Potpuno neočekivano, buknuo je još jedan diplomatsko-politički sukob, a sudionici su do jučer najbliži saveznici: Turska i Azerbajdžan. Geopolitički, dvije jako važne države.
Kabinet ministara Azerbajdžana uveo je nova pravila o jedinstvenoj školskoj uniformi uredbom od 21. rujna. Njome se zabranjuje "korištenje odjeće koja krši ujednačenost utvrđene uniforme", kao i odjeća koja "nije u skladu s načelom sekularizma u općem obrazovanju". Iako se ne spominje nošenje hidžaba, marame kojom muslimanske vjernice pokrivaju kosu i vrat, tijekom inspekcija koje su započele u školama 9. listopada, učenice koje su ga nosile suspendirane su s nastave, a zahtjev za skidanje hidžaba proširen je i na učiteljice.
Nakon toga, u Bakuu i drugim gradovima Azerbajdžana izbili su sporadični prosvjedi, ali zato je, Oktay Saral, savjetnik turskog predsjednika Tayjipa Erdogana, oštro osudio zabranu i zatražio njezino ukidanje. Kao odgovor, azerbajdžanski parlament nazvao je takve izjave "neprihvatljivim miješanjem u unutarnje stvari Azerbajdžana".
Posljednjih godina Turska je najvažniji vanjskopolitički partner Bakua, a Azerbajdžan je odnose s Turskom vidio kao način uravnoteženja ruskog utjecaja i dobivanja važnog regionalnog saveznika u borbi s Armenijom za Karabah. Proturski osjećaji oduvijek su bili jaki među azerbajdžanskim elitama, tako je prvi izabrani predsjednik Azerbajdžana, Abulfaz Elčibej, sebe nazivao "Ataturkovim vojnikom" i "odanim sinom Anadolije". A pod Ilhanom Alijevom odnosi između Turske i Azerbajdžana formulirani su kao "dvije države, jedan narod", što su u Ankari oduševljeno prihvatili. Turska je podržavala Azerbajdžan u borbi za Nagorni Karabah, aktivno je sudjelovala u razvoju azerbajdžanske vojske, a dvije države su surađivale putem obavještajnih agencija i na izvozu energije.
Ali onda se pojavio treći igrač - Izrael. Zabrana hidžaba tek je povod, ali glavni razlog sukoba na relaciji Ankara - Baku sve je bliža suradnja Azerbajdžana s Izraelom, žestokim protivnikom Erdoganove Turske. Početni pokretač približavanja dviju zemalja bio je zajednički neprijateljski stav prema Iranu, a suradnja se pokazala obostrano isplativom. U zamjenu za azerbajdžansku naftu, Izrael je postao glavni dobavljač oružja azerbajdžanskoj vojsci. Uoči rata u Karabahu 2020. godine, izraelski udio u vojnim opskrbama Azerbajdžana procijenjen je na 69 posto.
Erdogan je to nekako trpio sve do 24. rujna, kada je Azerbajdžan odbio sudjelovati u turskom diplomatskom demaršu protiv Izraela na zasjedanju Opće skupštine UN-a. Predstavnici mnogih država napustili su zasjedanje tijekom govora izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, ali azerbajdžanska delegacija ostala je u dvorani. To je izazvalo oštre kritike u turskim medijima, koji su optužili Azerbajdžan da "krši svoje savezničke obveze zbog prijateljstva s cionistima."
Predsjednik Azerbajdžana: Nijemci i Rusi tajno se sastali u Bakuu, evo kako smo to otkrili
Sukob tu nije završio: Azerbajdžan je pozvao izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga na međunarodni summit u Bakuu, tijekom kojeg je turska delegacija demonstrativno napustila dvoranu. Usput, Alijev u posljednje vrijeme otvoreno izaziva Tursku i tvrdi da Azeri nikada nisu primili nikakvu pomoć od Turaka, a ako su kupovali njihovo oružje, morali su skupo platiti. Donedavna zahvalnost Turskoj i slavlja zajedničkim mahanjem turskih i azerbajdžanskih zastava sada pripadaju povijesti. "Baku je sada samouvjeren, zaboravljajući čak i Deklaraciju iz Šuše, koja je efektivno proglasila vojno jedinstvo s Turskom. Turska je brat. Ali više ne i starješina", podsjetila je Novaya Gazeta.
Jer pod Alievom, Azerbajdžan se pozicionira kao nova sila u Središnjoj Aziji. Više nije postsovjetska periferija, već ravnopravan partner supersilama, od kojih su, kako je Alijev nedavno naveo, ostale samo dvije u svijetu, SAD i Kina, a Rusija nije među njima. A, i s Amerikancima i s Kinezima, "Azerbajdžan uživa stabilno i strateško partnerstvo", tvrde u Bakuu.
Od stjecanja nezavisnosti, politika Azerbajdžana bila je definirana zemljopisnim položajem jer se nalazi između tri moćne države: Rusije, Irana i Turske. Na sreću, zahvaljujući pristupu Kaspijskom moru, vratima u Srednju Aziju, Azerbajdžan je od značajnog interesa za mnoge u svijetu, uključujući Europsku uniju, Sjedinjene Države i Kinu. A tamošnje velike rezerve ugljikovodika učinile su Azerbajdžan atraktivnim gospodarskim partnerom i za mnoge druge zemlje. U proteklim desetljećima, azerbajdžanske vlasti naučile su izvući maksimalnu korist zahvaljujući jedinstvenom položaju svoje države.
S druge strane, glavni izazovi i dalje ostaju Iran i Rusija. U Iranu živi otprilike 15 milijuna etničkih Azerbajdžanaca, više nego u samom Azerbajdžanu, gdje ih ima deset milijuna. Osim toga, 70 posto stanovništva Azerbajdžana su šijitski muslimani, a Iran je najveća šijitska zemlja na svijetu. Proiranski islamski sektor azerbajdžanske politike trenutno predstavlja glavnu domaću oporbu predsjedniku Alijevu. Većina zatvorenika u azerbajdžanskim zatvorima, koje aktivisti za ljudska prava klasificiraju kao političke, predstavljaju upravo tu skupinu, iako Baku poriče postojanje političkih zatvorenika.
Još lošiji su odnosi s Moskvom, premda su azerbajdžanske elite uvijek imale bliske veze s Ruskom Federacijom. Primjerice, Ilhan Alijev i njegova supruga Mehriban školovali su se u Moskvi. Mehribanina sestra, Nargiz Pašajeva, vodila je podružnicu Moskovskog državnog sveučilišta u Bakuu, a predsjednikova kći, Lejla Alijeva, živjela je u Rusiji do 2015. godine. Međutim, azerbajdžansko vodstvo istodobno je zaziralo od jačanja veza s Rusijom, znajući da je Kremlj istovremeno i prijetnja azerskom suverenitetu. Nadalje, od 1990-ih Azerbajdžan se pozicionirao kao alternativa Rusiji za transport energetskih resursa iz kaspijske regije i Srednje Azije, utjelovljena u naftovodu Baku-Tbilisi-Ceyhan, izgrađenom 2006. godine, i kasnijem plinovodu TANAP za izvoz azerbajdžanskog plina preko Turske.
Moskvi se to, naravno, nije svidjelo i odnosi s Azerbajdžanom počeli su se pogoršavati. Taj je proces ubrzao incident s azerbajdžanskim zrakoplovom u Groznom, koji je slučajno oborio ruski sustav protuzračne obrane u prosincu 2024. Alijev je, oštrim tonom, zahtijevao ispriku i odštetu, a Rusija je odgovorila masovnim uhićenjima pripadnika azerbajdžanske dijaspore, a zatim su Azeri zatvorili osam Rusa u Azerbajdžanu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....