Zelenski o ključnim pitanjima rata: Što je sve rekao u intervjuu koji je razgnjevio Kremlj

Ukrajina ozbiljno uzima u obzir mogućnost neutralnosti, rekao je među ostalim ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij u intervjuu koji je preko Zooma dao glavnom uredniku portala Meduza Ivanu Kolpakovu, piscu Mihailu Zygarju, glavnom uredniku televizijskog kanala Dožd'a Tihonu Dzjadku i dopisniku Kommersanta Vladimiru Solov'evu.

Zelenskij također zahtijeva da se ruske snage vrate gdje su bile 24 veljače. Kaže da je svjestan da nema povratka prethodno okupiranih teritorija u Donbasu jer bi to prouzročilo treći svjetski rat.

Prenosimo samo neke ulomke intervjua, preuzete s portala Meduza, na ruskome ali izvan Rusije. Intervju je trajao oko 90 minuta (već je na YouTubeu). Kompletan transkript iznosi gotovo 37 daktilografskih kartica, te bi popunio devet novinskih stranica Jutarnjeg lista.

Video intervjua možete pogledati ovdje, ispod njega se nastavlja tekst

Prvi intervju za Ruse od početka invazije

To je prvi intervju predsjednika Zelenskoga ruskim medijima od početka ruske invazije na Ukrajinu.

Zelenskij je, očito, procijenio da je korisno da pristanak na moskovski zahtjev za neutralnost Ukrajine "poput Austrije ili Švedske" izrekne baš na ruskome ruskim novinarima, kako bi lakše dopro do ruskoga javnog mnijenja.

Upitan je li glavni cilj napada na Ukrajinu bilo uklanjanje samoga Zelenskoga (na što da upućuju slova Z i V na invazorskim bornim i inim kolima) Zelenskij je rekao:

"Čuo sam mnogo različitih misli o tome da je moja eliminacija planirana... Mora da je bilo nekoliko pokušaja - od strane različitih ljudi.

Ja to shvaćam vrlo mirno. Poslane su neke skupine ljudi, počevši od političkih... Ako govorimo o mojoj političkoj eliminaciji, to je bila skupina Medvedčuka, kuma sadašnjeg ruskog poglavara. Pronašli su političke formate za eliminaciju. Na lokalnim izborima bilo je dosta propagande. Slabljenje lokalne samouprave. To je bio jedan od glavnih razloga nakon moje pobjede na predsjedničkim izborima i pobjede moje stranke, stranke - danas - monovećinske. Općenito su shvatili da ruske vlasti gube snažan — rekao bih dosta jak — utjecaj na ukrajinsku politiku. Utjecaj je bio, i to prilično snažan. Izabrali su drugačiju taktiku – taktiku pobjede u regijama.

Zašto? Jer što se regionalno događa? (…) Dugo smo imali većinski sustav na parlamentarnim izborima u našim mjestima. A na terenu [također], u pravilu, postojale su određene skupine - financijske i političke. Recimo okorjeli političari koji su utjecali na lokalnu provođenje zakona, politiku, da, sve...

Sukladno tome, možete pobijediti [na razini zemlje] i kontrolirati - u normalnom, demokratskom smislu riječi, kontrolirati - središnju vladu; imate ovlasti koje vam je narod dao na legitimnim, poštenim izborima. Ali na lokalnoj razini ne možete ništa odlučiti. Možete napraviti reforme koje jednostavno onuda ne prolaze. Znate, to je takvo političko cjedilo. Čini vam se da ste tek stigli, imate puno ideja, ambicija, veliku energiju i dosta mlade ljude - ne govorim sad o godinama, nego o timu ljudi mlade i bistre glave... Ali ne možete bježati u regije, jer sve je tamo naprosto blokirano.

Stoga su odabrali ovu taktiku. Oni su regionalno ostavili veliki utjecaj. I ne samo to, znamo kako oni kupuju franšize drugih stranaka na lokalnoj razini. Tu ima puno novca i, koliko ja znam, Ruska Federacija je uvijek ovim ili onim kanalom pomagala ovu političku strukturu.

Tada smo vidjeli prve korake. U pojedinim vijećima, okružnim ili regionalnim, izašli su s nekakvim ultimativnim stvarima. Eto što kažem o političkoj eliminaciji! Negdje blokirati, negdje rušiti predstavnike vladajuće stranke, itd. itd. […] Općenito, to je bila njihova ideologija, a od mjesnih odbora ići dalje reizborima u Parlament. Dogodilo se to – reizbori u Parlament. Baš su htjeli... Čak su se i ljevica i desnica udružili. I ujedinili su se sa svim mogućim čak i u sredini – kako bi onemogućili upravljanje procesom.

'Bilo je točno što je planirano'

Zašto? Jer... Sada ćemo glatko prijeći na nagađanje - ili na stvarnost - fizičke eliminacije. Jer kada je situacija u zemlji nestabilna, ekonomija je nestabilna, sve se ruši, kaos u Vrhovnoj Radi... Općenito, ova destabilizacija je bila potrebna samo da bi se, imajući snažnu regionalnu kontrolu moći, prešlo na stranke koje dijele mono-većinu. Kaos u gospodarstvu zemlje i politička nestabilnost u Ukrajini ipak bi doveli do eskalacije iz Ruske Federacije – i do vladavine aktualnog predsjednika Ruske Federacije. Samo da bi onda mogli puno brže okupirati našu zemlju. Bilo je točno ono što je planirano. Ne bavimo se čak ni obavještajnim podacima iz drugih zemalja, već, prije svega, našim obavještajnim podacima. Prije svega, naše razumijevanje kako se općenito tretira politika Ukrajine [u Kremlju].

Nažalost, oni ne vide neovisnost Ukrajine. […] Ne smatramo se atavizmom. Smatramo se neovisnom državom s dugom, dubokom poviješću i moralom. O moralu i ujedinjenju nema se što reći... Mislim da mi danas [za vrijeme rata] pokazujemo kako to zaista jest.

[…] Ta destabilizacija nije prošla. Ali došlo je do eskalacije kako unutar naše zemlje u planovima onih političkih grupa o kojima sam vam govorio, tako i u planovima vanjskih grupa [iz] Ruske Federacije. Ne znam što je tamo gore u Rusiji ispričano, ali vjerojatno su rekli da vas ovdje čekamo - s cvijećem i osmjesima. Da je situacija jako loša, da aktualni predsjednik nema podršku, da nema podršku aktualna [vladajuća] stranka. Moguće!

U to sam siguran 99,9%. […] Pa su rekli: led je krenuo, gospodo [citat iz Zlatnog teleta, op. prev.].

A kad su vidjeli da tako baš ne ide, naravno [smislili su] paralelni izlaz — naravno, da što više neutraliziraju one koji će stabilizirati situaciju na vlasti. A kad je rat, tko može jamčiti stabilnost? Samo predsjednik – jer je izvanredno stanje. Na temelju ovlasti, na temelju važećeg zakonodavstva neovisne Ukrajine."

Pa je onda, sugerira Zelenskij, u Kreml'u odlučeno da uklanjanje predsjednika predaje Ukrajinu u ruke Rusiji.

Upitan o stanju u Mariupol'u, Zelenskij kaže:

"Nema proturječja. Jest informacijski kaos – jasno je što ga je izazvalo. Stvarnost je ovo. Grad blokira ruska vojska. Svi ulazi i izlazi iz grada Mariupol'a su blokirani. Luka je minirana. Humanitarna katastrofa unutar grada je nedvosmislena, jer se onamo ne može otići s hranom, lijekovima i vodom. Ruska vojna paljba na humanitarne konvoje. Vozači su poginuli. Što se događa s tim teretima, ne mogu vam reći. Mnogi od njih su vraćeni.

Odveli više od dvije tisuće djece

[…] Sva je oblast Zaporižja u teškoj situaciji, ima 100-120 kilometara najtežih izazova. Stalno su granatiranja. […] Postignuti su neki dogovori. Došlo je do deblokade prilikom polaska civilnog prijevoza, putničkog, iz Mariupol'a prema Ukrajini. Nasilno uklanjanje ljudi iz Mariupolja ne provodi se u našem smjeru – [nego] u smjeru, da tako kažem, suprotnom, okupiranom; u smjeru kamo ih je Rusija odvozila - to se također događa.

Odvedeno je, prema našim podacima, više od dvije tisuće djece. Njihova točna lokacija nije poznata. Mogu biti ondje [u Rusiji] s roditeljima ili bez njih. Sve u svemu, to je katastrofa. Ne mogu vam reći kako to zapravo izgleda. To je strašno.

Čuvaju ih kao duše za fond za razmjenu. Nema [tu] kulturnih riječi – sada iskaču samo emotivna slova, nažalost. Ali budući da smo iskreni, a ja, u principu, uvijek pokušavam biti iskren ...

Unutar [Mariupol'a] je naša vojska. Ovdje se radi o tome zašto je kaos informativan. Jer unutra su - gdje su mogle prodrijeti – zašle i one, ruske trupe. Ali nisu zašli u neke djelove grada, jer ima naših dečki koji su odbili izaći na njihove pozive. Štoviše, obitelji ovih momaka su mi se obratile. Razgovarao sam s tim momcima. Razgovaram s njima – eto, jednom u dva dana svakako se javim, jako se trudim naći vremena za ovo, važno mi je. Kažem im da razumijem sve, dečki, sigurno ćemo se vratiti... Ali ako osjećate da trebate biti [tu] - i osjećate da je tako ispravno i da možete preživjeti, učinite to.

[…] Pružio sam im izbor. Rekli su: 'Ne možemo [napustiti grad]. Ovdje ima ozlijeđenih. Nećemo napustiti ranjene.' Štoviše, rekli su: 'Nećemo napustiti mrtve.' Da shvatite: u gradu leševi leže na cestama, na nogostupima. Leševi samo leže - nitko ih ne čisti - ruski vojnici i građani Ukrajine. Svatko. Ovo su gužve... Ne gužve, oprostite. Ne mogu reći 'gomile' o ljudima. Ne mogu pronaći ispravnu rusku riječ. Jednostavno ne znam. […] To izgleda zastrašujuće. Ali naša vojska nije spremna ostaviti čak ni mrtvu [rusku] vojsku. Oprostite, ne želim reći [ovako]... Zakopajte negdje, zakopajte kao smeće — nisu spremni. I to ne časnici, nego svi.

Tako štite grad, štite ranjene, štite mrtve koje žele pokopati. Zamolili smo ih [Ruse, da nam dopuste] da odnesemo leševe. Nismo smjeli odnijeti ni leševe ni ranjene, nikoga."

Problemi oko razmjene zarobljenika

Zelenskij kaže da s ukrajinske strane sastavljaju popise palih neprijatelja i zarobljenih neprijatelja. Ironično kaže da ne zna zanimaju li drugu stranu: političare ne, vjerojatno roditelje.

Objašnjava da ima velikih problema s Rusima oko razmjene zarobljenika. Svojima je rekao da mijenjaju jednoga za jednoga, ali da sitničare. Ali veli da s ruske strane ne dobiva ni popise, ni zarobljenike. Da je tako bilo i sa zarobljenima na Krimu, da im Rusi nikoga nisu predali, iako je tako bilo dogovoreno u sklopu sporazuma u Minsku. Isto tako da su se s Putinom 2019 dogovorili da mijenjaju zarobljenike, pretpostavljamo: iz Donbasa, sve za sve. Ukrajina ih je imala 110. Zelenskij kaže da Ukrajina tu ništa ne skriva, da je popise predane Rusiji predala i Organizaciji evropske sigurnosti i suradnje, pa Njemačkoj, Francuskoj, Turskoj. S druge strane nisu dobili ni popis, ni zarobljenike. A sada, veli, odvode i ukrajinsku djecu u zarobljeništvo. Ako njih zadrže radi nekih naknadnih ucjena – Ukrajina više neće dati nikoga.

Zelenskij kaže da Rusi nisu bili nešto zainteresirani ni da dobiju svoje pale. A to su djeca, kaže ukrajinski predsjednik, godišta 2003 i 2004. Ne želimo ih zadržati, želimo da i ni odu. Rusi su prvo odbijali, a onda su nam poslali neke torbe, zapravo vreće za smeće, zgraža se Zelenskij.

Ne razumijem zašto se tako ponašaju, veli on. I kaže: "[…] Mi smo u ratu s ruskim vojnicima koji su došli ovamo, mrzimo ih zbog onoga što nam čine. Ovo je rat. Ali oni nisu skotovi. Zastrašujuće je kako se [Rusi] ponašaju [prema svojim palim vojnicima]. To je zastrašujuće jer kada se tako ponašate prema svojima, kakav odnos prema svima drugima? A mi za rusku vlast definitivno nismo svoji. Ovo je strašno.

Mislim da je ovo divljaštvo. I sve će ovo loše završiti. Za Ukrajinu razumijemo u ime čega [sve to], ali što je s vama… Ne želim vas uvrijediti. Oprostite mi ako kažem "u vas". Samo ne znam kako bih to drugačije rekao. Ja govorim kako jest. Ono što se događa u vašoj zemlji, u Rusiji, za mene je neshvatljiva priča. Tragedija. Da, tragedija. Koja utječe na nas. Zato sam tako rekao.

'Djeca među ruskim vojnicima'

I puno jako djece [među ruskim vojnicima]. Ne znam… Tamo su prisegnuli ili obećali… Ima mnogo djece koja nisu znala kuda idu, ali, naravno, mnoga pričaju gluposti i lažu isprva od straha, ne znajući što će biti s njima. A onda, kada vide da se prema njima ponašamo koliko je moguće normalno, jer je rat, i to na različite načine, mnogi se šokiraju.

I svi ti [njihovi] telefonski pozivi roditeljima i tako dalje: javite se. I kako napuštaju tenkove… [Imamo] ogroman broj presretnutih [telefonskih razgovora ruskih vojnika]. Samo ogroman broj poziva kada kažu: "Tako i tako. Danas sam sebi pucao u nogu, a Paša je slomio [nešto drugo]."

Pa pogledaj. Tu je kolona od 200 tenkova. Naši su digli u zrak 30. Sve. I kolone više nema. Bježi 70 tenkova. Oni nisu ratnici. Bili su prisiljeni. Poslani da budu pobijeni. Eto kako to jest.

Ali, vratimo se, nažalost, na to kakve su posljedice i rezultati za nas. I kao rezultat: nema Mariupol'a. Naprosto ga nema, Volnovahe naprosto nema. Gradovi u blizini Kijeva u Kijevskoj regiji - naši mali gradovi ... Koji su, mislim, isti kao i vaši ... Svi gradovi u blizini glavnih gradova su, u pravilu, mali gradovi. Ali tu žive svi, vikendaši, a i lokalno stanovništvo također. Više ne postoje. Spaljena zemlja. Samo spaljena zemlja. Apsolutno.

Izgleda... Mislim da ste vidjeli snimke, ali niste vidjeli sve. Ne možemo ni pokazati sve. Nemoguće je to prikazati, jer je nemoguće čak i našoj populaciji pokazati kako to izgleda. Jednostavno nema kuća. U Volnovahi jednostavno nema ničega - nema ulica, nema kuća. Nema ničega.

Mariupol' spaljen

Mariupol', budući da je velik grad... Ondje ima pola milijuna ljudi. Možete li zamisliti, u gradu od pola milijuna ljudi, 90 posto zgrada je pogođeno. Nema ih. Spaljene su, nema ih. Ali barem postoje visoke zgrade. I možete zamisliti što se ovdje dogodilo. A u gradovima poput Volnovahe jednostavno nema ničega. Apsolutno.

Eto što rade. Naime, idu i spaljuju, sve spaljuju. Ne znam da se ikada i s kim ruska vojska tako ponašala. Nikada. Nisam vidio."

Zelenskij kaže da vjerojatno nije upamtio što se sve događalo za rata u Čečeniji [kada je strašno porušen tamošnji glavni grad Groznij, op. prev.]. Ipak tvrdi da je groza onoga što Rusija sada čini po Ukrajini neusporedivo gora. Da je apsolutno neusporedivo ono što se događalo u osam godina sukoba u Donbasu [gdje je poginulo ukupno oko 14.000 osoba, op. prev.] sa strahotama u četiri tjedna u Ukrajini.

"Ne zna se zašto, jučer je šest raketa doletjelo u Lvov. Šest krstarećih projektila! Pa, iz nekog razloga. Tražili su tamo nešto paravojno... Što su napravili? Tamo su udarali po raznim naftnim skladištima, naftnim skladištima. Oni savršeno razumiju da je sada sezona sjetve. Kakve to veze ima... Pa makar se radilo o nekakvim militariziranim pričama i akcijama... Kakve to veze ima sa sjetvom? Ukrajina hrani dio Europe, polovicu arapskog svijeta. U dobrim ste odnosima s Arapima – naime Ruska Federacija. Ni Turci, niti itko nema suncokretovog ulja, žita, ništa. Štoviše, ne može se ni reći zašto je to tako. Nisu nam dali ni Gruziji izvesti žito."

Nema ništa protiv pregovara

Zelenskij opetuje da nema ništa protiv pregovora, da se za njih zauzimao i prije rata, da je pristao na njih i kad je rat počeo, ali da ima točaka iz ruskog ultimatuma u šest točaka o kojima se nema što razgovarati. Denacifikacija i demilitarizacija Ukrajine su, kaže, besmislice.

Druga stvar je upotreba ruskog jezika u Ukrajini. Nema, kaže, nikakav aprioran negativan stav spram ruskoga. Govori ruski s njima, ako mu se građanin Ukrajine obrati na ruskome – on mu normalno odgovara na ruskome, jer je predsjednik. U Ukrajini je više od 100 nacionalnosti, kaže Zelenskij, svatko može govoriti kako hoće. Postoji ljubav prema ruskom jeziku, prema ruskoj kulturi.

Štoviše, ovaj rat to možda promijeni, možda će biti mržnje i prema knjigama i prema filmovima na ruskome.

Ali precizira: "Jedino želimo obostrano poštovanje. Dogovor o podjednakom uzajamnom poštivanju povijesti, jezika, kulturnih vrijednosti sa svim susjedima. […] Siguran sam da će naši ljudi to prihvatiti ako žele, jer će ipak glasati na ovaj ili onaj način na narodnim izborima.

Pa što to znači? Prestanite igrati - kao što se Mađari malo igraju s tim, ali manje, a Rusija više. Prestanite igrati neke zatvorene škole u Ukrajini. Ako želite rusku školu, netko želi učiti na ruskom, otvorite privatnu, molim, ali uz uvjet: vi je otvorite kod nas, mi je otvorimo kod vas. Nešto objavljujemo ovdje, što znači da objavljujemo ovdje. Kakav odnos želimo prema ruskom jeziku? Ovo je vaš jezik, državni jezik Ruske Federacije, sve mora biti pošteno. Poštujte nas i naš državni jezik ukrajinski, i to je to."

Dakle, precizira Zelenskij, on ne odbacuje korištenje ruskog jezika u Ukrajini, ali je zainteresiran za sporazume o uzajamnom poštivanju jezika sa susjednim narodima, "želim ga potpisati sa svim susjednim zemljama. Zanimaju me Rusija, Madžarska, Poljska – imamo mnogo različitih povijesnih problema. Rumunjska i tako dalje... Imamo mnogo različitih pitanja, imamo mnogo manjina, nacionalnosti, i ovaj sporazum će biti dovoljan za poštivanje određenih jezika u našoj zemlji. Pitanje jezika će, siguran sam, sići s dnevnog reda, jer će se takvim sporazumom riješiti.

Neutralnost i nenuklearni status

Četvrta priča su jamstva sigurnosti i neutralnosti, nenuklearni status naše države. Spremni smo za to. To je najvažnija točka. To je bila prva načelna točka za Rusku Federaciju, koliko se sjećam. I koliko se sjećam, oni su zbog ovoga započeli rat. Sada su počeli dodavati točke ultimatumima - i [isprva] su rekli da se NATO širi. I tako zahtijevaju izvanblokovnost, to jest da Ukrajina po Ustavu bude izvanblokovska.

A onda su odlučili poći dalje. 'Ne slažemo se kamo idete, to je suprotno našim dogovorima sa Zapadom otprije mnogo godina. Dakle, to je glavno pitanje i zbog toga štitimo našu sigurnost', poručili su iz Ruske Federacije. Stoga je ta točka - točka sigurnosnih jamstava za Ukrajinu. A pošto kažu da je i ovo za njih [jamstvo sigurnosti], jasno mi je i o tome se raspravlja. To je duboko razrađeno, ali mene zanima da to ne bude još jedan komad papira à la Budimpeštanski memorandum i tome slično.

Stoga smo zainteresirani da se ovaj papir pretvori u ozbiljan sporazum koji će potpisati svi jamci te sigurnosti. Moraju ga ratificirati parlamenti zemalja jamca […]. A u Ukrajini mora biti referendum. Zašto? Jer imamo zakon o referendumu."

Osim toga, precizira Zelenskij, ustavne promjene se provode kroz dva parlamentarna zasjedanja, što iziskuje najmanje godinu dana. Ali ako su utvrđene referendumom, tada to Parlament mora usvojiti. A referendum se može organizirati u nekoliko mjeseci.

Zelenskij odbacuje ruski stav da se prvo mora promijeniti ukrajinski ustav, pa će onda ruski tenkovi napustiti Ukrajinu. Upravo obrnuto, kaže. Prvo mora prestati paljba, da bi se ljudi mogli vratiti u svoja mjesta. Oni koji su u inozemstvu, mogu odande glasati, već su tako sudjelovali na više ukrajinskih izbora, nije bilo problema. Ali kako je zamislivo da će Boris Johnson, Joe Biden, Andrzej Duda ili Recep Tayyiip Erdoğan potpisati jamstvo o sigurnosti Ukrajine pod uperenim cijevima?

O tome je potreban dogovor s predsjednikom Ruske Federacije (Zelenskij ni u jednom trenutku ne spominje njegovo ime). Kaže da se njih dvojica mogu sastati bilo gdje – osim u Rusiji, Ukrajini, ili Bjelorusiji.

Njihov dogovor mora biti dovoljan prvi korak, nakon kojega se vojska mora povući, pa onda jamci mogu potpisati jamstvo, a zatim se u zakonskim rokovima može održati referendum, te provesti promjena ustava.

Nema referenduma kad je vojska tu

"Referendum je nemoguć kada je prisutna vojska. Nitko nikada neće, sa stajališta konvencije, prebrojati rezultate referenduma ako na teritoriju zemlje bez ikakve pravne osnove postoje postrojbe ili naoružane ilegalne formacije ili zakonite formacije druge države. To je nemoguće. To se dogodilo na Krimu. Kakav je to referendum? To može proći samo u znate koga.. Održimo referendum, a onda ga nitko neće priznati. Zašto? Jer je bilo trupa. To je nelegitiman proces. […] Trebalo bi da ruska strana na pregovore dovede pravnike, ljude koji imaju i pravno, a ne samo vojno obrazovanje", polupraktično a poluironično kaže Zelenskij.

I kaže da se "moraju riješiti i pitanja Krima i Donbasa" – čime priznaje da su ta pitanja otvorena. I to je stanovito otvaranje, stanovita promjena stava.

Zelenskij odbija poljski prijedlog slanja mirovnih snaga u Ukrajinu jer smatra da bi to bilo zamrzavanje sukoba. Bez pristanka Ukrajine, kaže, te snage ne bi smjele ući, a Ukrajina na njih ne pristaje.

On također stopostotno lažnima naziva bilo kakve dokumente u ukrajinskom planu vojne intervencije u okupirane dijelove Donbasa. Tvrdi da je Ukrajina od 2019 svima i svakome, od Putina nadalje, rekla da odbacuje vojno preuzimanje okupiranih teritorija. Kaže da je sličan dokument, s navodnim njegovim potpisom, o vojnom vraćanju Krima, primitivno krivotvoren. Pisan je na ukrajinskome, potpisan je "V.A. Zelenskij", što bi bilo točno da je pisan ruski, ali ukrajinski on se potpisuje "V.O. Zelenskij". Naime, očevo ime je na ruskom Aleksandr, ali na ukrajinskome Oleksandr.

Upitan za junake sa Zmijskog otoka koji su poslije bili živi, Zelenskij kaže kratko da je dio poginuo i ispravno su proglašeni herojima, a dio zarobljen i zatim razmijenjen, na ruski prijedlog.

Ukrajina nema kemijsko naoružanje

Upitan pak za nuklearno i kemijsko naoružanje i laboratorije, ukrajinski predsjednik kaže da Ukrajina niti ima tog oružja, niti ima mogućnosti da proizvede oružje masovnog uništavanja. Ali smatra da je predaja tog oružja nakon raspada SSSR-a bila izdaja ukrajinskih interesa, kao i dopuštenje Rusiji da koristi mornaričku bazu u Sevastopol'u, te da dijeli ruske putovnice po Krimu. da je tada bio predsjednik netko poput Zelenskoga, on to ne bi dozvolio, kaže Zelenskij.

Napokon, koji je sadašnji ratni cilj Ukrajine? Zelenskij odgovara pragmatično: povlačenje ruskih snaga na položaje do 24 veljače. "Vratimo se tamo. Razumijem da je nemoguće natjerati Rusiju da potpuno oslobodi teritorij, to bi dovelo do trećeg svjetskog rata. Sve savršeno razumijem i svjestan sam [toga]. Zato kažem da je to kompromis. Vratite se tamo gdje je sve počelo i tamo ćemo pokušati riješiti pitanje Donbasa, složeno pitanje Donbasa.

Gledajte, nemam 70 godina – razumjet ćete na što mislim. Nemam 70 godina, definitivno imam vremena. Ali nisam ovdje za dugo, a za mnom će doći dostojan čovjek. Želim okončati ovaj rat, ne želim stotine tisuća mrtvih. Ne želim to. I zato nisam razmišljao o nasilnom napadu - ni na Donbas, ni na Krim. Jer duboko razumijem koliko bi tisuća naših ljudi umrlo. I kolika bi bila cijena tih teritorija, čak i kad bismo ih vratili [Ukrajini].

Nitko ne zna. Sada su Rusi ušli svojom snagom – [pa imaju] oko 20 tisuća mrtvih. [Nasrnuli su] svom snagom. A oni, oprostite, nisu ušli u Kijev. Uopće nisu ušli. Morate razumjeti da je malo vjerojatno da će ući. Ali ako uđu, morate sigurno razumjeti da onda [za to] trebaju imati sto tisuća [mrtvih]. S takvim gradom, s takvom populacijom, nema drugog načina. U Kijevu živi tri milijuna onih koji nisu otišli. Shvaćate li što je to? To je naprosto golem broj ljudi.

Na direktno pitanje o pokušajima da ga ubiju Zelenskij je veoma šturo odgovorio: ""Nemam o tome ništa reći, zaista. Naše osiguranje brine o tim problemima i otklanjanju problematičnih elemenata koji amo dolaze u lov. Ništa više nemam reći."

Kaže, opet na izravan upit, "rat će završiti kada svi budu htjeli prihvatiti da je to bila velika pogreška ruskih vlasti, koja je dovela do katastrofe za ruski narod. I do tragedije u odnosima ukrajinskog i ruskog naroda. A kad to bude jasno, tek tada će se moći zaključiti koliko će se ovaj rat odugovlačiti.

Misliti na djecu i unuke

Stoga mi se čini da treba misliti na svoju djecu i unuke, nema se što misliti o sebi. Danas odrasli, poput vas i mene, nikad ništa neće oprostiti. Ne vjerujem više u to. Vidio sam samo kako Rusi reagiraju, vidio sam postotak podrške Putinu i tako dalje. […] Ali moramo se boriti za svoju djecu i unuke. Ovo je velika šansa, jer razumijemo da se nećemo maknuti iz ovih zemalja: ni mi ni vi, što je pošteno.

Stoga, kucati na svakakva vrata, na zatvorena ljudska vrata. Kucaj i pričaj o tome. Uostalom, to je, zapravo, teško dokučiti pod bombama, pod hicima. A pod ovim informacijskim napadom, ovo je informacijsko bombardiranje. Ne znam što je bilo strašnije: informativno bombardiranje ili meci – oboje je strašno. To je potrebno razumjeti za ljude koji ne razumiju duboko. Pokušajte to prihvatiti kao tragediju i pokušajte je riješiti. Pokušajte odlučiti.

A mi svakako želimo mir. Jer da ne želimo, vjerujte mi, sutra bismo bili na Krimu. […] Pobijedili bismo ih na našem teritoriju. Jedan naš vojnik tuče deset Rusa jer ne razumiju što ovdje rade. To je sve. A ti ljudi sigurno znaju da mu je žena sada negdje u Poljskoj, s djetetom. Ili u Volnovahi, jučer je bila smrskana. Zato ovaj narod ima tolike snage, ne zato što je poseban. Ali zato što imamo tragediju, a ja to pokušavam objasniti.

Stoga, kada Rusija kaže: u dokumentima treba stajati da nećete uzeti Krim vojnim putem... Da, nećemo ga uzeti vojnim putem: oprostite narodu, oprostite našem narodu. Jer bi ljudi otišli tamo umrijeti. Da, samo je šteta. Još uvijek ništa nije napravljeno u ovih deset godina. Što se tamo radi na Krimu? Jesu li hoteli izgrađeni kao u Dubaiju, ili što? Što se tamo donosi? Što je u Donbasu?"

Na kraju, Zelenskij, na izravno pitanje, nije kadar shvatiti što je to trebalo Putinu. Što hoće postići, dokad, "jer neće živjeti još 50 godina".

Strategija je, kaže ukrajinski predsjednik, misliti na ono što će biti za 50 godina, kada na bude izabran već peti ili deseti predsjednik, na život svog naroda onda – inače djeca idu u Francusku, u Njemačku.

A što su Rusi učinili? "sve su raskolili.

Zabava je bila dobra, dečki, ali tko će počistiti?"