U Ukrajini su sve uprskali, a gube najvrjednije agente: ‘Još davno sam znao da je kraj...‘

Kada se 1991. godine raspao Sovjetski Savez raspuštena je i njegova čuvena obavještajno-sigurnosna agencija - KGB. Umjesto KGB-a u Rusiji se pojavilo nekoliko novih obavještajnih agencija s naoko različitim zadaćama i područjima djelovanja.

Prvo, tu je domaća sigurnosna agencija - FSB. Njima uz bok je SVR, ruska obavještajna služba zadužena za inozemne operacije. Konačno, tu je desetljećima i GRU, koji u nekom obliku postoji još od 1918. godine. Riječ je o vojnoj obavještajnoj službi Ruske Federacije, čiji ljudi su izravno odgovorni ministru obrane Ruske Federacije i načelniku Glavnog stožera oružanih snaga.

Sve tri službe donedavno su uživale reputaciju kao sposobne i nemilosrdne agencije, kao što je to nekad bio slučaj s KGB-om. No, rat u Ukrajini tu je reputaciju prilično narušio, ako li ne i do kraja uništio, piše u velikoj analizi britanski Economist.

Najsvježiji primjer propusta ruskih agenata je eksplozija na Kerčkom mostu, a razlog za brigu kremaljske elite izazvala je i likvidacija Darje Dugine, kćerke Aleksandra Dugina, ideologa ruskih ultranacionalista, ali i čovjeka koji navodno uživa Putinov respekt. A to su tek najistaknutiji primjer obavještajnih promašaja u Ruskoj Federaciji, kojih je tijekom rata u Ukrajini, ali i u mjesecima koji su ratu prethodili, bilo podosta.

Zakazali u pripremi za rat

Na primjer, FSB je potpuno zakazao tijekom pripreme za rat u Ukrajini. Ne samo da nisu sačuvali planove kremaljske vrhuške o invaziji na susjednu zemlju, već je na svim stranama toliko "curilo" da su zapadni obavještajci mjesecima unaprijed znali što Putin planira. I ne samo to, te su planove obznanili cijeloj svjetskoj javnosti i s velikom preciznošću predvidjeli ruske operacije u Ukrajini. Što je još gore po ruske obavještajce, upravo su planovi FSB-a da uhite i likvidiraju određeni broj visokopozicioniranih Ukrajinaca te potom instaliraju marionetsku vladu u Kijevu uvjerili američke i britanske dužnosnike da vojne pripreme za invaziju uz granicu Ukrajine (a koje su objelodanile satelitske snimke, čak i privatnih kompanija) nisu samo blef.

Konačno, loše odrađeni posao FSB-ovih agenata bio je i jedan od ključnih razloga koji su Putina uvjerili da će njegova invazija biti kratkotrajna i uspješna. FSB-ova Peta služba, zadužena za države koje su bile dio SSSR-a, dramatično je pojačala svoj ukrajinskim tim u srpnju 2021. godine (prema navodu britanskog think tanka RUSI). Cilj je bio odrediti kako Ukrajinci, napose oni na pozicijama od utjecaja i moći, "dišu" kada je u pitanju odnos s Rusijom. No, čini se da su FSB-ovi agenti razgovarali samo s onim Ukrajincima kojima je Rusija bila draga, a pritom su i drastično precijenili veličinu i utjecaj mreža svojih "spavača" u Kijevu. Time su Kremlj uvjerili da će ukrajinski narod, uz njihov malo jači "poguranac", brzo prihvatiti rusku intervenciju i prihvatiti kakvu god im vlast oni instalirali u Kijevu.

To je pak, ističe Economist, bio tek dio problema. Iako je kod ruskih agenta talent oduvijek bio toliki da mu se i danas otvoreno dive bivši šefovi zapadnih službi, to nije bilo dovoljno.

- Više puta znali su nas iznenaditi svojom pameću i upornošću. Oni imaju doista, ali doista pametnih ljudi tamo, kaže bivši šef CIA-ine ispostave u Moskvi, John Sipher.

Odraz društva

No, obavještajne agencije, poput oružanih snaga, reflektiraju i društvo u kojem su uspostavljene. A to kod Rusa znači kulturu povlađivanja, podmićivanja, korupcije i disfunkcionalnosti. Na primjer, kako se neki obavještajni izvještaj penje uz hijerarhijsku strukturu, tako iz njega nestaju "loše stvari" koje bi mogle uznemiriti tankoćutne šefove. Pa se tako dođe do znatno precjenjivanja vlastitih snaga i podcjenjivanja tuđih. Ili obrnuto - podcjenjivanja svojih problema, a precjenjivanja tuđih. Nadalje, tu je i kronični lopovluk u agencijama. Jedan zapadni dužnosnik tvrdi da je da su časnici u jednoj jedinici GRU-a uzimali do 30 posto plaće agenata koji su bili pod njima (gotovo kao mafijaški sustav). Ta se cifra kasnije popela i do 50 posto iznosa, budući da su časnici izvještaje znali ukrašavati nepotrebnim informacijama koje bi skinuli s interneta, a koje bi se lijepo uklopile u ružičastu sliku koju su željeli predstaviti svojim nadređenima.

Nadalje, ruske obavještajne službe su i svoju nominalnu prednost, a to je veliki broj ljudi koji za njih rade, uspjele pretvoriti u teret. Naime, samo dio vojske zaposlenika zapravo obavlja korisni špijunski posao. Najtraženiji posao unutar FSB-a onaj je u Četvrtoj službi, zaduženoj za ekonomsku sigurnost. Njihovi časnici završavaju na izdašnim sinekurama u ključnim državnim kompanijama, čime dobivaju krasnu priliku da se obogate na tuđi račun.

Tu je i problem koji muči i mnoge zapadne službe - žestoka borba unutar samih sigurnosnih agencija.

- FSB je kao Igra prijestolja. Imate više klanova s različitim političkim i financijskim interesima, kaže jedan bivši kontraobavještajni agent te službe.

Protjerani agenti

SVR, nasljednik nekadašnje KGB-ove obavještajne službe za inozemstvo, smatra se nešto urbanijim i sofisticiranijim u odnosu na sestrinske ruske službe. No, rat u Ukrajini zadao im je niz udaraca. Među više od 400 navodnih ruskih agenata koje su zapadne zemlje protjerale od početka invazije, najviše je upravo njihovih. Više od polovice SVR-ovih špijuna dobilo je jednosmjerne karte za Moskvu, dok su oni preostali pod budnom paskom zapadnih službi. Jedan od problema koji je time nastao za ruske agente je prekid komunikacije prema središnjici u Moskvi, što znači da se službe moraju snalaziti na druge načine. Između ostalog, cyber-špijunažom i intenzivnijim regrutiranjem stranaca među svoje redove.

Treća metoda je ta da se stavlja veliki pritisak na takozvane "ilegalce". Riječ je o duboko ubačenim agentima, čiji je lažni identitet godinama pažljivo stvaran kako bi se mogli infiltrirati na mjesta od interesa za Kremlja. Zbog toga su oni prisiljeni preuzimati veći rizik u svom djelovanju nego što bi to inače radili. Primjer takvog agenata je Sergej Vladimirovič Čerkasov, alias Viktor Muller Ferreira. Za svoje poznanike on je bio mladi Brazilac impresivne biografije, s diplomom s prestižne Škole za napredne međunarodne studije američkog sveučilišta Johns Hopkins, inače inkubatora za elitu američkog sigurnosnog sustava, ističe Economist.

Ferreira si je osigurao stažiranje na Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, ali kada je u travnju sletio u Amsterdam, umjesto nastavka puta uslijedila je deportacija u Brazil, budući da su nizozemske sigurnosne službe razotkrile o kome se zapravo radi. Iako je njegov lažni identitet bio pažljivo kreiran do sitnih detalja (uključujući lažne dječje ljubavi i omiljene restorane), to mu nije pomoglo da u konačnici ne završi u brazilskom zatvoru s osudom na 15 godina. Moguće je da se Čerkasova ishitreno poslalo u Haag da izbliza provjeri što se radi u vezi potencijalnih optužnica za ratne zločine u Ukrajini, bez da se adekvatno pripremilo tu operaciju. Gubitak takvih agenata itekako se osjeti. Njihov trening i samo djelovanje dugotrajni su i iznimno skupi. Smatra se da SVR ima između 50 i 100 "ilegalaca", dok ih GRU ima maksimalno 20.

Spora prilagodba

Konačno, čini se i da se ruski agenti sporije prilagođavaju modernom svijetu nego njihovi zapadni kolege. Na primjer, kada preuzimaju lažni identitet, i dalje koriste staru tehniku da uzmu ime i prezime neke preminule bebe. A tu je i sve veća šeprtljavost koja vodi do toga da su časnici iz nekih službi svoja prava imena hladno otkrili restoranima iz kojih su naručivali hranu. Nije trebalo dugo da ih se dočepaju i zapadne službe.

Sve to ne bi bio toliki problem da ruski agenti već godinama nisu pod pojačanom paskom zapadnih službi zbog niza uspjelih ili neuspjelih akcija, koje uključuju i likvidacije kremaljskih protivnika. A što je najgore po Kremlj, čini se da sve ovo prolazi bez sankcija. Nitko od šefova obavještajaca od početka rata nije ostao bez svog posla, budući da je i Putin svjestan da mu u ovom trenutku, kada je rat sve nepopularniji među ruskim društvom, ne treba nova fronta prema vlastitim agentima.

- Tijekom 90-ih i 2000-ih, još se osjetila aura KGB-a oko nas. Bili smo ispod radara. Onda sam jednog dana u Moskvi vidio "diplomce" FSB-a kako se voze u luksuznom Mercedesu, Tada sam znao da je kraj, zaključuje bivši ruski agent za Economist.