Svakoga dana u devet ujutro moja država utihne. To je minuta kada se zaustavljamo, gdje god bili, i prisjećamo svih koji su već poginuli u ovom ratu Rusije protiv Ukrajine. Zatim ponovno oživljavamo i nastavljamo s poslovima. I radimo kao navijeni. Jer ako se nalazimo u pozadini, a ne na bojištu, sramotno bi bilo da se opustimo. Nekome se može činiti da se društvo u ratnim vremenima skriva u čahuri, poput leptira koji čeka na neku magičnu preobrazbu.
Ali ne, ne događa se ništa slično. Tijekom ove tri godine mi pomalo ludo, ali ipak brzo i uporno mašemo svojim krilima. Ja sam, na primjer, svoje najhrabrije kreativne projekte - veliki mjuzikl, pjesnički festival od 60 događanja, koncertne programe - ostvarila u posljednje dvije godine. Naša su kazališta prepuna,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....