Oči cijelog svijeta u utorak su bile uprte u Rijad, gdje su se sastali pregovarački timovi SAD-a i Rusije - bez predstavnika Kijeva i drugih relevantnih i uključenih aktera - kako bi razgovarali o dogovoru o završetku rata u Ukrajini. Obje strane, koje su ravnopravno sjedile za stolom - iako je Rusija agresor koji je bez ikakvog povoda pokrenuo invaziju na Ukrajinu krajem veljače 2022. godine - ocijenile su razgovore dobrim i korisnim, da bi se potom američki predsjednik Donald Trump obrušio na Ukrajinu praktički je prozvavši krivcem za rat i ponovno istaknuvši kako je Rusija ta koja teži završetku sukoba, unatoč tome što Vladimir Putin za sada nije odustao niti od jednog od svojih osvajačkih zahtjeva niti je promijenio protuzapadnu retoriku.
I onda u srijedu poslijepodne posebno nizak udarac - preuzimajući narativ Kremlja o nelegitimnosti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog jer mu je mandat istekao, a zbog ratnog stanja izbori nisu bili održani - Trump je ukrajinskog predsjednika otvoreno nazvao diktatorom.
Uvreda je došla nakon što je Zelenski ocijenio da američki predsjednik "živi u prostoru (kremaljskih) dezinformacija", očito s obzirom na neke ranije Trumpove komentare o ukrajinskom pitanju koji su godili ušima u Kremlju.
Ali i nakon što je ukrajinski predsjednik odbio američki - u najmanju ruku ‘ambiciozan‘ - odgovor na svoj raniji prijedlog o suradnji sa SAD-om u eksploataciji ukrajinskih golemih resursa rijetkih metala i minerala. Washington je zatražio 500 milijardi dolara u rudnom i mineralnom bogatstvu od Ukrajine kako bi se odužila SAD-u za vojnu pomoć, kako je ranije prenio Reuters, no Zelenski je odgovorio kako "ne može prodati zemlju", rekavši da Sjedinjene Države do sada nisu isporučile ni blizu tog iznosa i nisu ponudile nikakva posebna sigurnosna jamstva u sporazumu.
U četvrtak, samo dan nakon što je Trump nazvao Zelenskog diktatorom, o ovom se prijeporu oglasio savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće Mike Waltz i oštro i znakovito poručio kako bi Kijev trebao "smanjiti ton, dobro razmisliti i potpisati taj ugovor", kako je prenio Reuters.
Nakon Trumpove nikad oštrije kritike Zelenskog uslijedile su oštre reakcije od nekih zapadnih partnera, a ranije i brojne reakcije na američko-ruski sastanak u prijestolnici Saudijske Arabije - dok na Zapadu vlada sumorno raspoloženje, u Moskvi vlada euforija i narativ ruske pobjede, uz hvalospjeve američkom predsjedniku.
Američku diplomatsku ofenzivu i okolnostima u kojima se ona odvija komentirali su i poznati stručnjaci za rusku politiku i poznavatelji prilika u Kremlju. Jedan od njih je Boris Bondarev, bivši ruski diplomat koji je zbog invazije Kremlja na Ukrajinu napustio stalnu misiju Rusije pri Ujedinjenim narodima u Ženevi. Sada živi u egzilu i često javno istupa upozoravajući Zapad na prijetnju Vladimira Putina. Bondarev je u intervjuu za ruski neovisni medij Meduza govorio o značaju rusko-američkih pregovora u kontekstu zbivanja pod Trumpovom administracijom te se osvrnuo na to što bi Ukrajina iduće mogla učiniti.
"Sve su napravili po propisima. Sjede za stolom, stol je okićen cvijećem, a svi imaju boce vode i neke fascikle ispred sebe. Na čelu stola su Saudijci, domaćini događaja. (Američki državni tajnik, Marco) Rubio pravi glupavu facu, dok ga (pomoćnik ruskog predsjednika, Jurij) Ušakov lukavo promatra. Mislim da su se upoznali, razgovarali o tome kako organizirati predsjednički summit, međusobno se odmjerili i procijenili", opisuje scenu Bondarev, no ističe da je protokol samo ponašanje za stolom, koliko je sudionika, tko gdje sjedi i tko započinje razgovor, što nema veze s politikom.
‘Zapad došao do toga da preklinje Putinovu milost‘
"Ali ako pitate o Rusiji i SAD-u koji odlučuju o sudbini Ukrajine, ovo nije prvi put u svjetskoj povijesti da jaki odlučuju o onima koje smatraju slabima. Za rusku diplomaciju to je veliki uspjeh koji je nije koštao ništa, osim što rat traje već tri godine. Ali obično se ne zadržavamo na takvim gubicima. Ispostavilo se da samo trebamo izdržati, nastaviti djelovati iz pozicije snage. Nastavljate raditi ono što radite i u tom procesu prisiljavate drugu stranu, koja strahuje od eskalacije i daje prednost vlastitoj udobnosti, da vam ponizno priđe kako bi doznala što želite. I to je upravo ono što se sada događa - Zapad je naglo i ishitreno došao do točke preklinjanja za Putinovu milost", oštar je u kritici američkog pristupa Bondarev.
Na opasku da Trump i njegov tim ove razgovore smatraju trijumfom svoje administracije, Bondarev kaže kako je pitanje zašto je prije samo dva mjeseca američki nacionalni interes bio suprotstaviti se Rusiji, a sada je interesi napravili potpuni zaokret. "Vjerujem da je (promjena politike nove administracije) možda proizašla iz glupe ideje koja godinama kruži u umovima republikanaca da "Rusija mora biti otrgnuta od Kine", kako njihovo prijateljstvo ne bi ugrozilo američke planove da obuzda Peking", kaže on.
PROČITAJTE VIŠE: Putin: ‘Sa zadovoljstvom ću se sastati s Trumpom‘; Zelenski: ‘Neću prodati svoju zemlju!‘
No, Trumpova metoda, smatra, neće uspjeti. Rusija će, navodi, ostati uz Kinu bez obzira na sve jer je Peking pouzdan i od Putina ne traži ništa. U Americi bi, pak, sutra mogao doći novi predsjednik i ponovno izjaviti da Putin nije dovoljno demokratičan. To je, kaže, prvi problem.
"Drugo, Trump trenutačno uništava vlastite saveznike (u Europi), nagriza svoju podršku i ponaša se kao slon u staklarni. I nejasno je kakav uspjeh ovdje očekuje postići jer vanjskom promatraču - Kini ili Indiji, primjerice - ovo što se događa izgleda kao da SAD predaje svoje pozicije i povlači se iz mnoštva regija u kojima su bile prisutne. To će naštetiti američkom poslovanju. Kinezi će uletjeti, poslovanje će se odvijati prema kineskim pravilima, Amerikanci će morati trošiti više da bi se natjecali, njihovi će se profiti smanjiti i plaćat će manje poreza... Američka globalna ekonomija usko je povezana s političkom prisutnošću u svakom kutku svijeta - zato ih se smatra supersilom".
Na pitanje je li moguće odlučiti o sudbini Ukrajine bez predstavnika iz Kijeva, odnosno samo pregovorima između Rusije i SAD-a, Bondarev kaže kako to ovisi o Ukrajini. Ako Ukrajina pristane na to, navodi, onda je moguće, a ako ne, onda nije. No, Trump bez obzira na sve vjeruje da Ukrajina neće moći ništa učiniti bez američke pomoći, što mu, ističe, daje prednost. "Ako Ukrajinci uzvrate, on će im prekinuti potporu. Kraj, gotovo".
No, Trump, ističe, nema nikakvih alata za utjecaj na Putina koji je, kako kaže, već uvjeren da je pobijedio i da će dobiti ono što želi - bio Trump upleten u sve to ili ne. Za Putina je sastanak u Rijadu prvi znak da je došao na svoje. Dakle, Trump sada može napraviti gomilu ustupaka i na kraju, oprostite na izrazu, sjeb*** sve. Jer Putin će jednostavno od njega praviti budalu i ne činiti ništa zauzvrat. Samo će sjediti i čekati na još ustupaka od SAD-a. Što više imate, to više želite. Čak i ako Trump preda Ukrajinu i istočnu Europu, to neće biti dovoljno", smatra Bondarev.
A ako Europa ne počne masovno opskrbljivati Ukrajinu oružjem i ne odustane od svojih krezubih politika traženja učinkovitog pristupa iz mandata Joea Bidena u sada divljoj eri Donalda Trumpa, Putin će, navodi, samljeti ukrajinski otpor slanjem svojih osuđenika i alkoholičara na prvu liniju.
"A onda će krenuti u potiskivanje NATO-a. I uspjet će jer je Europa samu sebe dovela do potpunog bankrota - politički, moralno, vojno, u svakom mogućem smislu. Oni nisu sposobni samostalno djelovati - čak i prije njihovog hitnog sastanka u Parizu, (francuski predsjednik, Emmanuel) Macron nazvao je Trumpa i rekao: "Oprosti, Donalde, što raspravljamo o nečemu bez tebe". Barem onda nazovi poslije i reci: "Razmislili smo o tome i odlučili reći vama Amerikancima da to pogurate".
‘Nisu zvali Europu, pa što? Kakva korist od njih?‘
Veliko je pitanje, dodaje, zašto Amerikanci vjeruju da mogu posredovati u ratu koji se, prema Putinu, vodi protiv samih Amerikanaca. Uostalom, kako kaže, Rusija stalno ponavlja da je njezin primarni protivnik SAD i da SAD ratuju protiv Rusije koristeći Ukrajinu kao posrednika.
Komentirajući kako, prema Zelenskom, ukrajinska strana nije bila upoznata s planiranjem pregovora u Saudijskoj Arabiji te kako je to u skladu s međunarodnim normama, odnosno propisuje li neki međunarodni sporazum da se napadnutu zemlju mora uključiti u pregovore, Bondarev tvrdi kako takvo pravilo ne postoji. "Pregovori su uvijek jedinstven događaj. Svaki pregovori odvijaju se u određeno vrijeme i na određenom mjestu, s određenim pitanjima i određenim sudionicima".
Upitan mogu li međunarodne organizacije, poput UN-a, utjecati na tijek pregovora, kaže kako u ovome trenutku vjerojatno ne mogu. "Međunarodne organizacije su samo udruženja država koje su vezane sporazumima. Ako države ne mogu postići dogovor među sobom, ne mogu ni međunarodne organizacije", kaže Bondarev.
Upitan kako se moglo dogoditi da Europa nije bila pozvana u Rijad te da i unutar same EU postoje kritike - poput one Armina Pappergera, šefa njemačkog diva vojne industrije Rheinmetall, koji je ocijenio da se Europa sana posjela za ‘dječji stol‘ jer je provela desetljeća nedovoljno ulažući u vlastitu obranu, Bondarev je gotovo lakonski odgovorio kako "nisu bili pozvani i to je to".
"Europa je to progutala. Europa plače, cvili, krši ruke, a ne čini ništa. Pa kome oni uopće trebaju? Kakva korist od njih? Europa je uvijek bila u američkoj sjeni i to im je odgovaralo. Nisu htjeli ulagati u razvoj svoje obrambene industrije, nisu htjeli kupovati novo oružje, a kukali su i kukali oko isporuke oružja Ukrajini. Bio je to isti onaj (njemački kancelar, Olaf) Scholz koji je sve izluđivao svojim Taurus projektilima (koje uporno nije želio isporučiti Ukrajini, op.a.): "Poslat ćemo samo 10 u Ukrajinu, inače je to eskalacija". Naravno, Europa je pomogla Ukrajini, ali nije bilo sustava, vizije, strategije i plana. A sada se pokazalo da europske zemlje ne mogu učiniti ništa bez SAD-a. Desetljećima su žudjele za ugodnim životom i ugađale Rusiji - kupovale njezin plin, slale Moskvi goleme količine novca, uvijek se nadajući da će Amerikanci uskočiti da ih spase ako zatreba. Bila je to djetinjasta, infantilna pozicija. A sada ih Amerikanci ne žele spašavati", oštar je Bondarev.
Na primjedbu Meduze da je Kijev i prije pregovora bio izložen otvorenoj ucjeni od strane SAD-a, kada je Zelenskom nedavno predstavljen nacrt sporazuma kojim bi SAD praktički dobile pravo na polovicu prirodnih resursa Ukrajine - što je ukrajinski predsjednik odbio potpisati - te upitan što misli o takvoj taktici Washingtona, Bondarev komentira kako mu nije jasno očekuje li Trump da će Ukrajina pristati postati američki vazal. "A u isto vrijeme sigurnosna jamstva bi trebala dolaziti iz Europe, koja ne može jamčiti ni vlastitu sigurnost? To se čini kao Trumpov megalomanski govor. Ili možda namjerno postavlja nemoguće zahtjeve kako bi kasnije mogao reći: ‘Vidite, dali smo im ponudu, a oni su odbili. I još uvijek očekujete da im mi pomognemo?‘. Sve je to prilično ružno. S druge strane, barem je pošteno. A od poštenja u politici posljednjih godina smo se odvikli. Navikli smo da nam se nude razne vrste ‘ružnih‘ poslova pod oznakom ‘vrijednosti‘, ‘obrane demokracije‘ i svih tih sranja. Irak je raskomadan ‘u obrani demokracije‘. Afganistan i Libija ista priča. I sada to samo otvoreno govore".
Na primjedbu da je američki ministar obrane Pete Hegseth izjavio da su povratak Ukrajine na granice prije 2014. i pridruživanje NATO-u nerealni ciljevi, a da je Trump rekao da bi bio sretan da se Rusija vrati u skupinu G7 te upitan što, po njegovom mišljenju navodi SAD - ili Trumpa osobno - da toliko popuštaju Rusiji i idu joj ‘niz dlaku‘, Bondarev navodi kako Trump želi da se Rusija ponaša lijepo i povuče iz Kine, ali da pritom uopće ne razmišlja strateški.
"Želi neku veliku gestu zbog koje će svi duboko uzdahnuti od strahopoštovanja, ali zapravo ne zna što bi to točno bilo potrebno. Vjerojatno se oslanja na svoje instinkte, čekajući neku vrstu prosvjetljenja. U međuvremenu, Trump ima inherentnu psihološku odbojnost prema Zelenskom jer on stoji na putu njegovom lijepom novom prijateljstvu s Putinom. Jedan starac želi razgovarati s drugim starcem, a neki mu mladić stalno smeta".
Izvršni direktor, a ne državnik
Na kraju intervjua bivši je visoki dužnosnik ruskog ministarstva vanjskih poslova odgovorio na pitanje kakve uopće opcije Kijev ima sada, rekavši kako je na Ukrajini da odluči što će učiniti te da je situacija teška, ali ne i sasvim beznadna.
PROČITAJTE VIŠE: Europa tone sve dublje, ‘ključni‘ sastanak u Parizu je bila čista PR predstava, nisu svjesni što se događa...
"Zelenski je upravo posjetio Tursku, ondje je razgovarao o nečemu, možda pokušavajući pronaći saveznika, kako bi zainteresirao (turskog predsjednika, Recepa Tayyipa) Erdogana. Ne zaboravite da su Amerikanci trenutačno nepredvidivi. A Europa možda ipak uspije nešto smisliti. Primjerice, Ukrajina bi mogla odbiti pristati na (poticaj Trumpove administracije za prekid vatre do Uskrsa). To bi Kijevu pružilo utjecaj na Trumpa - ako toliko želi primirje, morao bi učiniti neke ustupke Ukrajini. A ako to učini, onda će se i Putin pokrenuti. Drugim riječima, Trumpov pristup je riskantan za njega osobno - stavlja ga u neugodan položaj. Ukrajinci moraju odlučiti što žele. Ako žele zadržati svoju slobodu, onda će se, očito, morati nastaviti boriti. Ako su vidjeli dovoljno smrti i izgubili nadu, moraju pregovarati za najbolje moguće uvjete. Kada su 1939. napadnuti s obje strane, Poljaci su odlučili boriti se dok ih potpuno ne slome. Mogli su se odmah predati, a krajnji rezultat bio bi potpuno isti. Ali ovako su se barem mogli pogledati u ogledalo. Mislim da Ukrajinci upravo sada mogu osjećati isto", zaključio je Bondarev.
Mark Galeotti, poznati kremljolog, autor više od 25 knjiga o Rusiji, uključujući onu "Putinovi ratovi: Od Čečenije do Ukrajine", na vruću liniju između Kremlja i Bijele kuće osvrnuo se za The Spectator. Da je predsjednička vizija Donalda Trumpa manje državnička, a više vizija izvršnog direktora neke američke tvrtke, vidljivo je, kako navodi, u uvjetima sporazuma koji je pokušao nametnuti Ukrajini prošli tjedan, kojem je cilj bio da Kijev prepusti Washingtonu veliki dio svojih mineralnih resursa. Volodimir Zelenski, podsjeća i Galeotti, odbacio je taj komad očitog primjera ekonomskog kolonijalizma, ali Ukrajinci očekuju da će i dalje dolaziti takvi zahtjevi.
U nacrtu je namjera zaogrnuta u prijedlog osnivanja zajedničkog investicijskog fonda tako da "neprijateljske strane u sukobu nemaju koristi od obnove Ukrajine", iako bi se, komentira Galeotti, nakon prošlog tjedna netko mogao zapitati odnosi li se to zapravo na Europu, a ne Rusiju, očito aludirajući na izjave američkih dužnosnika na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu.
Plan bi zapravo Amerikancima omogućio značajnu kontrolu ne samo nad rijetkim zemljama i drugim mineralima, na koje je Trump već ranije bacio oko, već i nad naftom, plinom i državnom infrastrukturom. SAD bi prvi mogao odbiti sve buduće dozvole za izvoz minerala i 50 posto udjela u svim prihodima od takvih dozvola ili jednostavno od prodaje te imovine.
Zelenski je već iznio ideju o davanju povlaštenog pristupa Amerikancima mogućnostima ulaganja u rudna bogatstva zemlje, smatrajući to načinom da se privuče Trumpova komercijalna strana i također osigura vlastita zemlja. Njegova je računica bila da bi predsjednik koji nije voljan braniti ukrajinski suverenitet mogao biti spremniji uskočiti u slučaju da su američki komercijalni interesi u pitanju.
No, navodi autor, to ide i mnogo dalje i zapravo bi Washington učinilo kontrolnim partnerom velikog dijela gospodarstva zemlje. Odbacujući to, Zelenski je rekao da "ovi resursi nisu moji, nego naših ljudi" i da moraju "biti tu za našu djecu". Još važnije, ovaj bi dogovor jednostavno osiromašio Ukrajinu. SAD bi iz Ukrajine izvukao veći udio njezina BDP-a nego što su odnijele reparacije nametnute Versailleskim ugovorom Njemačkoj na kraju Prvoga svjetskog rata.
Trumpov svijet - neprijateljsko preuzimanje i ucjene: ‘Ne daš minerale?‘
Iako je ovaj konkretan dogovor odbijen, Ukrajinci su uznemireni jer to pokazuje koliko je Trump odlučan da, kako on to formulira, dobije "povrat" od, kako tvrdi, "blizu 300 milijardi dolara" pomoći koju su SAD do sada pružile Kijevu. Pritom je ta brojka vrlo problematična - stvarna brojka je, navodi autor, bliža 175 milijardi dolara, od čega je velik iznos sredstava išao pod uvjetima ‘Lend-Lease‘ koncepta (politika prema kojoj su Sjedinjene Države opskrbljivale Ujedinjenu Kraljevinu, Sovjetski Savez, Francusku, Republiku Kinu i druge savezničke nacije u Drugom svjetskom ratu s hranom, naftom i materijalom besplatno na temelju činjenice da je takva pomoć bila neophodna za obranu SAD-a, op.a.) i stoga je na kraju ionako trebao biti vraćen. A zapravo u Washingtonu barataju brojkom od čak 500 milijardi dolara koje bi SAD trebale dobiti kao kompenzaciju.
Na jednoj razini, to odražava Trumpov karakteristično komercijalni i transakcijski pristup svojoj funkciji, kao i njegovu sklonost zlostavljanju kada god može. To je također znak očitog nedostatka suosjećanja prema Ukrajini i nevolji u kojoj se našla. Ako osoba koja smatra da SAD imaju prava nad teritorijem građana drugih zemalja, od Gaze do Grenlanda, također vidi priliku za kompenzacijski dogovor u Ukrajini, to teško da može nekoga iznenaditi, komentira Galeotti.
U svakom slučaju, to je potencijalno zamka za Kijev. Budući da je svoje neprijateljsko preuzimanje opisao kao brigu za interese Amerikanaca, Trump bi odbijenicu Ukrajine mogao iskoristiti da opravda ili svoje povlačenje iz mirovnih pregovora ili eventualno smanjenje američke pomoći - autor podsjeća na riječi jednog američkog diplomata na prošlotjednoj Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji koji je rekao: "Nisam siguran misli li Trump doista da se može dočepati ove imovine ili samo želi izgovor da ostavi Ukrajince na cjedilu. Zapravo, strahujem da misli oboje".
To je, ocjenjuje Galeotti, također još jedan šamar kolektivnom licu Europe. Čak i dok je američki ministar obrane Pete Hegseth držao lekciju europskim čelnicima o njihovom sigurnosnom položaju i potpredsjednik JD Vance o njihovim demokratskim vrijednostima - ovo prvo s više uvjerljivosti nego ovo drugo - Trump ih je zapravo samo pokušavao izbaciti potencijalne podjele kolača. Europa je zajedno pružila znatno više pomoći od SAD-a, ali je udaljena od mogućnosti da ima koristi od pristupa potencijalnom ‘rudniku zlata‘, što bi poslijeratno ukrajinsko gospodarstvo moglo postati.
Ipak, ovo je srž Trumpovog ‘vrlog novog svijeta‘ - razbojničko iskorištavanje svih dostupnih utjecaja, sklapanje poslova s kim se god može, a ne s kim bi trebalo, stari savezi i prijateljstva vrijede manje od novih prilika. Europski čelnici, unatoč očitoj sposobnosti da se iznova iznenade svaki put kad se stvari ne dogode onako kako oni misle da bi trebale, ni bi mogli ostati nesvjesni toga. Pitanje je samo kako mogu djelovati u ovakvom okruženju i mogu li se pokrenuti dalje od summita i deklarativnih izjava. Za sada to još nisu učinili, ali trebali bi shvatiti da je to upravo svijet koji funkcionira po onoj ‘sve ili ništa‘, u kojem je Vladimir Putin itekako navikao navigirati, zaključuje Mark Galeotti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....