Zbog rekordne stope samoubojstava američka vojska financira kontroverzni projekt: Vojnike će spašavati 'sprej nade'

Samoubojstva su najveći protivnik s kojim se suočavam u 37 godina vojne karijere - tvrdi general Lloyd J. Austin, zamjenik načelnika glavnog stožera američke vojske. Američki vojnik umire u vojnim operacijama svaki dan, a život si svakih 80 minuta oduzme vojni veteran. Ovi šokantni podaci iznenadili su i uznemirili Ameriku, a još više činjenica da broj veterana samoubojica, ali i aktivnih vojnika raste iz godine u godinu brzinom koju nitko u Pentagonu nije mogao zamisliti, a kamoli predvidjeti.

Vojska sada grčevito pokušava sve moguće, pa je odobreno i tri milijuna dolara za istraživanja na sveučilištu u Indiani. Profesor neurobiologije Michael Kubik nastoji doći do spreja za nos koji bi sprečavao vojnike da počine samoubojstva. Sprej nade trebao bi tako djelovati na procese u mozgu da se zaustave procesi koji dovode do suicidnih ideja, depresija i bipolarnog ponašanja. Tek će daljnja istraživanja pokazati može li sprej spasiti brojne ljudske živote, ali i znanstvenici su svjesni da to ne može biti jedino rješenje. Ideja je svakako sjajna i vjerujemo u sprej koji bi mogao zamijeniti klasične antidepresive, poručuju znanstvenici dok američku vojsku zapljuskuje novi val samoubojstava.

Tajni dopis

Američki ministar obrane Leon Panetta nedavno je poslao interni dopis vojnim i civilnim liderima zemlje u kojima zaključuje da su samoubojstva jedan od najsloženijih problema s kojima se susreće ministarstvo obrane.

Godišnje 6500 veterana počini samoubojstvo, što je više od ukupnog broja poginulih američkih vojnika u Iraku i Afganistanu. Polja smrti nezaustavljivo se sele iz ratnog vihora, gdje su bili angažirani američki vojnici, u samu Ameriku, a psiholozi kažu da je riječ o pravoj i neobjašnjivoj “epidemiji” samoubojstava.

Stravične brojke

I dok se o patnjama veterana nakon rata u Vijetnamu puno pisalo, snimali su se brojni filmovi, skladale pjesme, danas kao da nije tako. Kraj života američkog veterana rijetko zabilježe i novine. Sve dok alarmantni podaci nisu procurili u javnost, o toj se temi prije nekoliko godina jedva i govorilo na stručnim skupovima. Ali onda su podaci zgrozili prvo stručnjake pa zatim javnost, a objavljeno je i da znatno raste broj samoubojstava aktivnih vojnika. Vojska je tajila alarmantne brojke, ali sada je i Pentagon priznao da su samoubojstva jedan od najvećih problema s kojima se vojska suočava.

Napad na Ameriku bio je povod mnogim mladićima da se odluče za vojsku i da odu u Irak i Afganistan. Cheryl DeBoy imala je dvojicu sinova, Michaela i Ryana, koji su jedan za drugim otišli u rat protiv al Qa’ide i terorizma. Michael se vratio, a prvi dojam na dočeku bio je strašan.

“Njegovo se tijelo treslo, izgledao je kao prazna ljuska”, zaprepašteno je ispričala majka. Ubrzo se počeo drogirati, a stalno je sa sobom nosio pištolj kakav je imao u Iraku. Onda se vratio i Ryan, deprimiran, stalno spominjući samoubojstvo, a i on je posegnuo za drogom. Htjeli su se liječiti, ali dugo je trebalo da dođu na red. Pritisak veterana na medicinske centre ogroman je i obično prođe šest mjeseci prije nego što počne terapija.

Ryan to nije dočekao. Uzeo je preveliku količinu droge, namjerno. Michael je bio u teškom stanju, ali polako se počeo oporavljati. Psiholozi kažu da se baš kod te populacije rizik od samoubojstava učetverostručuje. “Moj dom postala je noćna mora”, zaključuje Cheryl DeBoy uz suze.

Nezaposlenost, nemogućnost da se liječe, sklonost drogiranju, pojačana agresivnost, samo je dio onog što muči veterane, a američko društvo danas kao da nema strpljenja za bivše vojnike. U vrijeme rata u Vijetnamu, te poslije njega, približno je bila ista stopa samoubojstava među civilnim stanovništvom i vojnicima, ali se taj trend naglo počeo mijenjati nakon intervencija u Iraku i Afganistanu. I psiholozi u američkoj vojsci bili su iznenađeni.

Masovna potreba

Već 2004. statistika je pokazivala veliki porast samoubojstava vojnika i veterana. A četiri godine poslije stanje je postalo naprosto alarmantno. Od aktivnih vojnika najčešće su si uzimali život mladići u dobi od 18 do 24 godine, a dvojica od trojice samoubojica bili su u Iraku ili Afganistanu. Mnogi od njih imali su psihičke probleme, poput depresije ili tjeskobe.

Emocionalni i psihološki ožiljci muče još brojne američke vojnike. Tek ove godine vojska je shvatila da je riječ o ozbiljnoj epidemiji koja se širi i da treba nešto poduzeti, pa je naručeno opširno istraživanje. Poruka je da se više ne smije stavljati glava u pijesak pred gorućim problemom. Brojne povjerljive telefonske linije, nazvane “veteranske”, sve su češće u Americi, a računa se da je pomoć zatražilo 400.000 ljudi. Marinci sada imaju posebnu savjetodavnu službu, a za pomoć se svi mogu obratiti anonimno.