VIDEO, FOTO: POTRESNA ISPOVIJEST MALE BOMBAŠICE 'Ne želim se nikad vratiti kući!'

Djevojčica koja tvrdi da ima samo devet godina prije tjedan dana zadržana je na kontrolnoj točki na jugu Afganistana nakon što je pogranična policija otkrila da nosi prsluk s eksplozivom i da se namjerava raznijeti.

Spozhmai se trenutno nalazi pod policijskom zaštitom, a ovo je njezina priča.

- Bila je večer, a hodža je zvao na molitvu. Moj brat me odveo van kuće i kazao mi da odjenem prsluk. Pokazao mi je kako funkcionira, a ja sam kazala: 'Ne mogu, što ako ne upali?', a on je odgovorio: 'Hoće, ne brini.'

Uzeo je tada od mene prsluk i jako me udario, bilo me strah, a onda mi ga je vratio natrag i ostavio me u blizini kontrolne točke gdje je kazao da ga moram aktivirati.

- Kad ga aktiviraš, oni će umrijeti, a ti nećeš - kazao mi je, no ja sam znala da nosim samoubilački prsluk i da ću i ja biti mrtva. Vratio se kući - naša kuća je u blizini. Nakon što me ostavio, prespavala sam u pustinji i nisam vidjela nikoga te noći.

AFP

Ujutro me pronašao jedan muškarac, odveo do kontrolne točke i kazao: 'Morat ćeš našem zapovjedniku sve ispričati'. Oni su našli mene, ne ja njih.

Kad sam zapovjedniku ispričala svoju priču, kazao mi je da se vratim kući, a ja sam mu odgovorila da me tamo tuku i ne odnose se dobro prema meni.

- Dobro, no ako ne želiš ići kući, morat ćemo te odvesti u Lashkar Gah - kazao je i onda su me odveli u glavni grad pokrajine Helmand.

Ovdje čak i vlada kaže kako garantira moju sigurnost i ja se ne vraćam jer će mi se ista stvar ponovno dogoditi. Kazali su mi 'Ne učiniš li to sada, natjerat ćemo te da to napraviš ponovno.'

Po mene je došao moj otac, no i njemu sam rekla da ću se radije ubiti nego se natrag vratiti s njim.

Nemam majku, već pomajku koja nije dobra prema meni. Sve sam radila doma sama - kuhala, prala, pekla kruh, čistila čitavu kuću, a oni nikad nisu bili zadovoljni, ponašali su se prema meni kao prema robu.

Nisu mi dozvoljavali da idem u školu, pa sada ne znam čitati. Nitko me nije učio ničemu, a ja naravno, želim ići u školu.

Moj brat bi mi govorio: 'Živiš u ovom svijetu i umrijet ćeš. Nisi ovdje da učiš, da radiš neke druge stvari ili da očekuješ da će tvoje riječi nositi neku težinu. Ovdje si da umreš i moraš izvršiti svoju dužnost.' Za to je moj otac znao, sve su zajedno planirali.

Imam petero braće i sedam sestara, njih tri su udane, a ostale su još premale.

Jedan od moje braće je taliban, i nisam ga nikad vidjela. Jedan je oženjen, a ovaj mlađi me natjerao na ovaj čin.

Želim da mi Vlada dopusti da ostanem ovdje. Ne želim se vratiti - kazala je Spozhmai.