VELIKA INFOGRAFIKA OTKRIVA SVE Kako zapravo funkcionirajunapadi u Siriji, čiji avioni gdje lete i tko se uopće sve bori i protiv koga

Više od 250.000 Sirijaca poginulo je u četiri i pol godine dugom ratu koji je počeo antivladinim prosvjedima i prerastao u građanski rat koji destabilizira regiju, ali i svijet. Više od 11 milijuna ljudi napustilo je svoje domove.

1. Ustanak

Prodemokratski prosvjedi izbili su u ožujku 2011. u gradu Dari. Vlasti su odgovorile silom, a prosvjedi su se proširili s pozivom na ostavku predsjednika Bašara al-Asada. Zbog vladina odbijanja oporba se naoružavala da bi se branila, a zatim da bi protjerala vladine snage sa svojih područja. Borbe su se 2012. proširile na Damask i drugi najveći grad Alep.

2. Put prema ratu

Nasilje je eskaliralo i skrenulo prema građanskom ratu kad su se formirale pobunjeničke snage koje su se borile s vladinim snagama za kontrolu nad gradovima. Do lipnja 2013. ubijeno je 90.000 ljudi, u kolovozu 2014. broj se popeo na 191.000 i nastavio rasti do današnjih 250 000. Više se ne radi o borbi između onih za i protiv al-Asada, nego ima sektaški prizvuk: većinski suniti protiv predsjednikoviih šijita. Uvučene su i susjedne zemlje i svjetske sile, a dodatnu dimenziju sukobu dao je tzv. IS.

3. Ratni zločini

Postoje dokazi da su obje strane počinile ratne zločine. Optuženi su i da stanovnicima blokiraju pristup vodi, hrani i zdravstvenim uslugama. I IS je optužen za niz zvjerstava: masovna ubojstva, dekapitiranje talaca...

4. Kemijsko oružje

Stotine ljudi ubijene su u kolovozu 2013. sarinom u Damasku. Zapad tvrdi da je taj napad mogla izvesti samo sirijska vlada. Režim i Rusija krive pobunjenike. Zbog rizika od američke intervencije Asad je pristao uništiti sve kemijsko oružje, što je dovršeno za godinu dana.

INFOGRAFIKA: Napadi na IS - kako funkcionira koalicija (kliknite na fotografiju za veći prikaz infografike)

5. Humanitarna kriza

Više od četiri milijuna ljudi pobjeglo je iz Sirije. To je jedan od najvećih izbjegličkih egzodusa u nedavnoj povijesti. Na udaru izbjegličke krize su Libanon, Jordan i Turska. Više od sedam milijuna Sirijaca raseljeno je u samoj Siriji.

6. Porast broja džihadista

Pobunjeničke skupine su brojne, a sve veći utjecaj ima niz islamističkih džihadističkih skupina. Među njima prednjači IS koji je proglasio kalifat u Siriji i Iraku, a važna je i al-Nusra. Na terenu se bore kurdske i vladine snage. Na političkom planu oporbene su skupine duboko podijeljene i međusobno se bore za prevlast. Najprominentnija je Nacionalna koalicija za sirijske revolucionarne i opozicijske snage, no ona ima malo utjecaja na terenu.

7. Propali pokušaji mirenja

Niti jedna strana na terenu nije premoćna, pa je međunarodna zajednica izjavila da je jedino moguće rješenje ono političko. No, propao je niz pokušaja Arapske lige i UN-a da se dogovori prekid vatre i počne dijalog. Najvažniji sastanak bio je Ženeva II na kojem su SAD, Rusija i UN sklopili sporazum za uspostavu tranzicijske vlasti.

8. Posrednički rat

Počelo je kao još jedan ustanak, a pretvorilo se u posrednički rat u kojem su plaćeničke skupine ratovale za druge strane u sukobu. Iran i Rusija su pomagali alavitsku vladu al-Asada. Sirijska vlada uživala je potporu libanonskog Hezbolah. Oporba kojom dominiraju suniti dobila je podršku regionalnih igrača poput Turske, Saudijske Arabije i Katara zajedno sa SAD-om, Francuskom i Britanijom.

Zbog uspona radikala u pobunjeničkim skupinama u Siriji i dolaska džihadista iz cijelog svijeta Zapad je zahladio pomoć. Zapadna koalicija sa SAD-om na čelu pružila je značajnu podršku Kurdima koji pokušavaju obraniti tri autonomne enklave na sjeveru od napada IS-a.