Blokade triju mostova u Novom Sadu, kojima su studenti četiri državna sveučilišta u Srbiji obilježili tri mjeseca tragedije na novosadskom kolodvoru, završene su u nedjelju otvaranjem posljednjeg - Mosta slobode, na kojem je promet bio zaustavljen 24 sata.
Blokada će, kako je izglasano na zajedničkom plenumu studenata i nekoliko tisuća građana koji ih podupiru, potrajati još tri sata dok studenti ne pospreme i očiste prostor na kojem su proveli cijelu noć.
Najmanje 50 tisuća mladih Srba dočekalo je zoru u Novom Sadu na Mostu slobode. Procjenjuju tako mladići i djevojke koje smo u nedjelju oko podneva, nakon što su tu protestno probdjeli noć, našli podbuhle i s podočnjacima, ali dobro raspoložene u Limanskom parku pokraj mosta. Razvukli su šatore, položili deke i vreće za spavanje, naložili vatru i stisli se jedni uz druge. Tiho razgovaraju, šale se, čitaju vijesti i zbrajaju noćašnje uspjehe.
- Gotovi smo, gasimo se polako, vidite nam na licima. Ali ne odustajemo, bit ćemo tu do kraja, pa i dulje ako treba. Kažu da se skupilo 200 tisuća ljudi u Novom Sadu, ne sumnjam da će Informer objaviti da nas je bilo valjda 600 - kaže kroz šalu 19-godišnja Dijana, studentica politologije koju smo našli na ležaljci s prijateljima Nikolinom i Lazarom u središtu parka.
Atmosfera se nije ugasila
Oko podneva stigli smo u Limanski park, nakon što smo na istome mjestu dio noći proveli s prosvjednicima najvećeg vojvođanskog protesta u povijesti, kako ga nazivaju. Atmosfera se od noćas nije ugasila, primjećujemo. Roštilji s kobasicama i ćevapima gore punom parom, mladi puštaju glazbu s prijenosnih zvučnika, poznati drže govore za pozornicom, tiskaju se majice, dijele bedževi, frizeri šišaju dječurliju na trgu, pije se kava, kuhano vino i rakija, vlada pravi festivalski štimung.
Podsjetimo, od subote u 15 sati građani Novog Sada, ali i Beograda, Niša, Kragujevca i drugih gradova blokirali su sva tri mosta u Novom Sadu nedaleko od centra, protestirajući što tri mjeseca nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici, kada je poginulo 15 ljudi, institucije nisu riješile slučaj i privele krivce. Traže promjenu sustava, zaustavljanje podjela, nasilja i političkog pogodovanja.
"Kuc-kuc SNS"
- Ne znam kako je kod vas u Hrvatskoj, ali tu nećeš naći posao bez stranačke iskaznice. Prijaviš se na oglas i odmah je ‘kuc, kuc, SNS‘ - pričaju Dijana i Lazar.
Nezadovoljstvo je buknulo širom Srbije, protesti niču u svim općinama, njih 90 posto je imalo skupove nezadovoljnika koji traže promjene. Osim građana Novog Sada, tu se skupilo nekoliko desetka tisuća Beograđana, tisuću ih je u Novi Sad stiglo pješice, potom dvije tisuće bajkera i stotinu poljoprivrednika na traktorima.
- Novosađani inače nisu ovakvi, puno možemo trpjeti, ali ovo je sada kap koja je prelila čašu. Ljudi umiru, politika više nije bitna. Korupcija i otimačina institucija tu traje godinama, ljudi su sada jednostavno pukli - kaže Lazar, 24-godišnji student DIF-a.
Jutarnji je program na Mostu slobode krenuo od 9 sati ujutro mentalnim razgibavanjem, stand-up rutinom poznatog lokalnog komičara Darka Mitrovića. Lokalci su potom ispružili štandove i otvorili kombije s kavom i čajem, podijelili kiflice, a mladi su se prosvjednici nakon doručka dali u čišćenje i skupljanje smeća. U cijelom parku, kako smo se uvjerili, na travi se nije mogao naći ni komadić papira ili opušak. U 14 sati je gotovo petsto taksista stiglo iz Beograda da studente besplatno voze kućama, a u 15 sati se čekala odluka prvog građanskog plenuma hoće li se prosvjed na mostu nastaviti ili ne.
Blizu mosta nalazimo i šator Anđele i Ilije, dvoje mladih iz Kragujevca. Ona je studentica slikarstva, a on strojarstva. Tiho razgovaraju, priznaju da su iscrpljeni, ali da ovakvo okupljanje nisu očekivali.
- Novosađani su nenormalno fini ljudi, nosili su nam kavu cijelu noć, kiflice, nudili nam ako se želimo otuširati ili odspavati kod njih u kućama. Stvarno nismo takvo zajedništvo očekivali. Nakon ovog iskustva sigurna sam da ću master upisati u Novom Sadu, a ne u Beogradu - kaže Anđela.
Poneseni emocijama
Pitaju nas odakle smo, kažemo iz Zagreba. Zanima ih što mislimo o prosvjedima i znaju li uopće Hrvati što se događa. Kako ne, kažemo im, organizirali su Hrvati prosvjede podrške Srbima u Zagrebu, Osijeku, na Visu, u Komiži. Kolegica fotoreporterka Vanesa Pandžić priznaje da jučer u nekoliko trenutaka čak i zaplakala, ponesena emocijama i zajedništvom. Mladić i djevojka joj nude zagrljaj. Zaključujemo kroz smijeh da bi Hrvati morali naučiti nešto od srpskih studentskih protesta, a Srbi nešto od naših bojkota trgovina.
- E, pa kako bi nam lijepo društva izgledala, zar ne? - dodaje Ilija.
Često se sada vuku paralele između studentskih protesta ‘68. i ovih. Odbacuju to upućeni, govoreći da su političke i društvene okolnosti drugačije, ali činjenica je da ovaj "limanski Woodstock" nosi istu energiju neiskvarene mladenačke pobune koja ne želi pristati na začarani krug generacijske apatije svojih roditelja.
- Mi, 20-godišnjaci, pokazali smo da imamo više odgovornosti i zrelosti od svih onih koji nam vode državu - formulira to jedan student za govornicom i izaziva zaglušujuće hukanje i pljesak okupljenih. Vuku se i one usporedbe sa srpskim demonstracijama 90-ih i 2000-tih koje su srušile Miloševića. Jedna nam je umirovljenica, 78-godišnja Milica, koju smo sreli na mostu i kratko s njom porazgovarali, ponosno rekla da sada nosi istu zviždaljku kojom je zviždala 5. listopada 2000. kada je Miloševićev režim konačno oboren.
- Mi se već 30 godina borimo protiv istih ljudi, pa je li to normalno? Nadam se da će zviždaljka koja je srušila Miloševića sada srušiti i Vučića - smije se.
Malo dalje srećemo društvo koje na zvučnike pušta techno, djevojke nam govore "opasno smo u afteru", a mladići nas nude rakijom. Na kraju puta, više prema Bulevaru oslobođenja, nailazimo i na brojnu ekipu iz Kamenjara, obližnjeg naselja, koji su upravo zapalili roštilj. Nisu studenti, ali mlade podržavaju. Nude nas ćevapima i lepinjama, ponudu prihvaćamo. Kažu da će ispeći pedeset kilograma mesa. Dejan vadi ćevape pa nam daje lepinju, zanima ga kakva je situacija u Hrvatskoj, pa konstatira da nama nije tako loše kao Srbima.
- Vjerujte mi, ovo nije stvar samo nadstrešnice nego svega skupa. Srbi ne mogu istrpjeti ovu razinu neodgovornosti i korupcije. Pravosuđe ne funkcionira, nitko za kriminal ne odgovara, cijene idu gore, plaće slabo rastu, rastu rente stanova i cijene hrane. Nekolicina se bogati, ostali preživljavaju. Mora doći do promjena, to više nije stvar izbora - zaključuje Dejan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....