Zapovjednik britanske vojske tvrdi da nakon pandemije prijeti Treći svjetski rat. Ali, koliko je to realno?

“Ekonomska kriza izazvana Velikom depresijom bila je povezana s porastom fašizma u Europi i u konačnici s izbijanjem Drugog svjetskog rata.” Ova se rečenica nalazi u tekstu britanskog dnevnog lista The Telegraph (u kojem je radio sadašnji premijer Boris Johnson), bliskog konzervativcima, pod naslovom “Pandemija Covida prijeti obnavljanjem kaosa iz 1930-ih, kaže zapovjednik”.

Na žalost, teško je odrediti je li rečenica samo novinarski zaključak ili ju je možda stvarno izgovorio general Sir Nick Carter, načelnik glavnog stožera vojske Ujedinjene Kraljevine. Jer, da ju je rekao Sir Carter tada bi mu se ozbiljno moglo prigovoriti: naime, fašizam se pojavio nakon Prvog svjetskog rata u Italiji sa snažnim utjecajem na Europu i prije Velike depresije.

Kako bilo da bilo, general Carter, koji je služio i u BiH tijekom rata na prostoru bivše Jugoslavije, povukao je usporednicu između 1930-ih i današnje situacije. Što znači da bismo uskoro mogli očekivati neki globalni sukob. Citat: “Sigurnosni izazovi koje je donijela pandemija slični su onima iz 1930-ih”. I zatim: "Ovakve krize, koje postaju ekonomske, tada podrivaju sigurnost i stabilnost. A nakon utjecajnog ekonomskog pomaka često slijedi sigurnosni izazov."

Usporedba današnje situacije s 1930-ima omiljena je brojnim autorima pa tako, vidimo, i čelniku britanske vojske. Drugi dio njegove izjave, o pretapanju javnozdravstvene krize u ekonomsku pa zatim sigurnosnu više je nego neupitan. I to je ključni izazov današnjice. Pri čemu je nužno već sada se pripremati za situaciju kada će pandemija početi popuštati. Jer tada će fiskalne i monetarne politike, koje održavaju dobar dio ekonomije iznad vode, presušiti. Po mom je sudu najveća prijetnja nagli porast nezaposlenosti kad središnje banke i vlade prestanu s programima očuvanja radnih mjesta. Pri čemu će posebno na udaru biti poslovi koje može zamijeniti umjetna inteligencija, robotika. Uslijedit će, vjerojatno, i niz bankrota tvrtki koje sada žive na subvencijama. Ne smije se zaboraviti da se EU vrlo sporo oporavlja te će doći do novog zaostajanja za Kinom i Azijom. To sve jest ozbiljan problem i najveći izazov za Zapadnu civilizaciju. I potpuno se slažem sa Sir Carterom da opet možemo očekivati rast nacionalizma, populizma, u određenoj mjeri i protekcionizma.

Sve to skupa može se uspoređivati s 1930-ima, ali treba biti jako pažljiv u izvlačenju zaključaka. Povijest je u politici važna kako bi se dobro procijenili karakteri nacija, njihovi problemi, izazovi, imperativi. Ne i kako bismo uspoređivali dva udaljena razdoblja. Jer, nacisti su došli na vlast legalnim putem, izborima, a tu su vlast uzurpirali tek kad im je to omogućio deziluzionirani revolucionar koji je zapalio Reichstag. Tada nije postojao NATO, EU, UN (koliko god neučinkovit bio). U današnjem svijetu vladaju bitno drukčiji odnosi snaga, globalizacija je kinetički rat učinila preskupim i za revolucionare i zato takvi sukobi izbijaju samo na strateški manje važnim točkama, poput Libije ili Sirije.

Treći svjetski rat, ako baš želimo o tome razgovarati, traje već dulje vrijeme, u kibernetičkom prostoru. Ovih je dana izbila gužva na pristupnim cestama Marsu kamo su stigle letjelice iz više zemalja. Što samo potvrđuje da je svemir novi prostor nadmetanja. Prevlast u 21. stoljeću donosi tehnologija, mudra, ne tvrda sila.

Zapovjednik britanske vojske zatim otvara važno pitanje izbora koji će se pred nas postaviti nakon pandemije. "Otvorit će se pitanje izbora između totalitarnog nadzora i jačanja uloge građana kao i izbor između globalne solidarnosti i nacionalističke izolacije." I to je više nego točna konstatacija. Iz koje se može iščitati da će mnogi za Zapadu dovesti u pitanje učinkovitost demokracije jer je, eto, Kina brže i bolje djelovala u pandemiji. A Srbija, relativno, cijepila više ljudi nego bilo koja članica EU. Ta dvojba postoji i sada i nije slučajno da je papa Franjo u svom govoru pred akreditiranim ambasadorima rekao da je potrebno “vratiti vitalnost demokraciji”. Demokracija je živi organizam koji se stalno razvija. Ako joj na čelo stavite Donalda Trumpa tada počne izjedati sama sebe, tone u autoritarizam i nestaje vladavina prava. Ali, svaka čvrsta demokracija ima sustav provjera i ravnoteža koji reagira na takve udarce pa je Trumpov projekt propao. Svakako, i Sir Carter i Papa imaju pravo. Demokraciju i standarde ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Iako se, dakle, ne slažem s dijagnozom koju je iznio zapovjednik britanske vojske jer zbog želje za demokracijom pa i ograničenom su na ulicama ljudi u Mjanmaru, u Bjelarusu, u Rusiji na ruskoj zimi, Sudan i Alžir su u tranziciji prema demokracijama. Izbor je, dakle, većini jasan. Ali u potpunosti podržavam njegovu terapiju: "Moje je stajalište da nam je potrebna globalna solidarnost da bismo se mogli nositi s toliko izazova i prijetnji s kojima se danas suočavamo, bilo da se radi o nasilnom ekstremizmu, klimatskim promjenama ili problemima poput covida. To su problemi koje treba riješiti globalno."

Interesantan je njegov stav da smo protekle tri, četiri godine ušli u razdoblje porasta prijetnji koje dolaze od strane država što je dovelo do pogoršanja globalne sigurnosne situacije. Prvo desetljeće ovog stoljeća i početak drugog bili su obilježeni prijetnjama nedržavnih aktera poput terorističkih skupina al-Qa’ida i Islamska država. Koji su upravo solidarnim, globalnim djelovanjem ozbiljno osujećeni. General zatim navodi Rusiju, Iran i Sjevernu Koreju kao tri države koje predstavljaju rastuću prijetnju globalnoj sigurnosti. U tom krugu ne vidi Kinu. “Moramo biti vrlo oprezni kad govorimo o Kini jer je ona manje prijetnja, a više izazov”, rekao je Sir Carter. Što je u ozbiljnom raskoraku s EU, koji je Kinu službeno proglasio “sistemskim rivalom”, SAD-om, čija nova administracija formira posebnu operativnu grupu koja će se baviti Kinom u Ministarstvu obrane. I konačno, s NATO-om, gdje je radna skupina jasno definirala da je Kina uz Rusiju glavna prijetnja Savezu. Ne još u smislu mogućeg vojnog sukoba, ali ni to nije isključeno u razdoblju do 2030. godine.

U nastavku intervjua general Carter navodi kako je pokrenuo opsežnu i ambicioznu modernizaciju britanske vojske u okviru Integriranog operativnog koncepta koji smjera ujedinjavaju novih tehnologija s tradicionalnim vještinama vođenja rata. I smatra da nije isključeno da u roku od deset godina četvrtina vojnih snaga budu roboti. Sukobi, primjerice u Nagorno Karabahu i Libiji, potvrđuju da se moderni rat ne može voditi bez besposadnih oružja. U tom razdoblju neće nestati tenkovi, smatra britanski general, ali nije siguran za razdoblje nakon toga. “Tenk je znak političke volje za borbom”, ističe.

Da bi razgovor zaključio naglaskom na važnosti podataka koji su središnji dio strategije: "Pobjeđuje onaj koji ima bolje informacije", ali to nas je naučio još Sun Tzu.