Četvrtak 6. veljače ujedno je 1079. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je novo zahlađenje zahvatilo čitav prostor države. Budući će narednih tjedan dana bilježiti i cjelodnevne temperature u minusu (do minus 8 stupnjeva Celzijusa noću) – veliko je pitanje hoće li tamošnji sustav opskrbe strujom izdržati pojačanu potrošnju (početkom tjedna 3,3 posto više nego 7 dana ranije) bez opsežnih redukcija. Kako izgleda, to neće biti do kraja izvedivo usprkos popravcima, budući su zadnjih dana opet krenula isključenja struje u nizu ukrajinskih regija (oblasti Harkiv, Sumi, Poltava, Donjeck, Dnjepropetrovsk, Čerkasi, Zaporižje i Kirovgrad te Kijev) zbog pojačanih ruskih napada na strujnu infrastrukturu. Napomenimo da se od takvih borbenih djelovanja u oko 62.400 javnih skloništa širom Ukrajine može smjestiti oko 50 posto stanovništva što nije optimalno – ali je ipak nekoliko puta bolje od stanja takve infrastrukture u miru, prije samo koju godinu. U takvim okolnostima je Vrhovna Rada 15. siječnja po 14. put izglasala još jedno tromjesečno produljenje izvanrednog stanja i opće mobilizacije u Ukrajini (do 9. svibnja ove godine), što je onda 5. veljače potpisao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.
Što se tiče najvećih problema ukrajinskog obrambenog sustava – vođenja postrojbi višeg ranga od brigade, te općenitog upravljanja ljudskim resursima – i tu je zadnjih dana bilo vidljivih pomaka. Na tjednoj razini nastavljen je ruski pritisak – 50 raketa, 660 većih dronova, 760 vođenih zrakoplovnih bombi, te dnevno po tisuće topničkih djelovanja i napada taktičkim bespilotnim letjelicama uz frontu. Dok je predsjednik Zelenski ukupne ukrajinske gubitke 4. veljače definirao kao 45.100 mrtvih te oko 390.000 ranjenih (nasuprot ruskim gubicima od oko 350.000 mrtvih, 50 do 70 tisuća nestalih i još oko 600 do 700 tisuća ranjenih) – za 2024. godinu se čulo i da je u Ukrajini bilo 23.209 kaznenih djela dezertiranja te još 66.240 neovlaštenih napuštanja postrojbi – gdje se sudski blaže tretiralo takve pojave po prvi put (u nedostatku ikakvih odredbi o demobilizaciji ljudstva iz dugotrajne ratne službe). Konkretan manjak ljudstva na ukrajinskoj strani rezultirao je 11. siječnja i nepopularnom odlukom vrhovnog zapovjednika Oleksandra Sirskog da se oko 50.000 vojnika iz drugih grana i rodova prebaci u pješaštvo ne bi li se i uz aktivno novačenje svježeg ljudstva omogućilo rotiranje brigada s bojišta i njihovu barem minimalnu popunu.
Jednako se tako u ponedjeljak 3. veljače od Sirskog, ali i od predsjednika Zelenskog, čulo o predstojećim modifikacijama zapovjedne strukture OS Ukrajine, koja bi trebala obuhvatiti stvaranje niza korpusa kao organizacijskih struktura iznad razine brigade. Budući se redovito čuje kako se u Ukrajini praktično sučeljavaju „sovjetski“ i „moderni“ pogledi na vojna pitanja – ne čudi ni najava da će na čelu takvih korpusa biti „najobučeniji, najperspektivniji časnici s modernim razmišljanjem“ – što bi trebalo bitno poboljšati koordinaciju postrojbi na bojištima, podići efikasnost te smanjiti žrtve. Nakon šest mjeseci postojanja sumiraju se i prvi rezultati samostalne vojne grane „Snaga bespilotnih sustava“ – koje su korištenjem više od 3.500 dronova izvele preko 200 napada duboko u Rusku Federaciju, uz niz uništenja skupe tehnike agresora bliže bojištima (gotovo i do 60 km u dubinu iza fronte).
PROČITAJTE VIŠE ‘Rusi su osvojili dva grada, dva su na rubu pada, a sa Zapada slušamo totalne bajke. I sve to nije najveći problem Kijeva...‘
S političke strane ostalo je potpuno otvoreno pitanje potencijalnog primirja i pregovora, o čemu se intenzivno nagađa među zapadnim saveznicima. Dok ni jedna varijanta ne rješava pitanje pouzdanih sigurnosnih garancija za budućnost Ukrajine (koja inzistira na NATO članstvu, uz ogradu da bi sve druge i slabije opcije zapravo tražile ponovno nuklearno naoružavanje zemlje) – zadnjih se dana posebno popularnom pokazuje opcija svojevrsne zamjene, gdje bi se nastavak podrške iz Sjedinjenih Država naplatio američkim pristupom do ukrajinskih zaliha rijetkih sirovina potrebnih za naprednu industriju.
No, zalihe takozvanih „rijetkih zemnih elemenata“ - litija, titana i mangana - uvelike se nalaze na prostoru aktualnih bojišta – dodatno potičući nastavak vojne pomoći Ukrajini ne bi li se spriječilo da i ti resursi padnu u ruke agresora. Naravno, već i naznake takvog transakcijskog pristupa pomoći Ukrajini naišle su na neodobravanje – kako među pojedinim zapadnim saveznicima, tako još i više iz Rusije. Izgleda da službeni Kijev tu vidi određeni potencijal, ujedno ostavljajući otvoren prostor i za direktne pregovore s Moskvom (pa makar stvar završila kao navodna ponuda o održavanju tranzita plina preko Ukrajine u zamjenu za kontrolu nad nuklearnom elektranom Zaporižje te obustavu napada na energetska postrojenja Ukrajine, što su Rusi navodno odbili).
Naravno, sve je to i dalje u sferi političkih nagađanja, gdje ostaje sigurno tek da su Sjedinjene Države do kraja mandata predsjednika Bidena oklijevale u slanju teže oklopne tehnike i raketnih sustava dužeg dometa (uz glavninu pomoći koncentriranu na PZO sustave kraćeg dometa, protuoklopno naoružanje, topništvo, laka oklopna sredstva te razne vrste kritično bitnog streljiva) – dok je američki predsjednik Donald Trump tek u ponedjeljak 3. veljače i službeno potpisao imenovanje Keitha Kelloga za posebnog predstavnika SAD za Ukrajinu i Rusiju. Naravno, Kellog se već mjesecima bavi ovim pitanjima, aktivno daje izjave i putuje svijetom – dok suradnja sa zaraćenim stranama uvelike traje kroz sastanke osoblja nižih razina.
Posebno to smeta Rusku Federaciju koja bi pitanje rata u Ukrajini itekako željela rješavati na razini čelnika država, a za mjesto sastanka Vladimira Putina i Donalda Trumpa predlažu Saudijsku Arabiju ili neku od susjednih te njima prijateljskih zemalja Perzijskog zaljeva. Kako izgleda, Sjedinjene Države su tu prvenstveno zainteresirane za neko kratkoročno rješenje koje bi obuhvaćalo i nove predsjedničke te parlamentarne izbore u Ukrajini – dok izvori iz te zemlje ipak upozoravaju kako bi isključivanje Kijeva iz ozbiljnog tijeka pregovora teško moglo dovesti do ikakvih stabilnih rješenja. Naravno, ne pomaže tu ni činjenica da Rusi sve to aktivno začinjavaju glasinama kako se Zapad samo nastoji riješiti Zelenskog ne bi li onda s nekom novom vlašću lakše postigao svoje ovakve ili onakve mračne neokolonijalne ciljeve – dok ishitrene mirovne pregovore i dobar dio Europe vidi više kao „kapitulaciju prerušenu u demokraciju“, prema riječima češkog ministra vanjskih poslova Jana Lipavskog.
Za to vrijeme Europska unija najavljuje rad na svom 16. paketu sankcija prema Ruskoj Federaciji, koji bi navodno trebao obuhvatiti isključenje dodatnih 15 ruskih banaka iz međunarodnog sustava plaćanja SWIFT, dodatno sankcioniranje desetaka fizičkih te pravnih osoba iz Rusije, ali i mjere prema pojedinim igračima iz Kine i Sjeverne Koreje. Uz to će mnogo biti riječi i o pooštravanju dosadašnjih sankcija – koje se često zaobilaze od niza europskih država tako da se roba iz Rusije i Bjelorusije kupuje preko posrednika iz trećih država, koji prigodno falsificiraju dokumente i pri tome dobro zarađuju.
Uz to, navodno se raspravlja i o mogućem europskom nadomještanju pojedinih ključnih stvari koje se donedavno financiralo iz pojedinih programa međunarodne razvojne pomoći trenutno zamrznutih u Sjedinjenim Državama (pretežito civilne prirode). Navodno je Ukrajina od 2022. preko američke agencije USAID primila preko 34 milijarde USD nevojne pomoći, čije je zamrzavanje zaustavilo stotine humanitarnih, kulturnih i medijskih projekata – ali i dio funkcioniranja ukrajinske države (udio u plaćama za dio upravnog aparata). Naravno, sva ta nastojanja EU u međuvremenu aktivno potkopavaju EU-države sklone Rusiji (i ruskim energentima) – gdje uz već standardnu ulogu Mađarske treba posebno spomenuti i Slovačku. Sada manjinska vlada tamošnjeg premijera Roberta Fica sve je nervoznija u susretu s velikim demonstracijama stanovništva kojem ne odgovara njegova Rusiji bliska politika (te najave iz njegove stranke o preispitivanju članstva Slovačke u NATO i EU) – tako da se tu ne bira navodne neprijatelje, od onih unutarnjih, pa sve do vanjskih iz Ukrajine i njene „Gruzijske legije“, ali i susjedne Češke koja čvrsto zagovara usuglašene stavove i demokratske principe Europske unije.
Vojna pomoć Ukrajini
Nakon određene stagnacije početkom godine, opet se učestalo čuje o pomoći barem dijela ukrajinskih saveznika. Dok se prošlog tjedna čulo o 10 milijuna dodatne humanitarne pomoći iz Španjolske, Republika Hrvatska je na svojoj sjednici Vlade u petak 31. siječnja usvojila svoj 12. paket vojne pomoći (o čijem se sadržaju tek iz ukrajinskih izvora čulo da valjda obuhvaća i strojeve za razminiranje, dok je za domaću javnost sadržaj ostao „povjerljiv“). Jednako konspirativno odigrala je i Finska, koja nije objavila sadržaj svog 27. paketa vojne pomoći, ali se ipak pohvalila kako je njegova vrijednost oko 200 milijuna eura. Krajem tjedna je i Litva poslala dodatne protuzračne sustave, a iz Švedske je objavljen njihov 18. i do sada najveći nacionalni paket pomoći vrijedan oko 1,2 milijarde USD. Uz potporu ukrajinskoj domaćoj vojnoj industriji u vrijednosti od oko pola paketa, poslano je i protuoklopno naoružanje (TOW i AT4), još 16 riječnih borbenih brodova s oružnim stanicama, te 16 modernih oklopnjaka CB90 uz veće količine streljiva, druge vojne opreme i rezervnih dijelova za već ranije doniranu švedsku vojnu tehniku.
Dok je najavljeno kako Nizozemska misli slati novi paket borbenih aviona F-16, a za njihovo korištenje jača i obuku ukrajinskih kadrova – tijekom posjete ukrajiskog ministra obrane Rustema Umerova Haagu spominjalo se i niz dodatnih programa vojne suradnje i pomoći. Njemačka tek aktivno raspravlja o načinima kako da se ovogodišnje kvote za pomoć Ukrajini ponovno dignu na lanjske razine – pa tek treba vidjeti kako će prvo stara, a onda vjerojatno i nova Vlada riješiti pitanje skoka od planiranih oko 4 milijarde eura za barem još oko 3 milijarde (kako se zalažu tamošnji kršćanski demokrati, za razliku od Rusima sklone Alternative za Njemačku).
Ponešto je manje dilema na ovu temu u Latviji, koja je dodatno donirala 100 FPV dronova temeljem javne dobrotvorne inicijative „Dronovi za Oružane snage Ukrajine“ za konkretne potrebe 2 ukrajinske brigade na prvoj liniji bojišnice. Ujedno, zadnjih je dana posebno odjeknulo i ratificiranje novog sporazuma o najmu, kojim je u utorak 4. veljače Velika Britanija Ukrajini osigurala 2 milijarde funti za kupovinu protuzračnih sustava te organizaciju baza za remont razne opreme. Samo dan kasnije na to se nadovezao novi britanski paket vojne pomoći oglašen prigodom posjete njihovog ministra vanjskih poslova Lammya Kijevu, vrijedan 55 milijuna funti. Osim ulaganja u energetiku te obnovu, time bi trebalo pomoći i reforme ukrajinskog gospodarstva, ali i socijalni sustav te zadovoljavanje hitnih humanitarnih potreba.
PROČITAJTE VIŠE Fronta se još nije raspala, ali... Gradovi padaju jedan za drugim, a na površinu je isplivao glavni problem ukrajinske vojske!
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Iako nije bilo ništa od raznih ruskih najava kako će okupirani prostor na jugozapadu ruske regije Kursk biti uspješno „oslobođen“ do kraja godine ili barem do inauguracije Donalda Trumpa u Washingtonu 20. siječnja – zadnjih dana treba konstatirati određeno jačanje ruskog pritiska na tamošnje ukrajinske snage po čitavoj dužini bojišta oko okupiranog područja. Pri tome Ukrajinci i dalje drže položaje uz rijeku Loknja (među selima Sverdlikovo, Lebedevka, Loknja, Nikoljskij, Viktorovka, Malaja Loknja, Staraja Soročina i Novaja Soročina).
No dok se i dalje povremeno čuje o borbama oko sela Nikolajevo-Darino te Darino (5 km zapadno od Sverdlikova, na rijeci Snagost), ruski izvori barem samo Darino već tjednima tretiraju zauzetim te navode i dodatno prilaženje Sverdlikovu sa sjeverozapadne strane. Pod napadima je bio i čitav sjeverni rub okupirane zone – uključujući tu i selo Pogrebki, koje je izgleda ipak ostalo u ukrajinskim rukama usprkos žestokom ruskom pritisku. Na sjeveroistoku bojišnica i dalje teče uz sela Kosica i Čerkaskoe Porečnoe, gdje nije bilo bitnijih promjena usprkos učestalim okršajima. Ipak, napomenimo kako Rusi od petka 31. siječnja govore o navodnim ukrajinskim ratnim zločinima u obližnjem selu Ruskoe Porečnoe (koje su „oslobodili“ 7. siječnja), zbog čega se procesuira dio ratnih zarobljenika.
Žestoko je bilo i na položajima oko lokalne magistrale R200 (od okupirane Sudže prema ruskom Boljšoje Soldatskoje), gdje se borbe bilježe sjeverozapadno od trase prometnice (sela Ivaškovskij i Pravda) te jugoistočno od te trase (sela Martinovka i Mihailovka). Ponešto je kompleksnija borbena situacija na istočnim te jugoistočnim prilazima okupiranom gradu Sudža, jedinom ruskom okružnom središtu u ukrajinskim rukama. Ondje fronta ide istočno od sela Mirni pa na jugozapad do Mahnovke (po nekim izvorima uvelike u ruskim rukama), u čijem se zaleđu bilježe i okršaji na prilazima samom gradu Sudža te obližnjem prigradskom selu Gončarovka. Ostatak jugoistočnog ruba od Ukrajine okupirane zone ostao je načelno oslonjen na zapadnu obalu rijeke Psjol, te tamošnja naselja Melovoj, Kurilovka i Guevo.
Čitav taj okupirani prostor i dalje je neprekidno pod teškim ruskim zračnim te topničkim napadima na koja Ukrajinci redovito uzvraćaju bespilotnim letjelicama te raketnim topništvom. Dok se s ruske strane spominje oko 2.000 nestalih (a popis još ne postoji, te v.d. guverner Hinstein tek okuplja volontere za njegovo sastavljanje) – takvi podaci ni ne čude ako se ima u vidu ruski zračni napad na infrastrukturu okupirane Sudže 1. veljače. Tada je bio pogođen bivši internat u ulici Lenjina kojeg su Ukrajinci koristili za smještaj lokalnog stanovništva, a od oko 86 ondje udomljenih osoba 4 su poginule i još 4 bile teško ranjene u ruševinama. Naravno, i ova je situacija idućih dana predstavljala poprište propagandnog ratovanja zaraćenih strana, gdje su ruske tvrdnje išle od one o ukrajinskom udaru na zarobljene civile, pa sve do navoda o namještanju čitave situacije (ne bi li se time balansirali prethodni ruski navodi o navodne 22 žrtve u selu Ruskoe Porečnoe). S druge strane, bitno je manje dvojbi bilo oko ukrajinskog preciznog udara 31. siječnja po ruskom zapovjednom središtu u gradu Rilsk, a onda i sličnog napada izvedenog 3. veljače po ruskom zapovjednom središtu u selu Novoivanovka. Ovo selo službeno „oslobođeno“ 12. prosinca i sada se nalazi oko 7 km iza linije fronte, a navodno se iz njega koordiniralo ruske ofenzivne akcije u široj okolici.
Stanje na bojištima - Ukrajina
Kao i na okupiranom dijelu u Rusiji, i bojište u samoj Ukrajini nadalje karakterizira nastavak ruskog pritiska uzduž većine fronte, makar i uz određeno slabljenje intenziteta bilježenih borbi s nadolaskom lošeg vremena. Pri tome, sjever Harkivske oblasti i dalje je bio manje aktivan, budući da je većina snaga ruske skupine „Sjever“ angažirana u Kurskoj oblasti. Pri tome, borbe su povremeno bile vođene oko ukrajinskog uporišta Lipci, kod sela Gatišće te u nedalekom Vovčansku, kao i oko 18 km sjeveroistočno kod pograničnog sela Ohrimivka.
Bitno je aktivnije bilo oko 70 km jugoistočno, na rijeci Oskil. Ondje je zadnjih dana zabilježeno ozbiljno proširenje ruskog mostobrana na zapadnoj obali rijeke kod naselja Dvorična (službeno objavljena okupacija 27. siječnja) – gdje se 31. siječnja čulo o okupaciji sela Novomlinsk oko 4 km sjeveroistočno. Pri tome nije do kraja jasno je li tu zapravo ostalo ruskih snaga od njihova upada početkom prosinca ili je doista riječ o novom upadu i okupaciji. Slična je situacija i oko 6 km jugozapadno od sela Dvorična, gdje se ruske snage prisutne u selu Zapadne i u još 4 km južnijem selu Kalinove. Ne samo da su ta naselja poprišta svakodnevnih borbi, već izgleda da iz njih Rusi djeluju i dalje na sjeverozapad (Kutkivka), zapad (Monačinivka), te jugozapad (Kindrašivka) – šireći time svoj mostobran te ugrožavajući postupno i zapadnu polovicu 3 do 5 km udaljenog ukrajinskog grada Kupjanska sa sjevera.
Ostatak tamošnje bojišnice na istok od Kupjanska (enklava na istočnoj obali Oskila) i dalje je stabilan, a ruski napadi kod Petropavlivke, Zagorjukivke, Stepove Novoselivke, sjeverno od sela Pišćane Donje, te oko Novoosinova, Gluškivke, te na sjevernim prilazima okupiranoj Kolisnikivki nisu imali vidljivog uspjeha. Slično je izgleda bilo i južno od ruskog izboja na rijeku Oskil kod Kolisnikivke i Krugljakivke – gdje se čuje o svakodnevnom nastavku borbi kod sela Zagrizove, Nova Krugljakivka te nedaleko okupiranog sela Lozova (službeno objavljena ruska okupacija 6. siječnja) i naselja Zeleni Gaj. Slična situacija s mnogo učestalih sukobljavanja - ali bez vidljivih pomaka bojišnice - bilježila se i na potezu od oko 55 km prema jugu uz administrativne granice Harkivske, Luganske i Donjecke oblasti pa sve do rijeke Siverski Donjec.
PROČITAJTE VIŠE Na Zapadu su bili atrakcija, u Jugoslaviji su na njima letjeli i Hrvati, protiv NATO-a 1999. nisu imali šanse, a sad ‘odumiru‘ u Ukrajini
Ondje se čulo o okršajima zapadno od Makiivke i Balka Žuravke, kod Novoljubivke te sela Ivanivka i Kolodjazi (mostobran na zapadoj obali rijeke Žerebec), između okupiranog naselja Terni i ukrajinske Jampolivke, kao i na prilazima ukrajinskog sela Torske i okupirane Dibrove na istoku. Sve to bilo je bitno žešće i učestalije od borbi južno od rijeke Siverski Donjec – gdje se okršaji vode na širim prilazima gradu Siversku, posebno kod Bilogorivke (južni prilazi), Verhnokamjanske i Ivano-Darivke, no naizgled bez ikakvih većih uspjeha za agresora.
Oko Časiv Jara, grada na desetak km zapadno od okupiranog Bahmuta, i dalje se vode žestoke borbe, a Rusi ondje drže oko dvije trećine urbanog prostora. Dok ruska strana navodi tamošnje okupljanje ukrajinskih pojačanja, branitelji i dalje drže sam centar grada i većinu jugozapadnih predgrađa (naselja Ševčenka i Levanevskog), dok se na jugozapadu bilježi nastavak ruskog napredovanja u području četvrti Pivdenji/Južni, te kod nedalekih južnih sela Stupočki i Bila Gora. Još je lošija situacija u zoni ukrajinskog grada Torecka, oko 22 km južno od Časiv Jara. Ondje su u zadnje vrijeme Rusi gotovo pa dovršili okupaciju ove urbane zone – a 1. veljače službeno je objavljeno i zauzimanje sjeverne četvrti Krimske, dok su borbe nastavljene oko sjevernih prigradskih sela Diliivka i Družba, kod nekoliko manjih rudnika na sjevernom i sjeverozapadnom rubu urbane zone, te jugozapadno od grada. Ondje se redovito navode okršaji kod sela Šćerbinivka i Novospaske – dok ukrajinski izvori ponekad još navode i Nelipivku (oko 3 km jugoistočno od aktualne bojišnice). U nastavku se još drže ukrajinske obrambene linije između Torecka i Pokrovska, uz žestoke borbe oko sela Vozdviženka (okupirano 9. siječnja, što je službeno bilo objavljeno 19. siječnja).
Tu se ruski pritisak nastavlja na sjeverozapad, u smjeru strateški važne prometnice T-0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka) od koje su agresori trenutno na oko kilometar dok je tamošnje veliko prometno čvorište na ovoj prometnici nedavno bilo planski srušeno. Ipak, dok je agresorima uspjelo stabilizirati okolicu okupirane Vozdviženke, borbe se i dalje vode u obližnjim selima (Elizavetivka na zapadu, Malinivka na sjeverozapadu, Vodjane Druge na sjeveru te Baranivka na sjeveroistoku, gdje su navodno Rusi uspjeli i upasti u mjesto). Ostatak istočnih i jugoistočnih prilaza Pokrovsku bio je manje podložan teritorijalnim promjenama usprkos inicijativi Rusa (potez od Miroljubivke na sjeveru do sela Lisivka) – dok se žestoka sukobljavanja i nadalje bilježilo južno i jugozapadno od grada. Naime, južno od Pokrovska bojišnica ide oko 15 km na zapad od Lisivke – a borbe su zadnjih dana bile registrirane kod Novopavlivke, Novoukrainke, na prilazima okupiranih sela Ševčenko i Pišćane, te u naseljima Zvirove, Kotline i Udačne, iako bez većih pomaka bojišnice. Jednako tako, južno od Udačne nastavljeni su i sukobi na oko 15 km dugom potezu gdje Rusi napreduju na zapad prema oko 5 km udaljenoj administrativnoj granici ukrajinske oblasti Dnjepropetrovsk.
Ondje se čulo o borbama u podjeljenom selu Uspenivka (31. siječnja objavljena i okupacija nedaleke Novovasilivke), kod Novooleksandrivke i Nadiivke (većinom u rukama agresora), kao i kod Sribne (preko polovice okupirano zadnjih dana). Desetak kilometara južnije od Sribne i dalje opstaje ukrajinski izboj bojišnice prema istoku, na prilazima sada okupiranom gradu Kurahove. Na njegovom sjevernom uglu traju borbe u selu Andriivka na rijeci Vovči, na krajnjem istoku Rusi postupno osvajaju selo Dačne, dok mu na južnom rubu branitelji drže liniju sjeverno od okupiranih sela Jantarne, Suhi Jali i Zelenivka ne bi li obranili prilaze naseljima Ulakli i Konstantinopil – kroz koja ide cesta za Dačne. Imajući u vidu razvoj situacije, za očekivati je da će ta ravničarska zona postupno kompletno prijeći u ruske ruke.
Jugoistok bojišta u Ukrajini
Od spomenutog naselja Konstantinopil bojišnica teče oko 23 km na jugozapad po ostatku ukrajinskog dijela Donjecke oblasti – od ukrajinskih uporišta Bahatir i Rozliv, zapadno od osvojenih sela Rozdoljne i Novi Komar pa sve do okupirane Velike Novosilke. Od zauzimanja Velike Novosilke 27. siječnja borbe se nastavljaju bilježiti u širokom krugu oko ovog naselja, kako sjevernije (na prilazima mjesta Rozdoljne i Novi Komar), tako i sjeverozapadno (Priviljne i Burlacke) te zapadno (Rivnopilj, Novosilka i Novopilj).
Kako izgleda, u čitavoj ovoj zoni agresori pojačano nastoje zauzeti administrativni prostor Donjecke oblasti kao jedan od strateških ciljeva čitavog ovog ratnog sukoba. Zadnjih dana nije bilo mirno ni zapadnije, gdje bojišnica teče kroz regiju Zaporižje koju je također Putin zamislio u cjelini u okviru Ruske Federacije, iako joj vojno drži oko dvije trećine prostora. Dok Ukrajinci navode nastavak borbi na prilazima gradu Orihivu (oko sela Mala Tokmačka, Novodanillivka i Nesterjanka), ruski su izvori više zabavljeni navodima borbi ponešto zapadnije (Stepove, Pjatihatki i prema negdašnjem toku Dnjepra kod Kamjanske). Pri tome, svi ovi okršaji nisu doveli do vidljivih pomaka bojišnice, jednako kao ni ustrajni okršaji na donjem toku rijeke Dnjepar, bilo u zoni istočno od ukrajinskog grada Hersona ili na samom ušću Dnjepra u Crno more.
Zračni udari
Krajem prošlog tjedna nastavio se niz ukrajinskih udara bespilotnim letjelicama na strateške objekte u ruskoj pozadini. Tako se u srijedu 29. siječnja čulo o uspješnom napadu na rafineriju nafte „LUKOIL-Nizhegorodnaftoorgsintez“ u Kstovu kod Nižnjeg Novgoroda, dok su brojni ukrajinski dronovi bili rušeni i u regijama Tver (vojna skladišta kod Toropeca), Smolensk i Brijansk (ukupno 104 letjelice) te na dalekom sjeveru kod Murmanska (vjerojatno kao dio uspješnog napada na naftovode oko Sankt Peterburga). Zauzvrat su ruske letjelice napadale Izmail na Dunavu, te Sumi i Kijev. U četvrtak 30. siječnja Rusi su nastavili gađati regiju Sumi (11 mrtvih, 13 ranjenih) i Poltavu.
Ukupno je bila lansirana 81 letjelica (37 srušeno i 39 prizemljeno elektroničkim ratovanjem). Ukrajinci su odgovorili napadima na segmente naftovoda „Družba“ u oblasti Brijansk te granatiranjem okupirane Kremine i slanjem dronova prema okupiranom Energodaru. Petak 31. siječnja započeo je uspješnim ukrajinskim napadom na rusku rafineriju „LUKOIL-Volgogradnefteperebka LLC“ u Volgogradu, dok su deseci dronova bili rušeni i iznad regija Rostov, Kusk i Jaroslav (rafinerija „Slavneft-Yanos“). Iste noći su i Rusi bespilotnim letjelicama djelovali po Ukrajini – ukupno 102 kamikaza-drona (59 oboreno i barem 37 navodno prizemljeno) bila su poslana na ciljeve u regijama Sumi, Odesa (luka Čornomorsk), Čerkasi i Poltava (tvornica u Kremenčuku). Kasnije u danu je s 3 balističke rakete „Iskander-M“ bio gađan i povijesni centar Odese.
PROČITAJTE VIŠE Ovi razarači su kičma najmoćnije mornarice svijeta, a upravo igraju vrlo važnu ulogu na Bliskom istoku: ‘Za njih nema - nemoguće‘
Subota 1. veljače započela je ruskim napadima bespilotnih letjelica na Odesu, Kijev (aerodrom Vasilkov), Zaporižje (koncertna dvorana), Harkiv i Poltavu (14 mrtvih i 17 ranjenih pri pogotku stambene zgrade), gdje je metom napada bio i aerodrom Mirgorod. Sve to su bile posljedice kombiniranog napada 123 kamikaza-drona (56 oboren i 61 prizemljen), 7 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23, 7 krstarećih raketa „Iskander-K“, 8 krstarećih raketa Kh-22/32 s aviona Tu-22M3, 4 rakete 3M-54 Kalibr s brodova u Crnom moru, 8 krstarećih raketa Kh-101 s bombardera Tu-95MS, te 10 vođenih raketa Kh-59/69 i 2 proturadarske rakete Kh-31P s taktičkih zrakoplova – gdje nisu bili jasno dani podaci o oborenim raketama. Ukrajinske bespilotne letjelice djelovale su po ruskim regijama Brijansk, Belgorod, Saratov i Uljanovsk, da bi kasnije u danu bili bilježeni i daljnji ruski zračni napadi po Harkivu (tekstilna industrija) i regiji Sumi (stambene zgrade).
Nedjelja 2. veljače opet je donijela val napada 55 ruskih bespilotnih letjelica (40 srušeno, 13 prizemljeno), dok su ukrajinski dronovi djelovali po ruskim regijama Kursk, Belgorod i Rostov. Ponedjeljak 3. veljače donio je masovni ukrajinski napad s barem 70 bespilotnih letjelica – prvenstveno opet po rafineriji „LUKOIL-Volgogradnefteperebka LLC“ u Volgogradu, te po Astrahanskom plinsko-prerađivačkom zavodu (GPZ Astrahan) koji je onda privremeno obustavio rad. Zbog ukrajinske prijetnje privremeno je bio zatvoren i niz aerodroma u Čečeniji i Dagestanu (Vladikavkaz, Grozni, Mahačkala). No te su noći i Rusi svojim kamikaza-dronovima napadali Ukrajinu – od ukupno 71 letjelice navodno je njih barem 38 bilo oboreno, a 25 prizemljeno sredstvima elektroničkog ratovanja. Štete su zabilježene u regijama Sumi, Harkiv i Čerkasi – uz više prekida opskrbe strujom u nizu ukrajinskih oblasti.
Utorak 4. veljače započeo je opet ruskim valom kamikaza-dronova – od njih 65 navodno je 37 bilo oboreno, a 28 prizemljeno. Uz Kijev, na meti su bile i oblasti Sumi i Čerkasi, te Kirovograd. Oko podneva je balističkim raketama „Iskander-M“ bio gađan i grad Izjum u Harkivskoj oblasti (5 mrtvih i 17 ranjenih). Nasuprot tome se bilježilo tek nekoliko manjih ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama na teritoriju Rusije. Konačno, srijeda 5. veljače opet je započela ruskim lansiranjem 104 kamikaza-drona (57 srušeno, 42 prizemljena) te 4 balističke rakete „Iskander-M“. Nasuprot tome, Ukrajinci su proknjižili uspješan napad na mini-rafineriju „Albašneft“ u Krasnodarskom kraju, čime se ove godine bilježe uspješni napadi na većinu od ukupno 30 većih rafinerija Ruske Federacije. U večernjim satima se čulo i o uspješnom napadu na ciljeve kod Primorsko-Ahtarska u Krasnodarskom kraju, s jedne od lokacija za lansiranje ruskih kamikaza-dronova na Ukrajinu, te ponovno na ruske rafinerijske kapacitete kod Volgograda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....