verbalno zlostavljaju, grubo narušavaju ljudsko i profesionalno dostojanstvo žrtve, onemogućavaju im napredovanje, optužuju ih za nerad, prijete otkazom, sele ih na druga radna mjesta, često mijenjaju zaduženja...

Slično se dogodilo i Magdaleni Udjbinac.

- U Hrvatskoj pošti radila sam od 70-ih - počela je svoju priču ta hrabra žena. - A krajem 90-ih, kao pravnica, radila sam na sporovima vezanima uz nekretnine.

Tako je bilo sve do 2004., do dolaska nove uprave na čelu s Milanom Skoblarom. Očekivala sam da će netko tko poznaje problematiku znati cijeniti moj rad, ali nije bilo tako. S njim je u Upravu došao i Jadranko Mijalić. U to vrijeme na mjestu direktora došao je i sadašnji član Uprave HP-a, Nenad Puškar. On je radio prljave poslove. U to vrijeme počela su i prva zapošljavanja bez javnog natječaja. Do tada to nije bilo moguće u Pošti - prepričava Udjbinac, sjećajući se svega kao da je bilo jučer.

Kada je krenula nova sistematizacija, Puškar ju je postavio na mjesto voditeljice nepostojećeg odjela za nekretnine. Ona je htjela radno mjesto odgovarajuće onom na kojem je dotad radila, a dobila je ugovor za nepostojeće radno mjesto. Zbog toga je podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji radnik može napisati ako se ne slaže s onim što mu piše u ugovoru u radu. Bez razloga su joj smanjeni i bodovi za plaću, a kada joj je Puškar iz čista mira jedan dan rekao da više ne radi na nekretninama, odlučila se tomu usprotiviti.

Rekla je da predugo radi na tome da bi je samo tako maknuli i da će poduzeti sve mjere da se to riješi. Idući dan imenovano je povjerenstvo koje je trebalo preuzeti sve poslove koje je ona sama radila svih tih godina. Sutradan, kada se u tvrtku vratila s jednog ročišta, oko 14.30 sati zazvonio joj je telefon. Bila je to Mijalićeva tajnica koja ju je pozvala u njegov ured. Razgovor je počeo doslovce ovako:

Što vi hoćete?

- I? - upitao ju je svisoka.

U jednom trenutku Mijaliću je zazvonio mobitel, a kada je završio privatni razgovor, ponovno je upitao:

- I?

- Ja vas ne razumijem. O čemu želite razgovarati? - zbunjeno je odgovorila.

- Pa što kažete na situaciju? - opet je bio zagonetan Mijalić.

- Kakvu situaciju? Znam samo da mi se u zadnje vrijeme događa nešto čudno - rekla je ne trepćući.

- Pa što vi hoćete, gospođo Udjbinac? - rekao je. - Vi ste pisali tužbu protiv naše tvrtke.

- Kakvu tužbu? - čudila se Udjbinac.

- Rekli su mi. Printali ste je u svom uredu.

- Ma ne, to nije tužba. To je zahtjev za zaštitu prava - pokušavala mu je bezuspješno objasniti.

- To je isto - odgovorio je direktor.

- To nikako nije isto. Ja sam valjda pravnica, dopustite mi da to znam.

- Vi nemate nikakva prava - lagano je već podizao glas Mijalić i najedanput grubo i prijeteći počeo vikati:

- Vi ste lažljivica! Lažete! - grmio je.

- Zašto vičete? - smireno mu je odgovorila. - Na mene tako nitko ne viče, pa ni suprug.

- Vaš suprug je patnik! - vrijeđao je Mijalić svoju podređenu zaposlenicu.

Injekcije za smirenje

Magdalena Udjbinac izašla je iz njegova ureda, a Mijalić je i dalje vikao za njom. Krenula je hodnikom iz njegove sobe do ureda predsjednika Uprave, gdje su pred vratima sjedile dvije tajnice. Za njom je došao i Mijalić te se nastavio derati:

- Vi ste nitko i ništa! Vi ništa ne radite! Padate u nesvijest, bacate se na pod, lupate glavom u zid, režete si žile. Nitko u sektoru ne može raditi od vas!

- Ostavite me na miru! - branila se. - Vi ste me sigurno zamijenili s nekim - nije se mogla načuditi direktorovoj agresiji, misleći da ju je stvarno zamijenio jer je punih 28 godina normalno obavljala svoj posao.

- Vi ništa ne radite! - urlao je Mijalić, unosivši joj se u lice i guravši je trbuhom, dok je ruke cijelo vrijeme držao u džepovima. - Dajte joj tablete za smirenje - okrenuo se prema tajnicama.

- Ja ću vas tužiti - rekla mu je sad već uzrujana Udjbinac.

- Samo tužite. Kaj mislite da će vam ove dvije svjedočiti - pokazivao je prstom na dvije zaprepaštene tajnice. - Samo neka se usude.

Magdalena Udjbinac istrčala je iz sobe i počela plakati. Užasnuta zbog direktorova napada, tresla se od straha. Završila je na Hitnoj, gdje su joj dali injekcije za smirenje. Nakon svega toga, kad se malo primirila, otvorila je bolovanje. Nitko iz tvrtke nije ju ni nazvao da joj se ispriča, a kad je shvatila da je vrag odnio šalu, odlučila je angažirati odvjetnika i krenula u sudsku tužbu protiv Hrvatske pošte.

Uzela je i godišnji, a kada joj je istekao, proučavajući zakone shvatila je da kada radnika nema tko zaštititi, on može prekinuti rad i podnijeti tužbu, a da i dalje ima pravo na plaću. Magdalena Udjbinac u to vrijeme saznala je i za udrugu Mobbing, gdje je volontirala nekoliko godina, a tijekom suđenja samo se jednom susrela s Mijalićem. Na suđenju su svjedočile dvije tajnice koje su prisustvovale sukobu i potvrdile iskaze Magdalene Udjbinac, dok je Mijalić poricao napad na nju.

Pokrenula spor

- Rekao je da smo lijepo razgovarali, na kraju se rukovali i pozdravili se - smije se danas svjedočenju, iako joj tada nije bilo svejedno.

Morala je proći mučna psihijatrijska vještačenja u bolnici Vrapče, bila je bez posla, pretrpjela je velik strah, doživjela mnogo teških trenutaka...

- Da nisam radila kao sudski tumač i volontirala u udruzi, pukla bih - danas zaključuje.

Udruga Mobbing, čija je i Magdalena Udjbinac bila članica, osnovana je 2004., nakon što je njena predsjednica, Jadranka Apostolovski, godinu dana ranije također doživjela omalovažavanje na svome radnom mjestu. Zajedno s kolegicom Ružicom Kišur Črlenec usprotivila se ponašanju svog poslodavca i pokrenula spor protiv njega.

- Zajedno s kolegicom koja je dobila otkaz zbog trudnoće pokrenula sam udrugu koja se bavi zaštitom osoba koje doživljavaju oblik psihičkog ili bilo kojeg drugog zlostavljanja na poslu. Nažalost, naši sporovi trajali su dugo, a presude su završile izvansudskom nagodbom, što nije bio naš cilj, ali bila nam je moralna satisfakcija to što je predsjednik Uprave bio smijenjen. Snašla ga je ista sudbina kao i nas.

Morao se povlačiti po sudovima, a nova uprava je nama sve priznala i isplatila nas - kaže Apostolovski.

Bila je to tada prva udruga u regiji koja se bavila mobbingom. Nisu, kaže Apostolovski, ni bili svjesni koliko će imati posla. Godišnje im se za pomoć obraćalo oko 1200 osoba, a samo prošle godine podignuto je tristotinjak tužbi za povredu dostojanstva, časti i ugleda na radnome mjestu.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG