VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ukrajinci su im zadali velik udarac, ali Rusi pripremaju teren: ‘Pogledajte jug Ukrajine i sjever Donbasa‘

Rusi pripremaju prostor za buduća djelovanja, utvrđuju se kod Tokmaka na jugu te raspoređuju snage na sjeveru Donbasa

Igor Tabak; ilustracija djelovanja HIMARS-a; sustav Pantsir kod Moskve; ruski jurišni helikopteri u Ukrajini

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia

Petak 22. rujna ujedno je 576. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Iako je vrijeme zadnjih dana još uvijek prilično dobro, s dosta sunčanih perioda, ne previše hladnim noćima te malo padalina – zadnji su dani ipak obilježeni relativnim borbenim zatišjem. Konkretno, ruska je strana uvelike u defanzivi – (1) protunapadima pokušava omesti Ukrajince na jugu (stiščući prostor južno od Orihiva s jugozapada prema Novodanilivki, te s jugoistoka prema Maloj Tokmački), (2) oko Bahmuta (uzvratnim udarima oko Kliščivke i Andriivke usporavaju ukrajinsko stabiliziranje oslobođenih prostora i daljnji napredak na istok prema logistički bitnoj cesti T0513 Bahmut-Gorlivka), te (3) na sjeveru Donbasa (posebice u prostorima zapadno i jugozapadno od Kremine, ali i oko grada Svatove te istočno od Kupjanska).

Takva se djelovanja učestalo kombinira s jakim napadima iz zraka po ukrajinskoj pozadini (rušenje mosta preko rijeke Oskil u Kupjansku u utorak 19. rujna, ili istoga dana izvedena raketiranja Slovjanska te Petropavlivke koja stoji u zaleđu Marinke, Vugledara i Velike Novosilke), teškim zračnim napadima na bojišnici (vođene zrakoplovne bombe FAB-500 na Nevske te širom Hersonske oblasti u srijedu 20. rujna), te ometanjima ukrajinskih prestrojavanja (kod Orihiva, Kliščivke i sela Vesele sjeverno od Bahmuta).

Ruska djelovanja kod Tokmaka

Istovremeno, bilježi se nastavak ruskih napadnih djelovanja kod Marinke, prilično bezuspješno, kao i priprema prostora za buduća djelovanja – prvenstveno utvrđivanje Tokmaka na jugu Ukrajine, te na sjeveru Donbasa (gdje se raspoređuje novoformirana ruska 25. kombinirana armija uz vrlo ograničeno korištenje topništva te postupno pripremanje ofenzivnih prolaza u vlastitim minskim barijerama).

Pri tome, sva ruska djelovanja oko Tokmaka vjerojatno će ponešto usporiti navodni ukrajinski zračni napad izveden raketama Storm Shadow u rano jutro 19. rujna. Naime, dok su Rusi tom prilikom spominjali uspješnu obranu, Ukrajina se pohvalila uspješnim udarom na maskirano glavno zapovjedno mjesto ruske 58. armije blizu okupiranog Melitopolja – kada je na prostorima lokalne tvornice motora možda bio ranjen i zapovjednik te velike ruske formacije. Uz to, ukrajinska strana je izvodila i aktivne kopnene napade južno od Orihiva (s manjim pomacima zapadno i jugozapadno od sela Verbove), kao i na sekundarnom pravcu ofenzive, južno od Velike Novosilke.

Doduše, ondje nije bilo mnogo uspjeha pri napadima na rusko uporište Prijutne, ali ni južno od Staromajorske, a kako izgleda – nakon neuspješnog napora za oslobađanjem sela Novodonjecke i Novomajorske (oko 15 km jugoistočno od Velike Novosilke), čuju se naznake da je ondje došlo do kompletnog povlačenja ukrajinskih snaga od rijeke Šajtanke po poljima par kilometara sjevernije, prema čvrstim pozicijama uz rijeku Kašlahač (potez Velika Novosilka-Zolota Niva-Prečistivka-Vugledar). Ni poneki ruski uzvratni napadi na te ustaljene ukrajinske linije (Mikilske) zadnjih dana nisu donijeli ikakvih bitnijih promjena.

Zračno ratovanje

Uz brojne napade ruskog ratnog zrakoplovstva po ciljevima uz bojišnicu, zadnjih se dana bilježi i aktiviranje kako ruskih napada na ukrajinsku duboku pozadinu – tako i ukrajinski uzvrat, posebno po ciljevima na Krimu. Nakon što se u utorak 19. rujna omelo ukrajinske napade bespilotnim letjelicama na prostor Ruske Federacije (oborene letjelice u Brijanskoj, Orelskoj te Belgorodskoj oblasti), i Krimski most je uz učestale prekide prometa završio u defenzivnoj dimnoj zavjesi. Uzvrat u rano jutro srijede 20. rujna obuhvatio je lansiranje 24 kamikaza-drona tipa Shaheed-136/131, od čega je oboreno bilo njih 17 – dok su preostali pogodili ciljeve u oblastima Dnjepropetrovsk (Krivi Rih), Kirovograd, Sumi te Poltava (višestruki pogoci na prostoru rafinerije u Kremenčuku).

Zauzvrat, tog jutra je Ukrajina prvo objavila uspjeh dva dana ranije izvedenog napada na zračnu bazu Čkalovskij, oko 30 km sjeveroistočno od Moskve – gdje se tvrdilo da su uništena dva aviona (An-148 i Il-20) te jedan helikopter (Mi-28N) – sve rijetke letjelice posebnih namjena. Zatim su objavljene i prve vijesti o uspješnim zračnim napadima na Krimu. Dok su Rusi opet tvrdili kako je odbijen raketni napad na Sevastopolj – po slikama dima nije bilo teško ustanoviti da ima nešto u ukrajinskim navodima o uspješnom gađanju komunikacijskog čvorišta zapovjedništva ruske Crnomorske flote u selu Verhnosadove, oko 13 km sjeveroistočno od Sevastopolja.

Iduće jutro, u četvrtak 21. rujna, započelo je opet razmjenom napada – Rusi su ciljeve širom Ukrajine gađali s 44 krstareće rakete Kh-101/555/55 ispaljene s 10 strateških bombardera Tu-95MS, od čega je u dolasku bilo uništeno njih 38, te s još barem 6 raketa sustava S-300 ispaljenih na Harkiv.

Rusija uzvratila Iskanderima

Više valova krstarećih raketa bilo je prvenstveno usmjereno na Kijev (Darnicki i Holosivski okrug), Lavov, Čerkasi (hotel) i Rivne – a gađalo se prvenstveno civilnu te energetsku infrastrukturu. Od šteta su bilježeni i nestanci struje u nizu dijelova Ukrajine, te vezana kraća kašnjenja pojedinih vlakova. Ukrajinski uzvrat bio je opet usmjeren prema okupiranom poluotoku Krim – čiju se protuzračnu obranu oslabljivalo zadnjih tjedana, dok su partizani u okviru pokreta „Ateš“ aktivno izviđali položaje i raspored okupatora.

Masovni zračni napad započeo je s barem 15 bespilotnih letjelica – zabilježene su eksplozije oko Sevastopolja, Jevpatorije, Džankoja, Balaklave, te u okruzima Saki i Novofedorovka – da bi se onda iz ukrajinskih izvora čulo kako je glavna meta napada bila ruska zrakoplovna baza Saki. Ondje su bazirani brojni ruski avioni (Su-24, Su-30), ali i baza za obuku operatera iranskih bespilotnih letjelica tipa Qods Mohajer-6 koje Rusi koriste za koordinaciju zračnih napada. Navodno su tu ukrajinske bespilotne letjelice poslužile za okupiranje lokalne protuzračne obrane, dok je pravi udar onda bio nanesen ukrajinskim raketama „Neptun“. Nakon toga su i kasnije u danu bili izvođeni manji napadi dronovima, kako prema Krimu tako i prema Krasnodarskom kraju u Rusiji.

Na sve to je Rusija danas uzvratila lansiranjima dviju raketa „Iskander“ na Kurahove (zaleđe ukrajinskog uporišta Marinka) – da bi onda Ukrajina nastavila svoju kampanju zračnih napada po Krimu. Tijekom jutra je prvo bila oborena raketa „Neptun“ (iznad zračne baze Beljbek/Fruktove), zatim niz bespilotnih letjelica na raznolikim prilazima Krimu, da bi onda samo dva sata kasnije četiri ukrajinska bombardera Su-24M lansirala barem sedam krstarećih projektila Storm Shadow. Njihov je cilj bio u središtu samog Sevastopolja – kompleks zgrada zapovjedništva ruske Crnomorske flote. Izgleda da su barem dvije ukrajinske rakete pogodile svoj cilj, zapaljene zgrade bile su vidljive u čitavom gradu i okolici, a nagađa se da je tom prilikom možda stradao i sam zapovjednik Crnomorske flote, admiral Viktor Sokolov, za što još nema službenih potvrda.

Ruske vojne pripreme i izazovi

Dok još traje dobro jesensko vrijeme, već itekako počinje spominjanje nadolazeće zime za koju se Ukrajina uvelike sprema – ne samo za pretpostavljene žestoke ruske napade na energetsku infrastrukturu, već i po pitanju opremanja vojske za ratovanje u tim nepovoljnim uvjetima. Iako se s ruske strane o tome ne čuje mnogo – bitno je ondje više govora o novim krugovima mobilizacije nakon što se 21. rujna obilježilo i godinu dana od kada je Vladimir Putin ukazom masovnije popunio svoju vojsku u Ukrajini.

Dok ruska Državna Duma usvaja novi zakon prema kojem se više ne bi međunarodne organizacije (posebno glavnog tajnika Vijeća Europe) obavještavalo u slučaju uvođenja „vojnog stanja“ u Rusiji – posebno je bitno daljnje kadrovsko popunjavanje vojnih snaga na ratištima Ukrajine.

Na ove godine već prikupljenih oko 280.000 ljudi, Rusija do kraja godine navodno planira dodati njih još oko 140.000 – oko 40.000 ljudi mjesečno – ujedno najavljujući kako ove jeseni ne bi trebalo biti nekih posebnih mobilizacijskih valova koji bi opet pokrenuli bijeg vojnih obveznika iz zemlje. Naime, već se do sada u Ruskoj Federaciji bilježi manjak industrijske radne snage od oko 42 posto, s posebnim naglaskom na IT industriju. Jednom kad se završi u ratu, glavni kadrovski problem zapravo postaje manjak temeljitog rotiranja ljudstva na bojišnici i u njenom neposrednom zaleđu – gdje ne pomaže ni uspostava „terenskih kompleksa za psihološku pomoć“ sa sportskim sadržajima, mobilnim pravoslavnim hramovima, te drugom infrastrukturom za odmor i razonodu.

Pitanje ruskog državnog programa naoružavanja

Jednako je stanje i po pitanju sankcija – koje službeno ne djeluju i ne štete – ali ipak potiču Dimitrija Peskova, Putinovog glasnogovornika, na izjavu da su poslovni ljudi koji se iz njih pokušaju izvući zapravo izdajice. Pri tome je posebno neugodno odjeknula primjena EU mjera o zabrani unošenja na prostor Europske unije osobnih vozila s ruskim registarskim tablicama – budući se to smatra nedozvoljenim uvozom vozila u Uniju. Ovu mjeru su prije desetak dana krenuli primjenjivati u Latviji, a onda i u Estoniji te Litvi, da bi se 16. rujna tom režimu pridružila i Finska (osim za diplomate te „humanitarne svrhe“), a od 17. rujna i Poljska – za privatna i komercijalna vozila, bez obzira na državljanstvo vlasnika.

Konačno, o takvoj je mjeri 20. rujna krenula raspravljati i Norveška, dok se o ovoj mjeri iz same Rusije moglo slušati ogorčenje državnih propagandista širom raznih državnih medija. Suštinski je slična situacija i po pitanju ruske vojne proizvodnje – koja je službeno uspješna, te u velikom usponu. Ipak, ovog se utorka (19. rujna) na prvome sastanku ruske Vojno-industrijske komisije od samog Putina čulo kako tek treba „razjasniti opseg novog državnog programa naoružavanja za 2025. do 2034. godinu“, kojem su „brojna financijska pitanja ostala neriješena“, dok je naglasak proizvodnje postavljen na povećanje proizvodnje oklopnih vozila, protuzračnih i kontrabaterijskih sustava.

Ipak, za vrijeme do dostizanja tih ciljeva, od premijera Ruske Federacije Mišustina se na sastanku Koordinacijskog vijeća za potrebe Oružanih snaga Ruske Federacije u srijedu 20. rujna čulo kako je problem „materijalno opskrbljivanje vojnog osoblja, uključujući mobilizirane građane“, gdje su i manja kašnjenja planova neprihvatljiva. Bit će da takvih kašnjenja ima, kada se taj problem posebno spominje u inače temeljito pročišćenom javnom priopćenju.

Dok Rusija brine praktične brige, Volodimir Zelenski je otputovao u Sjedinjene Američke Države – prvo i osnovno na zasjedanje Opće skupštine organizacije Ujedinjenih naroda. Dan nakon obraćanja plenarnoj sjednici Opće skupštine, Zelenski je obavio i čitav niz bilateralnih sastanaka – sa saveznicima, ali i nizom vođa neutralnih država Afrike i Latinske Amerike. Uz to je 20. rujna imao govor i pred Vijećem sigurnosti – kojeg ni tamošnji ruski predstavnici nisu uspjeli omesti.

Ukrajinska diplomatska ofenziva

Tom prilikom je naglasio i dva osnovna uvjeta za okončanje rata: (1) povlačenje svih ruskih trupa i formacija s područja Ukrajine prema granicama iz 1991. godine, te (2) vraćanje kontrole Ukrajine nad čitavim svojim granicama i isključivim ekonomskim pojasom na Crnom te Azovskom moru, kao i Kerčkom tjesnacu. Naravno, takvi stavovi baš i nisu najbolje legli predstavnicima režima u Moskvi.

Samo dan kasnije, u četvrtak 21. rujna, Zelenski je imao sastanak sa senatorima američkog Kongresa – posebno se slikajući s tamošnjim vođama i republikanaca i demokrata – da bi onda u Pentagonu razgovarao i s američkim ministrom obrane Lloydom Austinom. Konačno, jučerašnju večer obilježio je i odlazak u Bijelu kuću te susret s predsjednikom SAD Joeom Bidenom.

Svi ti susreti započeli su u očekivanju neposredne odluke o davanju Ukrajini raketa dugog dometa ATACMS (koje Zelenski i njegovi kolege traže već jako dugo) i o čemu se nagađalo da je skoro pa gotova stvar. No, samo malo prije objave dodatnog paketa vojne pomoći SAD vrijednog 325 milijuna USD, iz Bijele kuće se čulo kako spomenute rakete ATACMS ipak neće biti u tom paketu, iako ih se „ne uklanja iz rasprave u budućnosti“ – ujedno potvrđujući i pristizanje prvih američkih tenkova M1A1 Abrams u Ukrajinu unutar idućih nekoliko dana.

Ukupno 47. po redu paket vojnih roba iz zaliha državnih tijela SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA) objavljen kasno navečer 20. rujna sadrži: protuzračne rakete AIM-9M Sidewinder, rakete za precizni višecijevni sustav HIMARS, dodatne protuzračne sustave AN/TWQ-1 Avenger, strojnice 12,7 mm za borbu protiv dronova, topničko streljivo 155 mm (klasično i kasetno), topničke granate 105 mm, preko 3 milijuna komada pješačkog streljiva, protuoklopne rakete TOW, Javelin i AT-4, 59 lakih taktičkih vozila, eksplozive i materijal za razminiranje, kao i razne druge rezervne dijelove te vojnu opremu.

Ujedno je između SAD i Ukrajine bio potpisan i „Dugoročni sporazum o zajedničkoj proizvodnji oružja“, kao uvod u jednu novu razinu suradnje dviju država – s posebnim naglaskom na protuzračnu obranu. A, kako je ispalo, ni na dugo očekivane rakete ATACMS se zapravo nije trebalo dugo čekati – budući je tijekom popodneva u petak 22. rujna NBC objavio da je Joe Biden ipak Zelenskom obećao da će SAD Ukrajini dati „mali broj raketa ATACMS“. Za sada još nije jasno kada će to biti u punini službeno objavljeno, o kojoj se količini radi, niti kada bi trebala uslijediti isporuka ovog oružja.

Vojna pomoć saveznika

Uz spomenuti vojni materijal iz Sjedinjenih Država, zadnjih se dana čulo i o dodatnim aranžmanima niza drugih saveznika Ukrajine. Nizozemska i Danska su navodno sklopile ugovor s Češkom, kojim bi one financirale donaciju 15 tenkova T-72 za Ukrajinu – s tim da vozila prije isporuke budu modernizirana u Češkoj. Dok je Velika Britanija do sada u Ukrajinu otposlala oko 300.000 komada topničkih granata – i time sama nadigrala dosadašnji učinak zajedničke inicijative čitave EU o opskrbi Ukrajine (od ožujka do rujna oko 230.000 projektila) – Litva se trsila Ukrajinu opskrbiti i opremom za razminiranje, gdje su se odlučili za partnerstvo s Republikom Hrvatskom (i njenim ministrom obrane kojeg na litavskom oslovljavaju „Mario Banožičius“!).

Njemačka je ovoga tjedna put Ukrajine otposlala dodatni paket satelitskih komunikacijskih terminala (17 komada), tegljača i prikolica, kamiona Mercedes Benz Zetros (12 komada) i posebno traženih rezervnih dijelova za multifunkcionalna inženjerijska oklopna vozila Wisent. Uz to je Boris Pistorius, njemački ministar obrane, ponešto pojasnio i sadržaj najavljenog paketa vojne pomoći vrijednog oko 400 milijuna eura – protuzračni sustavi (Gepard i IRIS-T), oko 30.000 granata kalibra 155mm, 105.000 komada raznih mina kalibra 120 mm, oko 200 MRAP-oklopnjaka, zimska oprema za vojsku, te 50 novih izviđačkih dronova.

Bitno je to više od novog najavljenog paketa iz Španjolske (dodatni oklopnjaci, čamci, protuzračno naoružanje, kamioni te vozila hitne pomoći i sanitetski materijal), ali i iz Kanade – u koju je Zelenski nenajavljeno stigao krajem četvrtak 21. rujna da bi u petak 22. imao i niz sastanaka na vrhu. Naime, uz ponešto nove opreme još je otvoreno i pitanje starih kanadskih transportera tipa M113 – koji nisu operativni, ali bi Ukrajini mogli poslužiti (ako ništa drugo, a ono kao izvor rezervnih dijelova), ali ih Kanada za sada misli uništiti – jer u donaciju daje samo „opremu prikladnu za borbena djelovanja“, koja ujedno mora odgovarati i „specifičnim potrebama koje je identificirala sama Ukrajina“.

Žitne dileme

Nakon što Europska unija nije 15. rujna produžila svoje mjere zaštite zajedničkog tržišta od cjenovnih utjecaja 4 tipa posebno navedenih poljoprivrednih roba (pšenice, kukuruza, uljane repice i suncokreta) – ova je tema postala posebno užarenom točkom odnosa Ukrajine i pojedinih EU-država. Od prvotnih 5 država koje su tražile zaštitu – Poljska, Slovačka i Mađarska odmah su reagirale uvođenjem jednostranih mjera, a Bugarska i Rumunjska nisu krenule tim putem usprkos protivljenju svojih poljoprivrednika.

Unatoč pregovorima u okviru Europske Unije, 18. rujna je Ukrajina krenula i jednostrano braniti svoje pravo na slobodnu trgovinu – pripremajući se za podnošenje tužbe Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) protiv ove tri EU-države, ako one do petka 22. rujna ne odustanu od jednostranih ograničenja. Time se Poljska, Mađarska i Slovačka nisu dale zaplašiti, te su izašle iz koordinacijske platforme za ukrajinsko žito u Bruxellesu, bojeći se da će Ukrajina podatke prikupljene u tom formatu iskoristiti za svoje WTO postupke.

Daljnje zaoštravanje odnosa po pitanju slobodne prodaje ukrajinskog žita dogodilo se 20. rujna kada je poljski premijer Mateusz Morawiecki u igru uveo i moguću poljsku zabranu uvoza širokog popisa raznih ukrajinskih proizvoda – posebno ako na postojeće jednostrane poljske zabrane Ukrajina odgovori svojim zabranama uvoza poljskih poljoprivrednih proizvoda (prije svega luka, rajčice, kupusa i jabuka). Naravno – svim iole ozbiljnijim promatračima u oči je tom prilikom upala činjenica da Poljska 15. listopada ima parlamentarne izbore uoči kojih se tamošnji vladajući itekako žele okititi titulom „zaštitnika poljskih poljoprivrednika“, bez obzira na cijenu. No dok se baš tih sati Slovačka krenula premišljati (i samostalno pregovarati s Kijevom) – Poljska je dodatno zaoštrila stvari izjavama Morawieckog da “Poljska trenutno ne prebacuje oružje u Ukrajinu, jer se i sama aktivno naoružava”, povezujući najednom i vojnu podršku Ukrajini s ovim žitno-trgovinskim sporom.

Demonstracija podjela

Dok su se i bilateralni kontakti Poljske te Ukrajine užurbali, Slovačka je u četvrtak 21. rujna objavila kako se s Ukrajinom dogovorila o stvaranju sustava trgovine žitaricama s nizom kontrolnih mehanizama i dozvola. Tim će temeljem biti obustavljena i tužba Ukrajine protiv Slovačke pred WTO, iako će već uvedena ograničenja ostati na snazi do početka rada novog kontrolnog režima. Naravno, uz već poslovično blokiranje iz Mađarske, Poljska je time zapravo ostala sama – a čak su i razni drugi saveznici Ukrajine počeli otvoreno primjećivati kako takvo sukobljavanje (posebno kad se poveže i na vojnu pomoć) – zapravo ide na korist samo Ruskoj Federaciji, budući da demonstrira nekakve podjele unutar EU, NATO i kruga saveznika Ukrajine u nametnutom im ratu.

Ne bi li spasio situaciju – pred svjetla javnosti se ubacio poljski predsjednik Andrzej Duda, prvo pozivajući na dijalog, a onda naglašavajući i da su javne izjave poljskog premijera Mateusza Morawieckog o mogućem prekidu vojne pomoći Ukrajini bile “ protumačene na najgori način i pogrešno”. Naime, on je ustvrdio kako se tu nije radilo o prijetnji obustavom svake pomoći (pa i one strane u transferu), već tek o konstataciji da u Ukrajinu neće ići ona najmodernija oprema koju Poljska zadnje vrijeme širom svijeta nabavlja u ogromnim količinama (za vlastite potrebe). Ujedno je Duda potvrdio kako razni potpisani ugovori o ukrajinskoj kupovini vojne opreme iz poljske proizvodnje apsolutno nisu upitni – a sukob zbog zabrane isporuke ukrajinskog žita Poljskoj ne može „značajno utjecati“ na ukrajinsko-poljske odnose, jer Ukrajina i Poljska imaju „ogroman kapital komunikacije među ljudima i narodima“.

Za kraj napomenimo i da je zadnjih dana nastavljen brodski promet malog opsega između Ukrajine i svijeta Crnim morem – mimo ruskih prijetnji. U subotu 16. rujna su tako dva broda pristigla u ukrajinsku luku Čornomorsk, po prvi put od početka intenzivnih borbi u veljači prošle godine. Oni su utovarili ukupno oko 20.000 tona žitarica, da bi brod „RESILIENT AFRICA” s probnih oko 3.000 tona žita onda 19. rujna i napustio Ukrajinu, te danas, 22. Rujna, uspješno pristigao do Bospora. Drugi brod, pod imenom „Aroyat” i pogodovnom zastavom države Palau, iz ukrajinske luke se put Turske i onda dalje Egipta otisnuo u večernjim satima petka 22. rujna sa 17.600 tona pšenice. Tek ostaje za vidjeti hoće li i njegova plovidba biti uspješna kao i ova prethodna.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 07:14