Ženama u Poljskoj i SAD-u tajno šalju pilule za abortus: Evo kako funkcioniraju stvari tamo gdje je pobačaj zabranjen

Nakon što je američki Vrhovni sud ovog ljeta ukinuo zakon o legalizaciji pobačaja na saveznoj razini, milijuni Amerikanki ostali su bez prava na pobačaj. To je bacilo dodatno svjetlo na grupe podrške koje ženama poštom šalju abortivne pilule, svejedno jeste li u Teksasu ili Poljskoj.

Poljakinja Kinga Jelinska suosnivačica je i direktorica organizacije Women Help Women, neprofitne organizacije sa sjedištem u Amsterdamu koja pomaže ženama nabaviti tablete za pobačaj. U Poljskoj je pobačaj dozvoljen samo u slučaju silovanja ili incesta, ili kada to ugrožava život žene. Pomoć iz Nizozemske pravno je u sivoj zoni: medikamentozni, samoinducirani pobačaj nezakonit je u nizu zemalja, ali u Poljskoj nije izričito zabranjen.

Novinari Politica, njemačkog Welta i poljskog Newsweeka istražili su kako funkcioniraju mreže pomoći u sve neprijateljskijem okruženju. Tablete za pobačaj trebaju biti dostupne kao vitamin C, ističe Kinga Jelinska. Ona se trudi svakoj ženi koja to treba dostaviti mifepriston i misoprostol, dvije tablete koje su zajedno potrebne za medikamentozni pobačaj. U zemljama u kojima je pobačaj legalan, aktivistkinje rade otvoreno, registriraju neprofitne organizacije i osnivaju male urede. Tamo gdje je abortus zabranjen, rade tajno. U Poljskoj, članica mreže Justyna Wydrzyńska ide na sud jer je jednoj ženi dala tablete za pobačaj. Nije nezakonito uzeti tablete, ali jest pomagati ženi pri pobačaju.

Projekt pomoći

Porijeklo pokreta za pomoć ženama je u SAD-u, gdje je pristup pobačaju uvijek bio neujednačen. Između savezne legalizacije pobačaja, po odluci Vrhovnog suda u slučaju Roe protiv Wadea iz 1973. i odluke iz lipnja, savezne države SAD-a donijele su 1381 zasebno ograničenje pobačaja. I kad je pobačaj bio legalan, bio je skup ili teško dostupan. Početkom 90-ih niz nevladinih udruga u SAD-u počeo je nuditi ženama da će im platiti pobačaj ili osigurati putovanje u grad ili državu gdje ga mogu napraviti.

Projekt pomoći reproduktivnim pravima žena, ili WRRAP, pokrenut je 1991. kako bi osigurao financijsku pomoć onima kojima je potreban pobačaj ili hitna kontracepcija. Američka Nacionalna mreža fondova za pobačaj osnovana je 1993. Takve su organizacije stalno rasle, a posljednjih su godina doživjele skok u financiranju.

Korištenje pilula, odnosno medikamentoznog pobačaja uvela je nizozemska liječnica Rebecca Gomperts, koja je 2005. stvorila udrugu Žene na webu kako bi pomogla ženama da putem pošte dođu do lijekova za pobačaj. Od tada se pojavilo mnoštvo sličnih grupa, u SAD-u i u Europi. Elisa Wells suvoditeljica je Plana C, koji pruža informacije o medikamentoznom pobačaju. Kaže da su udrugu osnovali sredinom prošlog desetljeća, kako bi tu mogućnost doveli u SAD. U zadnje dvije godine pojavio se niz novih organizacija: Hey Jane, Choix, Just the Pill (Samo tableta) i druge. Zbog odluke Vrhovnog suda, ali i zbog pandemije, zbog koje je niz klasičnih medicinskih usluga postao nedostupan ili manje dostupan.

Uslijed pandemije i rasta ovih organizacija, učestalost pobačaja izazvanog tabletama naglo je porasla u SAD-u: Institut Guttmacher je 2020. procijenio da medikamentozni pobačaj čini 54 posto svih pobačaja u SAD-u, što je značajan skok u odnosu na 39 posto u 2017.

U Europi skupine koje pomažu ženama djeluju kao labavo povezana mreža. Mara Clarke vodi Abortion Support Network (ASN) u Velikoj Britaniji, koja djeluje diljem Europe. Daju informacije i odobravaju novac za putovanje i plaćanje kirurških pobačaja u Velikoj Britaniji, gdje je legalan pobačaj u prva 24 tjedna trudnoće, što je jedan od najduljih rokova u Europi. Pomažu i Poljakinjama. Otkako je poljski Ustavni sud prije dvije godine dodatno ograničio pobačaj, osigurali su pomoć za gotovo 80.000 žena.

Pilule se šalju poštom

Veliku promjenu donijele su jeftine i dostupne tablete za farmaceutski pobačaj, koje su promijenile način na koji se obavlja pobačaj. Sada se, recimo, u Velikoj Britaniji više od polovice pobačaja radi kod kuće, uzimanjem tableta. Aktivističke mreže djeluju na sličan način: žene ispune online upitnik s pitanjima o trudnoći i povijesti bolesti. Venny Ala-Siurua, izvršna direktorica udruge Women on Web, kaže da odgovore pregledava međunarodni tim liječnika, koji većinom rade kao volonteri. Ako su medicinski kriteriji zadovoljeni, liječnici ženama izdaju recept. Tablete se smiju koristiti u prva tri mjeseca trudnoće. Aktivistkinje im pilule zatim šalju poštom, i u one zemlje u kojima je pobačaj zabranjen, poput Poljske ili Malte. Usluga je besplatna, ali možete dati dobrovoljni prilog.

Aktivistkinje se suočavaju s opstrukcijama dobro financiranih boraca protiv pobačaja koji također šire svoju prisutnost u Europi, uz potporu konzervativnih kršćanskih krugova. Kao i u SAD-u, i u Europi jača pritisak za zabranu pobačaja, i u zemljama poput Italije gdje konzervativci i krajnja desnica nastoje ženama ograničiti pristup pobačaju. "Pretpostavljamo da je svaka zemlja jedne izbore udaljena od pooštravanja propisa", kaže aktivistkinja Clarke iz Mreže za podršku pobačaju. No širenjem zabrana udruge za pomoć ženama dobivaju veće donacije. Prema financijskom izvješću za 2020., financiranje britanske Mreže za potporu pobačaju poraslo je za gotovo 40 posto, na 364.616 funti, dok su u 2021. prebacili 400.000 funti. Očekuju da će ove godine prikupiti više od pola milijuna funti. Donacije privatnih osoba, od pet i 10 eura nadalje, glavni su izvor financiranja skupinama koje uglavnom vode volonterke.

Zaklada Otvorenog društva Georgea Sorosa donirala je 2021. godine 447.000 dolara za Žene pomažu ženama, što je gotovo dvostruko više nego 2020., kad su im donirali 260.000 dolara. Zaklada je također podržala Plan C, neprofitnu udrugu sa sjedištem u SAD-u. Osim toga, francuska vlada najavila je da će donirati 60.000 eura organizaciji Abortion Without Borders kako bi pomogla ukrajinskim izbjeglicama da pobace. Belgijska vlada prošle je godine istoj skupini donirala 10.000 eura, a ove godine još 20.000 eura.