Krave koje daju mlijeko za poznati sir Parmigiano Reggiano teško podnose ovogodišnje ljetne vrućine. Temperature na sjeveru Italije penju i preko 40 stupnjeva, a životinje dane provode pod ventilatorima i prskalicama koje ih neprestano rashlađuju.
Italiju je pogodio već četvrti veliki toplinski val, a vrućina i suša sve više povećavaju troškove proizvodnje ovog sira, čija industrija vrijedi oko četiri milijarde eura. Poljoprivrednici moraju trošiti više na hlađenje stoke, a nedostatak vode otežava i proizvodnju hrane za krave.
Pomoć im pružaju regionalne vlasti, EU i konzorcij proizvođača, ali poljoprivrednici kažu da dobiveni novac nije dovoljan za sve veća ulaganja.
Situaciju dodatno otežava činjenica da proizvođači Parmigiana Reggiana ne mogu jednostavno preseliti krave u hladnija područja. Prema pravilima EU-a o zaštićenoj oznaci izvornosti, krave, mlijeko i sir moraju ostati na određenom području sjeverne Italije, a najmanje 75 posto hrane za stoku mora biti proizvedeno lokalno.
Toplinski stres
Krave mogu početi osjećati toplinski stres već na oko 25 stupnjeva, ovisno o vlažnosti, kaže Giovanni Buonaiuto, veterinar Konzorcija Parmigiano Reggiano. Probava kod krava stvara mnogo topline, a one imaju malo znojnih žlijezda kojima bi je mogle odavati. „Kao da krava u sebi ima radijator“, rekao je Buonaiuto za POLITICO.
Zbog vrućine krave manje jedu, manje se odmaraju i preživaju, a proizvodnja mlijeka pada. Dugotrajna vrućina može utjecati i na plodnost. Buonaiuto kaže da je proizvodnja mlijeka ovog ljeta u prosjeku pala oko 10 posto, iako mnogo ovisi o opremljenosti pojedine farme.
Federica Dall’Aglio, koja kod Parme uzgaja 400 grla, kaže da njezine krave daju pet do šest kilograma mlijeka manje dnevno, odnosno oko 20 posto manje, unatoč ventilatorima i prskalicama. Krave velik dio vremena provode upravo ispod njih jer se ne žele udaljavati od rashladnih sustava.
Vrućina mijenja i radni dan farmera. Neki sijeno kose i skupljaju već u 3 ili 4 ujutro, jer oko 8 ili 9 sati postaje prevruće.
A hlađenje stoke povećava i račune za struju. Luca Cotti, farmer i predsjednik Coldirettija u Emilia-Romagni, kaže da se tijekom ekstremnih vrućina potrošnja električne energije u štalama može udvostručiti ili čak utrostručiti jer rashladni sustavi gotovo stalno rade.
Ovako danas izgleda najduža rijeka u Italiji
„Prije 20 godina brinuli smo se zbog zime, kada bi se smrzavala voda za piće i drugi sustavi u štali. Sada ulažemo kako bismo preživjeli ljeto“, rekao je Cotti.
Ekstremne vrućine nekada su trajale tjedan dana i bile iznimka. Danas su, kaže Cotti, „normalne“. Ove godine „od lipnja nisu ni na trenutak popustile“.
Konstantno hlađenje
Oko polovice farmi koje proizvode mlijeko za Parmigiano Reggiano, a od kojih dolazi oko 70 posto ukupne količine mlijeka, već je uložilo u napredne sustave hlađenja. Oni uključuju ventilatore, prskalice koje se aktiviraju senzorima pokreta i automatsko praćenje temperature. Preostalih 30 posto mlijeka uglavnom dolazi iz hladnijih brdskih i planinskih područja.
No problem je i voda. Zbog visokih temperatura, manjka kiše i vrlo niskih vodostaja velikih alpskih jezera, u slivu rijeke Po proglašena je visoka razina suše.
Lucerna, važna hrana za krave, relativno dobro podnosi sušu, ali obitelj Dall’Aglio već mora intenzivno navodnjavati kako bi osigurala dovoljno sijena. Kada rijeke više nisu dovoljno visoke za navodnjavanje, farmeri moraju crpiti podzemne vode, što troškove može povećati čak pet puta zbog energije potrebne za crpljenje, kaže Lorenzo Catellani iz udruge CIA Agricoltori Emilia-Romagna.
Coldiretti zato traži da se ulaganje u zalihe vode tretira kao infrastrukturni projekt, a ne kao hitna pomoć. Cotti kaže da regionalne i nacionalne vlasti moraju graditi akumulacije i drugu infrastrukturu za zadržavanje vode jer pojedinačne farme same ne mogu riješiti problem nestašice.
Paradoksalno, proizvođači Parmigiana inače više brinu zbog prevelike nego premale proizvodnje i ove su godine čak pokušavali smanjiti količine. „Uvijek imamo kočnicu“, kaže Cotti, dodajući da visoke cijene farmerima omogućuju da proizvodnju lako povećaju kada je potrebno.
Unatoč svemu, nema opasnosti da će Italiji ponestati Parmigiana. Snažna potražnja na svjetskom tržištu proizvođačima omogućuje veća ulaganja nego poljoprivrednicima u mnogim drugim sektorima.
Za sada ulaganja održavaju proizvodnju stabilnom. No manji proizvođači sa starim štalama mogli bi u budućnosti odlučiti zatvoriti farme umjesto da ulažu velike iznose u prilagodbu novim klimatskim uvjetima.
Za sada mogu samo čekati da temperature padnu. „Nastavljamo ovako“, kaže Cotti. „Nadamo se da će što prije završiti.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....