Tamara Stipčević: Mladi znanstvenici imaju problem. Njihovi mentori ne žele promjene, nove ih ideje ne zanimaju

Talentirana doktorica znanosti Tamara Stipčević dobila je nedavno Nagradu izvrsnosti. Najbolja je mlada znanstvenica Hrvatske. Biokemičarka je. Cilj istraživanja doktorice Stipčević je otkriti sve tajnovite molekularne veze stresa s nastankom autoimunih bolesti kako bi napravila sofisticirane nove lijekove, poboljšala ljudske živote, ublažila ili otklonila oboljenja. Tamara Stipčević i njezin suprug, također znanstvenik, kvantni fizičar Mario Stipčević, roditelji su troje djece. Porijeklom je iz prelijepog Tisna na Murteru, diplomirala je u Sjedinjenim Američkim Državama, magistrirala u Belgiji i doktorirala u Zagrebu. Radi na Institutu “Ruđer Bošković” kao znanstvena suradnica... Nema još stalno radno mjesto... Ima vrijednu nagradu... koju je zaslužila izvanrednim projektom koji je predložila: “Novi pristup proučavanju funkcije matičnih živčanih stanica i novi farmaceutski dizajn za bolje razumijevanje autoimunih i stresom izazvanih neuropsihijatrijskih poremećaja”.

Mediji mogu biti korisni jednoj znanstvenici?

- Možda, ali istraživački rad događa se u laboratoriju ili u mojoj maloj sobi u “Ruđeru”, daleko od očiju, daleko od ljudi... Ja “komuniciram s molekulama”. Uostalom, moram vam reći, ovo mi je prvi intervju u životu. Strah me je, malo.

Posebna stanica

Čestitam vam na službeno potvrđenoj izvrsnosti. Nagradu za izvrsnost dobiva samo jedna osoba?

- Da, dodijeljena je samo jednoj osobi, u Hrvatskoj.

Vama.

- Da. To mi je velika čast i priznanje. Jako mi je drago da sam dobila baš tu nagradu. Prijavila sam jedan svoj projekt. Nagradu dodjeljuje Hrvatska zaklada za znanost, a sponzorira je američka farmaceutska tvrtka AbbVie. Vrednuju se kandidati prema kriterijima izvrsnosti koje je propisalo Ministarstvo znanosti, a projekt prema inovativnosti i primjeni u gospodarstvu. To je prvi put. Naime, prije nije postojala takva nagrada.

Kriteriji su...

- ...jako rigorozni. Ima ih dvanaest.

Na primjer?

- Vrhunska edukacija u zemlji i inozemstvu, rezultati rada, objavljeni stručni radovi, citirani radovi, pozvanost na predavanja, priznate inovacije, uvođenje novih pravaca u znanosti...

Ima li dobna granica za kandidate?

- To ne piše, ali radi se o poslijedoktorandima znanstvenim novacima, dakle mlađim ljudima koji su doktorirali.

Nagrada je novčana. To će vam omogućiti nastavak rada?

- Omogućit će mi da se samostalno bavim tematikom koja me zanima. Nije veliki novac, ali je dovoljan da se postavi tema istraživanja. A meni baš to puno znači. Sada ću prvi put samostalno raditi svoje istraživanje. Ranije sam bila “jedna od” u timovima...

Koja je to tematika?

- Istraživanje matičnih stanica. Iz matičnih živčanih stanica nastaju stanice živčanog sustava i odgovorne su za neurogenezu. To sam specijalizirala u SAD-u, na Sveučilištu Santa Barbara u Kaliforniji. Dakle, farmakologija i neuropsihijatarske bolesti. To je područje kojim se bavim.

Što je matična stanica? Kakva je?

- Matična stanica je - posebna stanica. Ona ima svojstvo i mogućnost samoobnove. Može stvoriti neograničen broj kopija same sebe. Uz to, u određenim uvjetima ta se stanica može “specijalizirati” za obavljanje određene funkcije. Te stanice miruju u našem tijelu sve dok ih ne aktiviraju neki procesi: bolest ili ranjavanje.

Ljudski organizam je, uz neke nedostatke koji uzrokuju bolest ili preranu smrt ipak, gotovo savršen?

- Moglo bi se tako reći. Ljudski organizam je i dalje - savršen misterij.

Na koji način vi “komunicirate” s matičnim stanicama?

- Danas postoji tehnologija koja je vrlo, vrlo uznapredovala. Sada imamo konfokalnu mikroskopiju pomoću koje se ciljano osvjetljava samo točka koju istražujemo, a ne čitavo vidno polje. Zatim, možemo obilježavati stanice, u mojim istraživanjima to su živčane stanice, pa možemo pratiti njihovo ponašanje. Ja ih izoliram iz tkiva. One su žive i funkcioniraju. Mogu označiti i antitijelima i promatrati što se događa kad su izvan tijela čovjeka ili miša, primjerice. Moj projekt koji mi je i donio Nagradu izvrsnosti uključuje upravo to: izolaciju matičnih živčanih stanica iz mišjeg mozga. Te stanice će rasti in vitro, u obliku sfera u posudama, izvan tijela miša. To će biti prvi put, jer takva metoda do sada još nije bila postavljena.

U “Ruđeru” vi radite uZavodu za molekularnu medicinu, a vaš radni prostor se zove Laboratorij za molekularnu neuropsihijatriju?

- Točno.

Kakva je veza neuropsihijatrije i psihoneuroendokrinologije s biokemijom? Kraće: psihijatrija i kemija?

- Radi se o proučavanju bolesti ljudskog mozga. Uslijed tih bolesti dolazi na stanicama do biokemijskih promjena. Stanice izlučuju određene molekule, kemikalije. Nastojimo pronaći određene biomarkere u uzorcima krvi pacijenta koji će nam pokazati ima li pacijent poremećaje. Zatim promatramo mijenja li se proces uspješno kao posljedica određene terapije koju primjenjujemo u laboratoriju. Zato su tu bitni biokemičari i molekularni biolozi. Mi pronalazimo nove puteve, za koje liječnik, ma kako dobar bio, zapravo i - ne zna. Liječnik, izvrstan dijagnostičar i neuropsihijatar, nema te sve alate i mogućnosti istraživanja koje mi, biokemičari, imamo. Razumijete?

Razumijem.

- Zato se ta istraživanja uvijek obavljaju u suradnji liječnika kliničara i znanstvenika.

Vi ste baš željeli biti biokemičarka i baviti se medicinskim istraživanjima?

- Opredijelila sam se za to tijekom studija na fakultetu u Kaliforniji. Privukla su me baš medicinska istraživanja. Dakle, nove spoznaje o različitim bolestima i pronalaženje potencijalnih novih lijekova za te bolesti.

Vaš cilj je produljiti ljudski život i učiniti ga kvalitetnijim?

- Da. Pomoću novih terapija i novih lijekova. Stoga moram poznavati etiologiju bolesti, odnosno porijeklo, nastanak i mehanizam bolesti. Tek nakon toga mogu stvarati “dizajn” novog lijeka. Moja Nagrada izvrsnosti omogućit će bolje razumijevanje povezanosti između autoimunih bolesti s neuropsihijatrijskim poremećajima, a zajednička podloga im je - stres.

(...)

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg