U Njemačkoj malo tko više zna koje ‘mjere‘ i kakve covid potvrde su na snazi, od muke bi najradije zatvorili

Odlazak u neku od njemačkih gostionica u posljednje vrijeme nije nimalo lak. Naime, u toj se zemlji sve vrti oko slova 'G' - da bi se došlo u gostionicu, treba li biti geimpft (cijepljen) ili genesen (preboljeti bolest) - dakle '2G'. Ili u toj pokrajini ipak vrijedi '2G plus', što znači da i te osobe moraju još predočiti i negativni nalaz testa. U nekim se pak pokrajinama oni koji su primili treću dozu ne moraju testirati. Kako uopće znati što od svega toga vrijedi u kojem mjestu? Što će vrijediti sljedeći tjedan? To najveći problem predstavlja samim gostioničarima koji unaprijed moraju naručiti što im treba za poslovanje.

Zbog toga su i poznati televizijski kuhari već objavili da zatvaraju svoje restorane barem do veljače. Obavezno testiranje da bi se samo pojeo kolač i popila kava - političari koji su tako nešto odlučili 'nemaju pojma o realnosti u gastronomiji', žali se Robert Vogel, vlasnik kavane Espirit u Göttingenu, sveučilišnom gradiću u Donjoj Saskoj, prenosi Deutsche Welle.

"Recite, što vrijedi kod vas?"

I on nije jedini. Obveza testiranja je 'smrtni udarac za gastronomiju', 'katastrofa', 'radije lockdown nego 2G plus' - čulo se iz svih dijelova Njemačke nakon odluke njemačke vlade i pokrajina. No, kad je to već bilo rečeno na sastanku predsjednika pokrajinskih vlada, neke su pokrajine, poput Bavarske ili Tirinške, dale do znanja kako neće baš žuriti s provedbom.

I za ranije spomenutog gostioničara iz Donje Saske to pravilo nije dugo vrijedilo: već sredinom prosinca gostioničarima je ponuđena alternativa obaveznom testiranju. Mogu i bez testa - ako smanje broj gostiju na 70% kapaciteta. "Tek je onda nastao potpuni kaos. Stalno nam je zvonio telefon i ljudi su pitali koje pravilo kod nas vrijedi", govori.

Robert Vogel odlučio se za 70% jer ta obveza testiranja značila je da mu je kava bila potpuno prazna, a to ga skupo košta. Tog prijepodneva, dok je davao izjavu za Deutsche Welle, u njegovoj je kavani jedva pola stolova zauzeto, iako ponosno kaže kako se tu 'servira najbolji doručak u Göttingenu'.

"U podne će doći još par ljudi na ručak i oko pola tri je svemu kraj", žali se gostioničar. "Ljudi više ni ne misle otići nekamo jesti jer su stalno napeti i već su se navikli jesti kod kuće", konstatira Vogel.

"Znam i da su neki morali vratiti potporu"

Financijski to predstavlja pravu katastrofu. Kaže kako je već potrošio sve što je uštedio za mirovinu jer mu je i promet barem za trećinu manji nego što je bio prije. "Samo da vam ovo kažem: u prosincu 2019. prodali smo poklon-bonova za posjet našoj kavani u vrijednosti od oko 6.000 eura, prošlog prosinca je to bilo za ukupno 128 eura", žali se.

Kad je izbila pandemija, potpora države je bila "prava kiša novca", kaže gostioničar. Ali sad se sve detaljno računa na šestu decimalu, a kaže i kako zna kolege koji su morali vratiti novac koji su već dobili kao potporu.

Jedino to je slično u čitavoj Njemačkoj - propisi su ponekad toliko različiti da ni nadležni nisu sasvim sigurni koji od propisa vrijedi, kaže Vicenzo Berenyi za Deutsche Welle. On pak ima gostionicu u gradu-pokrajini Berlinu. I tu ni nadležne službe nisu bile sigurne, jesu li i osobe koje su razmjerno nedavno preboljele koronu onda oslobođene obveze testiranja za posjet gastronomiji. U pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija je to tako, ali u Berlinu - nije. Tamo je tjedna stopa novozaraženih već premašila 1000.

Nema druge nego zasukati rukave - i izdržati

"Na sreću, preko puta našeg restorana je apoteka koja nudi brzo testiranje i otvorena je do 20 sati, tamo onda šaljem goste koji dođu bez testa", kaže gostioničar. Ali kaže i kako je postao mnogo skromniji: sretan je već i kad dođe gost koji će samo popiti kavu i pojesti desert.

Nema tog gostioničara na svijetu koji se neće žaliti, ali u ovim vremenima im nije lako: kad je otvorio nakon novogodišnjih praznika imao je samo trećinu rezervacija od onih koje je imao prije korone. "Zapravo je i to više nego što sam se bojao", priznaje berlinski gostioničar. Ali je odlučio ustrajati: i on je već potrošio sve što je uštedio, mnogi njegovi kolege su barem privremeno potpuno zatvorili gostionicu, ali on je i dalje uporan.

A to znači i da sam mora zasukati rukave. "Naš perač posuđa je dao otkaz, sad ja radim njegov posao", kaže vlasnik. Doduše, poslao je zahtjev za čak tri različita oblika potpore, ali tu se treba gledati na svaki cent. Kažu do svibnja - onda će biti bolje. I njemački gostioničari žive u toj nadi.