U predgrađu Pjongjanga zadnje tri godine radi Fakultet znanosti i tehnologije koji je dobrim dijelom financiran sa Zapada, a nakon 18 mjeseci dugog pregovaranja dozvolu za ekskluzivan ulaz na kampus dobili su novinari BBC-a.
Većina tamošnjih studenata, predvidljivo, sinovi su visokorangiranih članova režima. Ulazak u zgrade kontrolira vojska, a na kampusu nije neobično vidjeti grupu studenata kako maršira i pjeva ode velikom vođi. „Naš veliki vođo Kim Jong-une braniti ćemo te po cijenu vlastitih života“, pjevaju studenti stupajući na doručak. „Patriotizam je ovdje tradicija“, objašnjava 20-godišnji brucoš. 500 upisanih studenata nosi elegantne školske uniforme koje podsjećaju na anglosaksonsku školsku tradiciju odijevanja – tamna odijela, bijele košulje i kravate.
Svi su izabrani od režima ne bi li dobili zapadno obrazovanje. Fakultet ima službeni cilj dati im vještine koje će pomoći modernizirati osiromašenu zemlju, zapravo odavno devastiranu diktaturu povezati s međunarodnom zajednicom. Predavanja su na engleskom, mnogi profesori su Amerikanci. Studenti kažu da su ovdje stekli bolje mišljenje o Amerikancima, ali ne i o američkim vlastima. „Na početku smo, naravno, bili nervozni, sad vjerujemo da su američki ljudi doista različiti od nas. Želimo stvoriti dobre odnose sa svim zemljama“, kaže jedan od studenata.
Osnivač i predsjednik fakulteta je dr James Chin-Kyung Kim, 78-godišnji američki poslovni čovjek, aktivan u kršćanskim krugovima i podrijetlom Korejanac. Režim iz Pjongjanga ga je pozvao da tamo napravi sveučilište nalik na ono kakvo je već osnovao na sjeveru Kine. Chin-Kyung Kim je prikupio 20 milijuna funti donacija od američkih i južnokorejskih kršćanskih zaklada i 2010. otvorio fakultet. „Zahvalan sam vlastima što su me pozvale i prihvatile. Potpuno mi vjeruju i dali su mi autoritet da vodim institucij. Možete li to vjerovati?“, kaže osnivač, referirajući se na brutalni režim koji je, među ostalim, poznat i po tome što progoni tamošnje kršćane. U učionicama vise portreti sjevernojkorejskog vođe. Predavač Colin McCulloch ovdje radi volonterski, a oko 40 predavača plaćaju kršćanske udruge. McCulloch se doselio iz Yorkshirea, predaje poslovno upravljanje pripadnicima buduće elite. Za jedne od vježbi podijelio je razred u nekoliko grupa koje imaju zadatak zamisliti svoju kompaniju i osmisliti njezin razvoj. Studentima koji nikad nogom nisu kročili van zemlje u kojoj sve kontrolira režim takva poduzetnička imaginacija ne polazi lako za rukom. „Siguran sam da će vodstvo i vlasti prepoznati da se moraju povezati s vanjskim svijetom.“, kaže McCulloch. „Nije moguće ostati hermetički zatvoreno društvo u današnje moderno doba.“
„Učimo strane jezike jer to je bitno oruđe za znanost“, kaže jedan od studenata. „A i dok učite jezik učite i drugačiju kulturu, želim to učiti“, dodaje.
Amerikanka Erin Fink predaje engleski jezik. Predstavljajući britanske novinare studentima savjetuje „Dobro ih poslušajte, njihov je naglasak bitno različiti od mojega – oni govore britanski engleski.“ Riječ je o brucošima, otkrivaju im da gotovo svi vole slušati sjevernokorejski ženski band Moranbong, koji je jedno od uspješnijih oruđa propagande režima.
Na spomen Michaela Jacksona svi zbunjeno šute. Novinar je pokušao ponovo. „Nek digne ruku onaj tko je čuo za Michaela Jacksona.“ Niti jedna nije u zraku. Jest da imaju pristup internetu, ali je selektivan – zabranjeno im je ići na društvene mreže, slati i primati e-mailove i čitati strane vijesti. U sobi s kompjutorima cijelo vrijeme ih nadzire jedna od žena kojoj je samo to i posao. „Ključno je pitanje da li ovaj fakultet obrazuje mlade Korejance da pozitivno mijenjaju zemlju, ili da samo perpetuiraju u aktualni režim“, komentira Greg Scarlatoiu iz Komiteta za ljudska prava u Sjevernoj Koreji sa sjedištem u Washingtonu. „Ako je cijena koju moramo platiti ne bi li bili prisutni u Sjevernoj Koreji ta da ignoriramo brutalna kršenja ljudskih prava, onda je to preskupo.“ Lord Alton, voditelj američke međustranačke političke grupacije koja pozorno prati situaciju u Sjevernoj Koreji kaže: „Morate od nekuda krenuti. To nije odgovor za popuštanje, kojem se protivim. Ovo je vrsta angažmana kojim pokušavamo mijenjati stvari.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....