“Kad uhite i osude ubojice i njihove šefove, to će biti pravda za Davida. Ne za mene. Ubili su mi dijete i za mene više nema pravde. Da ih osude, da ih vješaju, da ih kolju na ovom trgu, za mene nema pravde”, rekao mi je na središnjem trgu u Banja Luci Davor Dragičević 195. dan nakon ubojstva svoga sina Davida.
Samo koji korak od nas na pločniku je svojevrsni oltar. Na pločniku je srce, na njemu Davidova slika, a oko nje cvijeće, igračke, šal Partizana... I dunja. “Tu je od početka”, kaže njegov otac. Tu je i šator oko kojega sjede prosvjednici, uglavnom komentirajući događanja oko parlamentarnih izbora koji se trebaju održati sljedeći dan. Iza njihovih leđa omanji je šator.
“U njemu smo noću. Obično nas oko 4 ujutro uhvati neko ludilo. Neki dan nam je netko u to vrijeme donio zdjelu kuhanog graha. Ma, ovi su ljudi predivni.”
Šest dana poslije
David Dragičević nestao je tijekom subotnjeg izlaska u noći sa 17. na 18. ožujka. Šest dana nitko nije znao gdje je, da bi njegovo beživotno tijelo pronašli 24. ožujka u prijepodnevnim satima na ušću rječice Crkvene u Vrbas, nedaleko od samoga središta grada. David je bio student elektrotehnike i polaznik IT akademije. Slušao je rap, reggae i hip hop, volio košarku, odlazio u teretanu.
Dva dana nakon pronalaska tijela načelnik Uprave kriminalističke policije Darko Ilić imao je cijelu i detaljnu kronologiju događaja, rutu kojom se mladić kretao i zaključak da je najvjerojatnije riječ o nesretnom slučaju, odnosno slučajnom padu u rijeku. Mladića je pritom direktno povezao s provalom u obližnju kuću i naglasio kako policija nema dokaza, čak ni indicija da je mladić žrtva kaznenog djela. Patolog dr. Željko Karan, koji je bio na mjestu gdje je tijelo pronađeno i izvršio je obdukciju, izjavio je da je mladić imao brojne hematome, ali da je uzrok smrti utapanje. Nalaz je pokazao da je u tijelu bilo alkohola, marihuane i LSD-ja.
Otac i majka ubijenog Davida
80.000 pristaša prosvjeda
Davidov otac s takvim se objašnjenjem nije mirio. Jednostavno je znao da to nije istina i krenuo je tražiti istinu, kao i Davidova majka Suzana Radanović koja s mlađom kćeri živi u Austriji. Nakon prvotnog šoka pokreće akciju. Na Facebooku piše što se dogodilo sinu. “Pozivala sam ljude da ne vjeruju ono što im vlast govori. I onda su Davidove prijateljice osnovale grupu ‘Pravda za Davida’. U roku od jednog dana pridružilo joj se 80.000 ljudi. To je išlo brzinom svjetlosti”, priča mi Davidova majka u središtu Banja Luke, uz sam “oltar” svog sina.
Netom prije 18 sati svaki dan prosvjednici na glavnom trgu, koji već zovu Davidov trg, rašire veliki transparent s natpisom “Pravda za Davida”, a okupljeni uzimaju transparente na kojima se traži istina o ubojstvu Davida Dragičevića.
“Često sam ovdje. Dolazim, nosim transparent. Ovom djetetu i njegovim roditeljima dogodila se monstruozna stvar. Jedno dijete je mučeno. Ne mogu niti zamisliti što su mu ti divljaci danima radili”, priča mi jedna gospođa dok uzima transparent. “Ajde, daj mi. Nisam ga već dugo nosila.”
“Sve su ovo pokrenula djeca, mladi. Oni su u svima nama potaknuli ono što smo tijekom svih ovih godina izgubili - empatiju. Ja se svaki put isplačem. Da jedan nevin mladić mora biti ubijen da bismo se mi pokrenuli”, govori mi druga gospođa s knedlom u grlu i suzama u očima.
Prošlo je 195 dana
Davidov otac klekne pred sliku svoga sina, stavlja ruku na nju, poljubi je, ustaje i uzima mikrofon... “Dragi moj sine, dušo moja... Ljubim 195. dan tvoju sliku...”, počinje svoj potresni govor koji povremeno prekida gromkim pitanjem “Tko je ubio Davida?”, na što okupljeni odgovaraju: “Tko je ubio Davida?” Nakon njega mikrofon uzima majka. Na rubu suza proziva cjelokupni policijski i državni vrh za smrt svog sina. A onda se kroz zvučnike prolama Davidov glas. Kreće hip hop pjesma “Klinac u getu” koju je David napisao i ispjevao prije pet godina kada je imao samo 16. Ona govori o odrastanju u Banja Luci, kaže da tamo “samo najjači prežive, a njih malo je, ako ne znaš igru, progutat će te noć jer ovdje, brate, samo diler ima moć. Osmijeh im na licu kad vide tvoje padove. Jeste da je gotivan život, ali ima svojih mana, izgubio sam brata, bolestan mi tata, samo čekam da mi smrt pokuca na vrata”. Ona se sluša uzdignutih šaka i svi pjevaju refren: “Izgleda da neću daleko stići jer sam ja samo pijun u ovoj priči, ne idem nigdje, načinio sam štetu, ja sam samo još jedan klinac u getu”. Stisnuta šaka u zraku znak je pokreta. Tijekom prosvjeda obližnjom cestom prolaze automobili, a vozači trube u znak podrške. Na svako trubljenje stisnute šake dižu se u zrak.
Svi okupljeni su još pod dojmom onoga što se dogodilo prethodni dan. Na tom istom mjestu gdje se sada okupilo oko 300 ljudi, u petak navečer bilo ih je oko 40 tisuća i tražili su da se konačno procesuiraju Davidovi ubojice. “To je nezapamćeno, to se ovdje nikad nije dogodilo. Takvo što može biti na nekom koncertu, recimo Zdravka Čolića ili Rolling Stonesa. Eto, došli Rolling Stonesi u Banja Luku”, kaže mi uz gorki osmijeh Davidova majka. Ona povremeno dođe iz Austrije u Banja Luku, a masovni skup za svoga sina nije propustila. “Ovo nam daje snagu. Rekao je Davor da bi sam stajao na ovom trgu. Ali, da je on sam, oni bi njega davno sklonili. Jer, on kao jedinka ne može ništa, ali kad se okupi masa ljudi... Naravno da ne može svaki dan biti masa ljudi, ali svaki dan se okupi nekoliko stotina ljudi, i to je puno. Našim ljudima brzo dosadi. Mislili smo da će u ljeto, kad su godišnji odmori, pasti broj ljudi, ali nije. Ljudi se stalno okupljaju.”
Iako se Davor Dragičević konstantno odmiče od politike i tvrdi kako ne želi da se povezuje politikom, pokret “Pravda za Davida” smatra se najvećim pokretom otpora režimu Milorada Dodika, a skup održan u petak dosad je najveći javno iskazani revolt protiv njegove politike. Uostalom, Dragičević upravo sam vrh policije, koji je instalirao Dodik, optužuje za ubojstvo svog sina. “Nalogodavci su Dragan Lukač, ministar policije Republike Srpske, Darko Ćulum, direktor policije RS-a, i Darko Ilić, načelnik Uprave za organizirani kriminal i terorizam”, nabraja mi Dragičević i jasnim glasom poručuje: “Dodik je najveći zločinac u povijesti ovog naroda”.
Njegova bivša supruga smatra kako se samo uz pomoć politike može riješiti ubojstvo njezina sina. “Bez politike se ovdje kruh ne može kupiti. Što mi danas možemo bez politike? Davor i ja se u tome razilazimo od početka. Ali, ja sam odmah rekla, onog dana kad su nam došli ministar policije i predsjednik države u kuću da nam izraze sućut, oni su upleli politiku. Jer, kad se dogodilo da predsjednik ide izraziti sućut jednom lopovu, narkomanu i, povrh svega, samoubojici?”
A što je to skrivio 21-jednogodišnji mladić da njegovo ubojstvo naredi sam vrh policije? Koji je motiv? U javnosti se dugo govorilo kako je motiv to što je David odbio moćne narkodilere povezane s policijom. Prema toj priči, odbio je za njih prodavati drogu. Ali, zašto bi ga zbog toga pretukli, šest dana mučili u nekoj kući i na kraju ubili?
Pravdu u svoje ruke
Njegova majka ima potpuno drugo objašnjenje. “Zamislite situaciju: momka od 21 godinu koji se nije bavio kriminalom i koji je bio IT stručnjak otima policija i muči šest dana i na kraju ubija. Što može biti motiv? Bio je IT stručnjak i našao je nešto što nije trebao.” Što? “Ako znam što je to, zar trebam vama reći”, odgovara mi protupitanjem njegova majka. Davidov otac također tvrdi kako zna motiv sinovljeva ubojstva, ali odbija ga reći. Tvrdi da sve piše u spisima tužiteljstva.
U ovih 195 dana pokazalo se da je policija lagala, patolog je krivotvorio nalaz obdukcije, a policijski tehničar videosnimke. Dokazano je kako David nikad nije bio u kući za koju se tvrdilo da ju je opljačkao i da u tijelu nije imao narkotike. Nakon svih tih dokaza lokalni tužitelj pokrenuo je istragu. Suzana Radanović tvrdi da je to samo reda radi i da zapravo ništa ne radi. Ona se uzdaje u promjenu vlasti na izborima. Smatra kako bi nova vlast otkrila tko je ubio njezina sina.
Njezin bivši suprug i Davidov otac u to se ne pouzdaje previše. “Oni neka rješavaju kako žele, ja ću riješiti na svoj način. Uzet ću pravdu u svoje ruke. Čim uđeš u politiku, izgubiš bar pet posto sebe, a ja to ne želim. Želim imati svoj obraz, svoju riječ. Da sam u politici, ja ne bih rješavao ubojstvo Davida Dragičevića, nego bih s njima sudjelovao u ubojstvu svog sina. To je politika.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....