U 2010. Vlada može pasti zbog Sanadera, u 2011. zbog raskola u HDZ-u

Nakon što je Vlada Jadranke Kosor preživjela listopad, tj. oporbeni pokušaj izglasavanja nepovjerenja, tri su moguća scenarija održavanja parlamentarnih izbora: jedan je da Vlada padne na donošenju proračuna za 2011. i da se nakon toga raspišu parlamentarni izbori. Drugi je da Vlada preživi donošenje proračuna, ali padne u prvoj polovici iduće godine, bilo zbog iskakanja nekog od koalicijskih partnera, bilo zbog cijepanja HDZ-a. Treći je scenarij da Kosoričin tim na Markovu trgu izdrži mandat do kraja i da se parlamentarni izbori održe u očekivanom roku, potkraj 2011. ili početkom 2012. godine.

U sva tri slučaja parlamentarni izbori bili bi redovni jer bi se održali u posljednjoj godini mandata ove Vlade. Tehnički gledano, sljedeći parlamentarni izbori, dakle, više ne mogu biti izvanredni, ali u političkom smislu za Vladu nije svejedno je li izdržala mandat do kraja ili je bila natjerana na odlazak, makar i samo nekoliko mjeseci prije planiranog roka za izbore. Stranke koje su činile Vladu koja je prisiljena na odlazak nekoliko mjeseci prije isteka punog mandata na parlamentarne izbore izlaze sa žigom gubitnika.

Gripa i Dalmatina

Nakon zadnjeg izvješća o napretku Hrvatske u pregovorima s EU sve je jasnije da je zatvaranje svih poglavlja na proljeće 2011. više nada službenog Zagreba nego uhvatljiv rok. Zato je sve bezizgledniji i prijedlog dijela Kukuriku koalicije, prije svega HNS-a, da se izbori raspišu na proljeće, čim Hrvatska okonča pristupne pregovore. Sve je izvjesnije da bi Hrvatska deklaraciju o pristupanju EU mogla potpisati tek ujesen iduće godine.

Hoće li, međutim, premijerka Kosor i njezin korupcijskim aferama zaljuljani i crnim gospodarskim prognozama pritisnuti tim izdržati do jeseni 2011.? Prvo iskušenje stiže već idućeg tjedna, kad će se na Saboru naći prijedlog proračuna za 2011. Bit će to prvi proračun koji će Sabor temeljem ustavnih promjena donositi kvalificiranom većinom, dakle sa 77 glasova, a ne kao dosad, običnom većinom. Kod posljednjeg testiranja povjerenja Vladi, u listopadu, pokazalo se da Kosoričin tim uživa podršku 79 zastupnika, što znači da je samo tri glasa dijele od pada. Dvoje zastupnika koji bi joj trebali dati podršku nisu toga dana bili na sjednici, a Ratko Gajica, zastupnik SDSS-a, bio je suzdržan.

U idealnim uvjetima, tj. da pri glasanju o proračunu svi koji Vladu podržavaju budu na broju i da Ratko Gajica ne bude suzdržan, proračun će podržati 82 zastupnika: 65 iz HDZ-a, šest iz HSS-a, osam manjinaca te tri neovisna: bivši HSLS-ovci Đurđa Adlešič, Ivan Čehok te bivši HNS-ovac Zlatko Horvat. Međutim, proračun se donosi u sezoni gripe i zametenih puteva, a povratnik u politiku Ivo Sanader svojim bivšim stranačkim kolegama nateže živce kao strune. Ako na dan glasanja o proračunu šestero zastupnika vladajuće koalicije dobije gripu, crijevnu virozu ili ne dođu na glasanje zbog bure na Dalmatini, past će i proračun i Vlada. Opozicija će očekivano glasati protiv proračuna. Međutim, SDP-ovcima se pad Vlade na proračunu i ne čini odveć mogućim.

Pesimisti u SDP-u

- Ne vjerujem da će Vlada pasti na proračunu. Čak i povratak Sanadera u Sabor teško može ugroziti parlamentarnu većinu jer je njegova politička izvjesnost iz dana u dan, nakon svjedočenja u uskočkim istragama, sve manja. Uvjeren sam da će za proračun glasovati članovi vladajuće koalicije jer svjesni labilnosti Vlade koriste proračun za trgovanje - tvrdi Josip Leko, saborski zastupnik SDP-a.

Iako tvrdi da ne vidi što bi rušenjem HDZ-ove Vlade Sanader dobio, za HNS-ovku Vesnu Pusić očito je da Sanader stvara situacije koje su prijeteće za HDZ. Najava Biance Matković za aktiviranjem saborskog mandata baš u ovom trenutku, tvrdi, nije slučajna.

- Zasad ne znamo diže li Sanader samo valove ili nešto doista smjera. Ono što je sigurno jest to da im šutke daje do znanja da može formirati kritičnu masu za njihovo rušenje, ukratko postiže to da se Vlada, svaki dan kad se budi, mora iznova prebrojavati da vidi ima li još uvijek većinu.

Dogodi li se, međutim, da Vlada i padne na proračunu, izbori se ne mogu održati prije ožujka 2011. Ustav, naime, kaže da Vlada pada ako Sabor u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese proračun. Predoži li Vlada Saboru proračun za 2011. početkom idućeg tjedna, Ustav joj daje čak četiri mjeseca vremena (do sredine ožujka) da prikupi potrebnih 77 glasova za njegovo donošenje. Iako je teško vjerovati da bi Vlada u okolnostima gospodarske krize koristila čitav predviđeni ustavni rok, parlamentarni izbori ne bi bili održani prije veljače zbog procedure raspisivanja izbora. Oni se, naime, moraju održati unutar 60 dana od raspuštanja Sabora.

Što s izbornim zakonom

Scenarij broj dva prema kojem će Vlada prebroditi izazov oko izglasavanja proračuna te pasti u prvoj polovici 2011. moguć je pod nekoliko uvjeta: ako jedan od dvoje koalicijskih partnera shvati da je zbog sve katastrofalnije gospodarske i socijalne situacije te teškoća u zatvaranju preostalih poglavlja u pregovorima s EU besmisleno produljavati agoniju i zajedno s HDZ-om srljati u propast te odluči napustiti koaliciju. Pad je moguć i ako se frakcijske borbe unutar HDZ-a, izazvane razotkrivanjem korupcijskih afera, razbuktaju do te mjere da dio HDZ-a počne opstruirati premijerku i natjera je na povlačenje. U tom bi se slučaju parlamentarni izbori morali održati prije ljeta 2011. kako bi nova Vlada što prije preuzela kormilo, prevenirala kaos u državi i dovršila pregovore s EU.Treći mogući scenarij je da Vlada bez obzira na manjak ekonomske vizije i korupcijske afere koje je potresaju sačuva parlamentarnu podršku, izdrži mandat do kraja, zaključi pristupne pregovore s EU i raspiše izbore koncem 2011. To je jedini rasplet koji bi mogao spasiti HDZ od potpunog političkog bankrota na sljedećim parlamentarnim izborima, jer bi Jadranki Kosor u studenome 2011. moglo ostati malo toga što bi kao svoj uspjeh stavila na predizborne plakate i TV spotove.

Osim pitanja kad će građani izaći na parlamentarne izbore važno je, a možda čak i važnije pitanje - prema kojim će pravilima na njih izići. Ljetošnjim izmjenama ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Hrvatska se obavezala svim manjinama, osim srpskoj, osigurati dvostruko pravo glasa na parlamentarnim izborima. Pripadnici srpske manjine dobili su priliku da na izborima dobiju mandat više od dosadašnja tri, a neće više glasati na posebnom manjinskom glasačkom listiću već na istom onom na kojem se nalaze i hrvatske političke stanke. Iako ustavni zakon za provedbu Ustava jasno kaže da se izborni zakoni ne mogu mijenjati u izbornoj godini, a Hrvatska je na samom pragu izborne godine, te izmjene još uvijek nisu unesene u izborni zakon. U izborni zakon nije unesena niti odredba prema kojoj pripadnici dijaspore svoje predstavnike u Sabor više ne biraju po nefiksnoj već po fiksnoj kvoti, tj. mogu izabrati najviše tri zastupnika. Izborni zakon Sabor će opet mijenjati u vremenskom škripcu, a kratki rokovi nisu saveznik dobrih zakonskih rješenja.

Misteriozni birači

Postoje i tumačenja prema kojima se u ovom slučaju ne radi o suštinskoj izmjeni izbornog zakona već o pukom usklađivanju izbornog zakona s ranije donesenim izmjenama Ustava i ustavnog zakona. Kako god vladajući i oporba tumačili situaciju u kojoj su se našli, posve je sigurno da u sljedeće parlamentarne izbore ulaze s jednim krupnim i neriješenim problemom koji je doveo u pitanje zakonitost prošlih parlamentarnih izbora, a time i zakonitost sadašnjeg saziva Sabora, a ako se ne riješi može dovesti u pitanje i zakonitost predstojećih. Zakon o izborima, naime, nalaže da svih deset izbornih jedinica u Hrvatskoj moraju imati podjednak broj birača. Član 36 toga zakona jasno kaže da odstupanje u broju birača u izbornim jedinicama ne smije prelaziti plus ili minus pet posto. Smisao te odredbe jest da svih 140 zastupnika koje se bira u deset izbornih jedinica u Sabor uđu s podjednakim brojem glasova.

Na zadnjim parlamentarnim izborima u studenome 2007. došlo je do grubog kršenja te zakonske odredbe. Na tim se izborima na popisu birača u Hrvatskoj bez dijaspore pojavilo 133.795 birača više nego na parlamentarnim izborima održanima četiri godine ranije. Najveće bujanje biračkog popisa, za čak 40.140 birača, dogodilo se u devetoj izbornoj jedinici, tradicionalnoj utvrdi HDZ-a koju predvode Kalmeta i Milinović. Tako je na parlamentarnim izborima 2007. deveta izborna jedinica imala čak 40.000 birača više od četvrte izborne jedinice, pa su razlike u broju birača među izbornim jedinicama dosezale i do 17 posto, dakle tri i pol puta više od razlike dopuštene izbornim zakonom. Iako je Državno izborno povjerenstvo zbog te protuzakonitosti bilo dužno poništiti izbore, niti jedna od nadležnih institucija do danas nije objasnila misteriozni fenomen porasta broja birača u Hrvatskoj za čak 133.795, broja dovoljnog da fatalno utječe na ishod parlamentarnih izbora.

Šeksove jedinice

S takvom ili mutnijom situacijom Hrvatska ulazi u nove izbore, a da nitko nije niti stavio na dnevni red problem Zakona o izbornim jedinicama, kao ni problem napuhavanih biračkih popisa. Opozicijske bi stranke morale biti zainteresirane za promjenu Zakona o izbornim jedinicama jer je postojeće izborne jedinice 1999. u zakon uobličio Vladimir Šeks, vodeći se interesima HDZ-a. Hrvatske izborne jedinice koje počinju u Novom Zagrebu, a završavaju nadomak Crikvenice ili počinju u Sesvetama i protežu se do mađarske granice, školski su primjer gerrymanderinga, političke manipulacije kod iscrtavanja izbornih okruga, koji privilegira jednu stranku, a zakida ostale. U SDP-u i HNS-u, međutim, tvrde da se prema njihovim saznanjima Zakon o izbornim jedinicama neće mijenjati. Niti su oni tu promjenu tražili.