KNJIŽEVNI PROJEKT U CENTRU ZAGREBA

‘U Klubu kreativnih žena učimo kako pisati. Cilj nam je izdati svoje vlastite knjige’

Osnivačica kluba, Milana Vuković Runjić, oko sebe je okupila žene koje žele pisati ili su nadomak završetka svoje knjige i odlučila im pomoći da ostvare svoj san

Stojim ispred male knjižare u centru grada. U nju ulazi jedna žena. Pogleda me, nasmiješi se i uđe. Iza nje dolazi još jedna. U desetak minuta, koliko sam stajala ispred knjižare, u nju je ušlo isto toliko žena. Zanima me što se događa pa gledam kroz izlog. A na izlogu stoji veliki plakat. Slika žene iz prošlog stoljeća i naslov ‘Klub kreativnih žena’. Zainteresira me pa počnem čitati.

- Klub kreativnih žena služi tome da kreativna žena s uspjehom dovrši i objavi ono što piše - bio to roman, novela, drama, zbirka priča, eseja, feljtona, pjesama, dnevničkih zapisa. Ili da počne pisati ono što je odavno htjela, ali je nitko na to nije ohrabrivao - stoji na plakatu.

Pozvani i muškarci

Taj je klub osnovala Milana Vuković Runjić te stojim ispred njezine knjižare ‘Vuković&Runjić’ u zagrebačkoj Teslinoj ulici. Svakog ponedjeljka u 18.30 te se žene sastaju na katu knjižare i diskutiraju o pisanju, knjigama, vlastitim planovima, a Milana ih uvodi u taj svijet. Ulazim u knjižaru i penjem se na kat. Na stolicama složenim u krug sjede žene. Svaka pije svoju kavu te dok čekaju voditeljicu Milanu, pričaju o životu. Izgledaju vrlo blisko, iako je prvi sastanak održan 17. rujna. No, u daljnjem razgovoru otkrile su mi da se one sve već poznaju godinama iz Škole kreativnog pisanja koju je također vodila Milana.

- Škola je bila odlična, no smatram da smo je se sve zasitile, a nismo htjele prekinuti ova druženja. Nakon razmišljanja došla sam na ideju da stvorimo Klub kreativnih žena. Odlično zvuči, zar ne - govori mi Milana, ushićena kao malo dijete zbog novog kluba. Razočarana je jedino što se, iako se radi o klubu kreativnih žena, ni jedan muškarac nije upisao u klub. A pozvani su, što i piše na plakatu koji sam pročitala na izlogu knjižare.

Klub još uvijek nije popunjen. Broj je ograničen, idealno bi bilo da klub ima 15 članova. Sada ih je desetak i još imaju, kako Milana kaže, neformalne sastanke.

- Klub ćemo smatrati popunjenim kad nas bude petnaest. Premda nam još nije sasvim jasno što će se sve u našem klubu događati, jedno je sigurno: bit će tu puno razgovora o onome što pišemo, što bismo htjele napisati ili što smo već napisale pa tutnule u ladicu, nezadovoljne iz svojih razloga. A do sljedećeg satanka moramo nabaviti stol. Ne možemo biti ozbiljan klub ako nemamo stol. Tek onda možemo početi s formalnim sastancima - smije se Milana dok upućuje članice kluba koliko će sastanaka imati do kraja godine.

Virtualna niša

Ovaj sastanak je poseban zbog dvije stvari. Prvo, na sastanak je došla Aleksandra Orlić, autorica romana “Bio jednom kraj”. Drugo, klubu se pridružila još jedna članica, Maja.

Vidjevši Maju, Milana ju je zamolila da se predstavi. Maja je kratko rekla kako oduvijek piše, a u klub ju je doveo instinkt nakon što je vidjela plakat. Kada su upoznale Maju, bilo je vrijeme da se predstavi i gošća.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 03:48