NEDJELJNI EKSKLUZIVNO

TAJNI PUT REMEK-DJELA IZ VIDOŠEVIĆEVOG BUNKERA Kupio sliku koju je Hegedušić ostavio svojoj bolesnoj kćeri

Sudbina djela ‘Soho’, jednog od posljednjih i najboljih djela slavnog slikara, inspirirano njegovim posjetom londonskoj četvrti s prostitukama, bila je nepoznanica sve dok nije snimljeno na izlazu iz vile šefa HGK
 Rorald Gorišić / CROPIX

Kada su istražitelji iznijeli sliku Krste Hegedušića “Soho” iz kuće Nadana Vidoševića , umotanu u zaštitni najlon, za sve poznavatelje opusa velikog slikara bio je to pravi šok. Slika je posljednji put viđena na jednoj kratkoj obljetničkoj izložbi 1995. godine u zagrebačkoj galeriji Forum, a od tada joj se gubi svaki trag. Smatralo se da je slika kod kćeri velikog meštra Mirjane Hegedušić, ali je nitko od izložbe u Forumu više nije vidio.

Mirjana Hegedušić na kratko je otvorila vrata nekadašnjeg ateljea svog oca, u Zamenhofovoj ulici prije tri godine, ali te slike, jedne od tri koje je Krsto Hegedušić još za života poklonio svojoj kćeri, nije bilo.

Kako je dragulj iz privatne zbirke Mirjane Hegedušić završio kod Vidoševića, nije do kraja moguće rekonstruirati. Pogotovo ne onaj dio kako je sklopljen posao oko kupnje slike jer je Mirjana Hegedušić sve vrijeme, zbog bolesti, imala skrbnika i nije mogla samostalno donositi odluke. Svjedoci tvrde da je Vidošević osobno sliku iznio iz kuće Mirjane Hegedušić na prestižnoj zagrebačkoj adresi na Rokovu perivoju. Ali, ubrzo nakon toga, slika je ponovo vraćena Mirjani.

Dva puta ga je odvozio

Zašto? Zasad ostaje tajna. Možda i zato što je Vidošević tek kasnije doznao da Mirjana Hegedušić ima skrbnika koji o svemu odlučuje. A posljednju riječ morao je dati i Centar za socijalnu skrb koji se mora složiti s prodajom.

Je li neimaština ili nešto drugo presudilo da se Mirjana odvoji od jedne od očevih slika namijenjenih samo njoj, pitanje je na koje odgovor nije jednostavan. Nedostatak sredstava za život je prema onima koji su poznavali Krstu nešto što odmah isključuju. - Kad je radio svoj veliki fresko ciklus na Tjentištu na Sutjesci, rekao je da sav zarađeni novac ide na poseban račun u Švicarsku kako bi Mirjana bila do kraja života novčano osigurana - kaže jedan od ljudi koji su Krstu dobro poznavali.

U svakom slučaju, nakon prvog ping-ponga na relaciji Mirjana Hegedušić - Nadan Vidošević, slika ”Soho” na kraju je završila u kolekciji koja je sada smještena u dobro čuvane depoe Muzeja suvremene umjetnosti, odmah pokraj Sanaderove.

Razgovarali smo sa skrbnikom Mirjane Hegedušić, Ivanom Bauerom. “Dobivena su sva potrebna dopuštenja Centra za socijalnu skrb, a o svemu je na koncu odlučila moja sestrična Mirjana”, rekao nam je Bauer. Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Božena Horvat-Alajbegović potvrdila je Jutarnjem da su ih konzultirali. “No, detalje o sadržaju podataka u predmetu ne možemo iznositi zato što je riječ o službenoj i profesionalnoj tajni koju smo dužni čuvati.”

Slika “Soho” nastala je 1967. godine i po mišljenju nekih povjesničara umjetnosti pripada među najbolja Hegedušićeva djela. Mnogi muzeji bili bi i te kako ponosni da su mogli takvo djelo imati u svojoj zbirci, ali se do Hegedušićevih djela teško dolazilo. Jedan je od razloga i to što Hegedušićev opus nije velik. Svoje zadnje slike, uključujući i “Soho”, veliki umjetnik namijenio je još za života svojoj kćeri jedinici i kad su posuđivane za njegovu retrospektivu i još neke izložbe početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, potpisivane su kao njezino vlasništvo.

Povjesničar umjetnosti i nekadašnji kustos Moderne galerije Darko Schneider jedan je od dobrih poznavatelja Hegedušićeva rada i njegov bliski prijatelj. Potvrdio nam je da i sam nije znao kako je slika dospjela do Vidoševića. “Nije uopće pitanje zašto je ta slika završila u Vidoševića, nego je pitanje zašto nije završila u nekom od naših muzeja.”

Slika “Soho” je puna, kaže Schneider, dosjetki. Prikazuje prostitutku na ulici, a iza nje je crvena zgrada u čijem se prizemlju nalazi brijačnica. Sam naziv Soho aludira na londonsku četvrt koju je Hegedušić posjetio 60-ih godina nakon povratka iz Edinburgha. Zanimljivo je da slikar nije prikazao zgradu u Londonu, nego jednu dvorišnu zgradu u Frankopanskoj ulici. Po zgradi i brijačnici ima niz napisa i simbola. Natpis “SID TISLAR” na brijačnici je aluzija na ime slikara iz Hegedušićeve majstorske radionice Zdravka Tišljara.

Šifre u slici

Na samoj zgradi je natpis na kojem piše Francina Painter, a tu se slikar referira na svog đaka iz Hlebina, Francinu Doleneca. U izlogu brijačnice opet se nailazi na niz Hegedušićevih zagonetki, u portretu ljepotana, kao modela za frizure, a riječ je o Rudiju Maligecu, tajniku svih majstorskih radionica. Sam lik prostitutke nije niti jedna konkretna žena, a Hegedušić se silno veselio kada ju je naslikao i bio je jako zadovoljan “kak je ispal babac”. Ženu je naslikao u mrežastoj bluzi, a na kraju je dodao i bijele rukavice.

“To su sve Hegedušićeve duhovitosti, koje, moram priznati, nisam do kraja shvaćao. Bio je duhovit na svoj način, no imao je neki čudni humor. Na svim svojim slikama imao je šifre. Bio je poznat po tome”, kaže nam Schneider. Krstu Hegedušića uvijek bi se dojmili neki detalji koje je primjećivao na svojim putovanjima pa tako i prizori prostitutki u londonskom Sohou. Poslije je sve to prenosio na svoja platna, ali u jednom sasvim novom i neočekivanom kontekstu.

Slika “Liqueur Foxy”, jedna od tri slike koje je namijenio kćeri, također je tajnovita na svoj način. Tu se prisjetio prizora iz Amsterdama, četvrti crvenih svjetiljki i prikazuje ženu koja sjedi u izlogu.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 07:40