Što nam govori neuspjeh Plenkovićeve vlade da u Saboru osigura potrebnu dvotrećinsku većinu za uključivanju Hrvatske u pružanje obuke ukrajinskim vojnicima? Je li se uskraćivanjem podrške tome prijedlogu saborska oporba "osramotila" u očima demokratskog svijeta, kako tvrdi premijer ili je riječ o Plenkovićevu najvećem političkom porazu kako tvrdi dio oporbe i političkih komentatora. Ili je riječ o nečem sasvim trećem. Dan poslije saborskog raspleta za komentar ove sage upitali smo umirovljenog sveučilišnog profesora političke filozofije Žarka Puhovskog.
Slični političari
"Ovdje je po mojem sudu riječ o klasičnoj crkveno-partijskoj-komunističkoj formuli u kojoj se ne radi o onome o čemu se govori, niti se govori o onome o čemu se radi. Dakle, uopće se nije radilo o pomoći Ukrajini ni o simpatijama za Putina ili slično", kaže nam Puhovski i dodaje: "Radilo se naprosto o klasičnom pitanju "tko će koga". To pitanje razara Hrvatsku sad već mjesecima, ponajprije stoga što između Milanovića i Plenkovića koji nameću pitanje "tko će koga" uopće nema političke ili svjetonazorske razlike".
Riječ je, prema Puhovskom o međusobno vjerojatno najsličnijoj dvojici političara koje smo do sad imali na javnim funkcijama - po naobrazbi,po backgroundu, po temperamentu čak i po sličnom životnom iskustvu - i stvar se doista svodi na pitanje "tko će koga".
Plenković je, kaže nam Puhovski, pri tom koristio klasični arsenal utjecaja iz pozadine, ili trgovanja utjecajem koji se finim jezikom danas naziva lobiranjem, a koje se nekadašnjim komunističkim jezikom nazivalo političkim kupovanjem koje je nažalost prisutno u većini parlamenata svijeta. Milanović je dotle baratao klasičnim staljinističkim modelom nametnutog autoriteta pred kojim se podanici ponašaju kao kunić pred gujom. "Vidimo da se s političke ljevice nitko ne usuđuje izustiti ni riječ primjedbe na Milanovića, pri čemu on nema ni novac, ni utjecaj na dodjelu funkcija, već djeluje samo na svjetonazorsko psihološkoj razini, dakle na ostatku starog modela. Obojica i Plenković i Milanović interveniraju u rad Sabora protivno načelima trodiobe vlasti, no Plenković to radi je više manje moderan način, a Milanović se služi jednom vrstom ovisničke autoritarnosti karakteristične za srednjovjekovni život kakav danas primjenjuju razni ajatolasi".
Rezultat je, nastavlja Puhovski, ispao takav da je Plenkoviću malo nedostajalo- tek četiri glasa. Tvrdi,međutim, da je taj odnos saborskih snaga dugoročno nevažan, kao što je nevažno i za Hrvatsku i za Ukrajinu i za EU što Vladin prijedlog nije prošao, jer se pomoć koju bi ona donijela Ukrajini čak i sa stajališta ukupne hrvatski pomoći toj zemlji, iskazuje u jednoznamenkastim postotcima.
‘Podmetnuo mu štap‘
"Dakle, ni o čemu se ozbiljnom nije radilo nego "tko će kome". U ovom trenutku Milanović je uspio podmetnuti štap pod kola Plenkoviću, a to je nešto čime se on zapravo u zadnjih godinu i pol dana jedino i bavi- ometanjem Plenkovića da funkcionira. To podržava značajan dio Milanovićevih glasačica i glasača s time što su se oni koji su ga izabrali nadali da će Milanović to činiti s lijeva, a on to čini s desna što je samo svjetonazorski važno, ali politički nevažno. On je u petak postigao to da Plenković na kraju godine ne može reći da je napravio sve što je naumio, nego - gotovo sve. Dakle,tu se ne radi ni o kakvom Plenkovićevom fijasku, kako fantaziraju neki ljudi iz oporbe. Radi se samo o tome da je došlo do takozvanog prebrojavanja tko je uz koga u ovom trenutku", tvrdi Puhovski.
Ovaj profesor političke filozofije ističe kako je interesantno da su političari koji su oko Vladina prijedloga bili na Milanovićevoj strani zastupljeni podjednako s lijeve i s desne strane političkog spektra. "Uspio je Milanović proširiti svoj zahvat i prikazati se kao suverenist našeg doba. Više puta sm rekao da se ponašao kao nezakoniti sin Franje Tuđmana. Ta njegova "forca" sastoji se samo u tome da teze koje zastupa Vlada zastupa i on, ali samo radikalnije. Najbolji primjer toga je situacija u BiH, gdje u stavovima između njega i Vlade nema razlike. Ni u bilo kojem drugom bitnom pitanju, svjetonazorskom ili političkom, kao što je broj općina, gradova i županija, pitanje referenduma ili izbornog zakona, između njega i HDZ-a", ističe Puhovski, "nema ozbiljnih razlika. Oni se bave time da sakriju da su oko bitnih pitanja suglasni."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....