Srijeda 5. ožujka ujedno je 1106. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja se nakon nekoliko hladnih tjedana nalazi na pragu zatopljenja. Dnevne temperature trebale bi se dići do +15, a noćne padati do 0 stupnjeva Celzijusa – uz dosta sunca i manje padalina. Dakle, uz otapanje snijega opet se postavlja problem početka tzv. „proljetne rasputice“ – perioda otežane prohodnosti koji bi mogao usporiti vojne operacije do bitno toplijeg dijela godine.
Do tada se borbe svakodnevno nastavljaju u samoj Ukrajini i u okupiranom dijelu jugozapadne ruske regije Kursk u kojoj su navodno angažirane i dodatne postrojbe iz Sjeverne Koreje. Ipak, ukupno gledano, njihov je ritam u veljači bio ponešto slabiji nego u siječnju te ranijim mjesecima, a prema navodima ukrajinske strane - oko 85 posto ruskih gubitaka u veljači bilježilo se na istočnom i jugoistočnom bojištu u Donbasu. No došlo je do određenog intenziviranja ruskih zračnih napada (od 2.400 vođenih zrakoplovnih bombi u siječnju, u veljači ih je ispušteno preko 3.522), te je zadnjih dana bilo učestalih izvanrednih prekida opskrbe strujom u ukrajinskim regijama Donjeck, Dnjepropetrovsk, Kijev, Čerkasi i Poltava. Radi toga su nastavljene i redovite redukcije za gospodarstvo (od 5 do 10 ujutro i onda od 16 do 22 sata), a za očekivati je da će te mjere ipak biti donekle olabavljene s dolaskom toplog vremena i manjim potrebama za grijanjem. Ujedno, tijekom proteklog mjeseca bilježio se nastavak masivnih ruskih gubitka oklopne tehnike, topničkog naoružanja te posebno i raznih vrsta motornih vozila (zbog čega se na dijelovima bojišnice moglo uočiti i oslonac na teretne životinje te razna priručna civilna vozila). Od trenutačno oko 620.000 ruskih vojnika koji sudjeluju u borbama, kako u Ukrajini tako i kod okupirane zone u ruskoj regiji Kursk (porast od oko 40.000 s obzirom na lanjski prosinac) – njih je oko 200.000 na prvim linijama, a tu je i oko 35.000 pripadnika Rosgvardije koji u pozadini brinu za red. Tu se ubrajaju i postrojbe Crnomorske flote, kao i zrakoplovstva koje djeluje na bojištima s oko 20 zračnih luka na ruskom teritoriju.
PROČITAJTE VIŠE Cure novi detalji Trumpovog sporazuma, Kijevu se i dalje slijeva ozbiljna količina oružja, veći protunapad Azova u Donjecku
Treba napomenuti da Ruska Federacija zadnjih dana ovog rata bilježi diplomatske uspjehe ne samo u Washingtonu, gdje joj administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa iznimno ide na ruku, već i u samoj Ukrajini. Riječ je tu prvenstveno o ponašanju Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) koja je nakon više tjedana pritisaka i incidenata ipak do 1. ožujka izvela rotaciju svojih promatrača u okupiranoj nuklearnoj elektrani Zaporižje. Ova zamjena ljudstva po prvi je put (nakon dva odgađanja) bila izvedena isključivo preko Rusije i okupiranih prostora Ukrajine, u pratnji ruske Nacionalne garde. Ovakav promet, osim što je izazvao glasne prosvjede ukrajinske strane i pojedinih međunarodnih promatrača, ide na ruku i ruskim nastojanjima da ponovo sami pokrenu okupiranu elektranu, te je postupno i uklope u ruski energetski sustav. Na ovakve prigovore je 3. ožujka odgovorio i Rafael Grossi, ravnatelj IAEA, napominjući kako je ova zamjena bila provedena nakon razgovora s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i ministrom vanjskih poslova Andrijem Sibigom, te da je bila riječ o „izvanrednoj okolnosti“.
Slična je „izvanredna okolnost“ vjerojatno bila odgovorna i za masovnu pogibiju ukrajinskih vojnika tijekom 1. ožujka kod sela Čerkaske u Dnjepropetrovskoj oblasti, sjeveroistočno od grada Dnipro.
Kako izgleda, ondje se na otvorenom provodila obuka ukrajinskog ljudstva, a nakon izviđanja bespilotnim letjelicama – Rusi su na okupljene Ukrajince ispalili dvije balističke rakete „Iskander-M“ s kasetnim bojnim glavama. Rezultat je bio barem 32 mrtvih i preko 150 ranjenih iz sastava ukrajinske 157. mehanizirane brigade, s mogućim žrtvama navodno i među nekim stranim instruktorima. O svemu je pokrenuta i istraga za čijeg su trajanja dužnosti razriješeni zapovjednik vojne postrojbe te načelnik Središta za obuku postrojbe. Napomenimo da se tu radi o jednoj iz nesretne serije zadnje uspostavljenih svježih ukrajinskih brigada koje su s malo obuke i bez iskusne jezgre kadra bile krajem prošle godine prebačene prema Pokrovsku i gradu Kurahove – da bi se postrojba na tom najžešćem dijelu fronte krenula brzo raspadati uz ozbiljne gubitke. Nažalost, kada je konačno završila povučena u pozadinu na dodatnu obuku i jačanje (kad već njeno ljudstvo i oprema nisu trajno bili preraspoređeni u neku od iskusnih ali oslabljenih borbenih jedinica) – sada se 157. mehanizirana brigada našla na meti ovako velikog ruskog preciznog raketnog napada. Zato se ponovo postavilo pitanje njenog zapovjednog kadra, organizacije njene obuke oko 130 km iza bojišnice, te ukupno i budućnosti ove nedvojbeno uzdrmane ukrajinske vojne postrojbe – tako da nisu čudili ni neuobičajeno oštri stavovi kako iskusnog zapovjednika Kopnenih snaga Drapatija, tako i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine Oleksandra Sirskog po tom pitanju.
Katastrofa u Washingtonu
Nakon zatvorenih razgovora američke i ruske strane u Istanbulu, u četvrtak 27. veljače, samo dan kasnije u Sjedinjenim Američkim Državama osvanuo je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Dok su mnogi mediji susret njega i Donalda Trumpa opisivali tek kao priliku za potpisivanje famoznog sporazuma o gospodarskoj suradnji (kojim bi se nadohvat SAD uz manje ili više opterećujuće uvjete stavio dobar dio rudnih bogatstava i budućih izvora prihoda u Ukrajini) – nama se već tada činilo da detektiramo veliku razliku u stavovima dvije strane. Naime, dok se u SAD težište stavljalo na potpis ugovora bez ikakvih dodatnih obveza, da bi se tek kasnije onda razgovaralo o pregovorima s Rusima i vezanim temama, Ukrajinci kao da su se nadali odmah na stol staviti pitanje sigurnosnih garancija za dugoročni opstanak svoje države – da bi to potvrdili potpisom gospodarskog ugovora i onda jači ušli u ikakve glavne pregovore s despotom iz Kremlja pod američkim posredovanjem. Kako bilo da bilo, čitavo događanje u Washingtonu trebalo je biti uvertirom i sudjelovanju ukrajinskih čelnika na skupu odabranih država u Londonu u nedjelju, 2. ožujka (u sklopu povratka ukrajinske delegacije u Europu), da bi onda Ukrajina bila dijelom i predstojeće sjednice Europskog vijeća s temom Ukrajine, SAD i europske obrane, zakazane za četvrtak 6. ožujka u Bruxellesu. Svojevrsnu pripremu za Zelenskog u Washingtonu su već napravili francuski predsjednik Emmanuel Macron u ponedjeljak 24. veljače i britanski premijer Keir Starmer u četvrtak 27. veljače – koji su Donaldu Trumpu predložili modalitete europskog sudjelovanja u mirovnom procesu kojeg on navodno želi pokrenuti za Ukrajinu. Nasuprot njih, visoka povjerenica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas nije tih dana dobila priliku niti prividno išta ozbiljnije napraviti tijekom svoje posjete Washingtonu 26. i 27. veljače. Za to vrijeme, s ruske se strane bilježilo sve tvrđe stavove o samom Zelenskom („ukrajinski diktator, iskorišten i napušten od vlastitih gospodara“), te njegovim željenim sigurnosnim jamstvima – dok se Donbas i tzv. „Novorusiju“ čvrsto opisivalo kao „sastavni dio Rusije“, uz detektiranje podjela među zapadnim državama.
Kako izgleda, službeni Washington zapravo i nije bio voljan primiti Zelenskog (te mu je to navodno danima davao do znanja), što je ipak postignuto uz posredovanje francuskog predsjednika Macrona.
Dok su jutarnji razgovori u Kongresu još išli dobro, popodnevni skup zakazan u Bijeloj kući ubrzo se pretvorio u svojevrsnu zamku za Ukrajinca, koju su mnogi promatrači smatrali unaprijed pripremljenom. Pojedini republikanski izvori tvrdili su da je ponašanje Zelenskog bilo proizvodom savjeta pojedinih demokratskih čelnika (kao da on sam ne bi znao odraditi međunarodni sastanak) – a ubrzo se sve formalno slomilo na činjenici da ukrajinski predsjednik nije nosio odijelo (već tzv. višivanku, dio tradicionalne ukrajinske nošnje), nije ili samo neprekidno zahvaljivao ili barem šutio, te si je zamišljao da bi na postavljena provokativna pitanja mogao pokušati sadržajno odgovoriti. Nakon okončanja dijela sastanka koji su pratili i novinari (među ostalim i neakreditirana osoba iz ruske agencije TASS, koja je neovlašteno i suprotno uputama Bijele kuće prenosila događanje na rusku državnu televiziju) – svađa pred kamerama ujedno je označila i kraj cijelog sastanka, gdje se Zelenskog poslalo kući bez potpisa na priređeni gospodarski sporazum i bez dogovaranja ikakvih drugih detalja (posebno sigurnosnih garancija koje su za Ukrajinu posebno bitne, a koje Amerikanci izgleda ne smatraju pogodnim dijelom razgovora o komercijalnim pogodnostima). Službeni stav domaćina sveo se na prigovore oko činjenice da Zelenski ne voli i ne poštuje agresora Putina, a nije ni „spreman za mir ako je Amerika umiješana, jer smatra da mu naša uključenost daje veliku prednost u pregovorima“. Dok je više desetaka europskih i svjetskih čelnika izražavalo podršku Zelenskom i Ukrajini na društvenim mrežama, notorni Elon Musk je na svojoj mreži X kratko konstatirao: „Zelenski se uništio u očima američkog naroda“, a Viktor Orban iz Mađarske je poručio: „Danas se predsjednik Donald Trump hrabro zalagao za mir. Čak i ako je mnogima to teško probaviti”. Dakle, ponovno se potvrdila podjela unutar Europske unije, gdje Mađarska i Slovačka reagiraju prije kao dijelovi bilo SAD ili Rusije nego ikakve državne tvorbe u svom neposrednom okolišu (i zato ih se iz Rusije tretira „proganjanim zemljama“).
PROČITAJTE VIŠE Ovo što Trump traži od Kijeva nije se tražilo ni od Njemačke 1945., a vrlo je znakovito i kojeg su čovjeka Rusi poslali u Rijad
Još istoga dana iz SAD su odjeknuli i pojedini pozivi za odstupanjem Volodimira Zelenskog sa čela Ukrajine, a u pitanje je bila dovedena i pomoć koju Sjedinjene Države pružaju toj ruskom agresijom ugroženoj državi. Naime, dok se još i prije ovog nesretnog sastanka u petak 28. veljače čulo o prekidu raznih oblika američke pomoći za Ukrajinu kroz sustav organizacije Ujedinjenih naroda, te večeri je objavljen i kraj programa State Departmenta iz okvira USAID za obnovu ukrajinske energetske infrastrukture koju Rusi redovito gađaju već mjesecima.
Ujutro 1. ožujka Zelenski je onda napustio SAD i krenuo kući preko Londona gdje su ga dan kasnije dočekali preostali europski saveznici – države koje se tek trebaju dogovoriti o punom opsegu vojne podrške Ukrajini u novim okolnostima, što se sada iz Washingtona i Moskve unisono karakterizira kao nerealne prijedloge za „nastavak sukoba u Ukrajini još godinu dana, kako bi se oslabila Rusija“. Dok se iz SAD poručivalo da će prestati „ispisivati bjanko čekove za rat koji se odvija daleko od nas“, komentari iz Moskve bili su s bitno više trijumfalizma i opisa Zelenskog bilo kao domaće životinje koju se zbog „ukrajinskog stila diplomacije“ konačno stavilo na mjesto ili „čistog naciste i izdajnika židovskog naroda“ – dok samo još malo pa će početi i istrage o njegovim navodnim pronevjerama doniranih novaca, što je već godinama jedna od redovitih tema ruske ratne propagande u inozemstvu. Ukupno stanje međunarodnih odnosa tu dobro ilustrira i činjenica da su svi mogući likovi našli za shodno nešto prigodno spustiti, od francuske desnice pa do iranskih vlastodržaca (koji su na ukrajinskom objavili: „Prva lekcija iz situacije u Ukrajini je da je potpora zapadnih sila zemljama i vladama koje su njihove marionete samo privid“). Ujedno su oživjele i raznolike ideje - od ruskog traženja naknade od zapadnih zemalja za štete koje su kao agresori do sada u ratu pretrpjeli od doniranog zapadnog oružja, pa sve do razmatranja obnove „Sjevernog toka 2“ za energetsku opskrbu Europe, ali uz sudjelovanje nekih probranih Amerikanaca. No, dok se iz Sjedinjenih Država čulo kako će s ukrajinskim dužnosnicima nastaviti dijalog „kada budu spremni za mir“ (dok za ikakve sigurnosne garancije tek treba komunicirati s Rusijom „da vidimo je li to uopće moguće“) – skup 18 čelnika EU/NATO u Londonu obilježila je objava Velike Britanije o doniranju oko 3 milijarde USD za obranu, od čega će biti kupljeno i 5.000 komada protuzračnih raketa iz britanske proizvodnje.
Odlučeno je i o nastavku sankcija Rusiji, o traženju trajnoga mira za Ukrajinu (a ne samo primirja bez sigurnosnih garancija), te jačanju obrambenih kapaciteta i Ukrajine i Europe (posebno u protuzračnoj i proturaketnoj obrani). Ujedno su formulirane i osnove europskog prijedloga o jednomjesečnom primirju koje bi uz europsku kontrolu uključivalo samo prekid zračnih napada i obustavu borbenih djelovanja na Crnom moru, ali ne i prekid kopnenih operacija. S američke strane protekli dani donijeli su rasprave o potencijalnim ekonomskim suradnjama s Ruskom Federacijom (i, naravno, o skidanju sankcija kao osnovnom preduvjetu za takve poslove), ali i o ukidanju preostalih oblika pomoći za Ukrajinu, s posebnim naglaskom na vojnu pomoć – koju se bez konzultacija s ijednim saveznikom i službeno „pauziralo“ u kasnim večernjim satima ponedjeljka 3. ožujka po američkom istočnom vremenu. Pri tome je ostalo otvoreno pitanje nastavka razmjene obavještajnih podataka te obuke ukrajinskog vojnog osoblja i pilota – dok su iz Bijele kuće formulirali i 3 načelna uvjeta za nastavak komunikacije s Ukrajinom i Volodimirom Zelenskim. Tu se izgleda tražilo (1) „spremnost za mir“, (2) sklapanje famoznog gospodarskog sporazuma (valjda u zadnjoj usuglašenoj verziji, ali bez ikakvih sigurnosnih garancija), te (3) zahvalu za pomoć.
Kako izgleda, pritisak s raznih strana je do popodneva u utorak 4. ožujka imao učinka, te se na društvenoj mreži X moglo pročitati objavu Volodimira Zelenskog kojom (načelno) ispunjava ove američke preduvjete. Uz ustrajavanje na spremnosti za mir „pod snažnim vodstvom predsjednika Trumpa“ (kao da nije predsjednik države koja jedina u cjelini pati pod svakodnevnim ruskim napadima), Zelenski je istaknuo i spremnost za potpisivanje gospodarskog sporazuma „u svako doba, te u svakom podobnom formatu“, te je izrazio i zahvalnost „za sve što je Amerika napravila da pomogne Ukrajini očuvati svoju suverenost i neovisnost“. No Zelenski je ujedno dometnuo i prijedlog o oslobađanju ratnih zarobljenika te o trenutačnom primirju u zraku (obustavu lansiranja raketa, dronova i bombi na energetsku te drugu civilnu infrastrukturu) i na moru, nakon čijeg bi sklapanja mogli brzo prijeći i na ostale stavke pregovora. Ujedno, Zelenski je za skup u Washingtonu 28. veljače zaključio da nije išao kako je trebalo, te je uz izraze žalosti najavio i želju za „konstruktivnom budućom suradnjom i komunikacijom“. Naravno, jednako kao što još nije jasno jesu li ti stavovi dovoljni da se udobrovolji Trumpa i njegove pristalice, tako nije jasna ni budućnost sada obustavljene vojne te civilne pomoći SAD za Ukrajinu. Dok se u večernjim satima utorka 4. ožujka Donald Trump pripremao za svoj prvi „Govor o stanju nacije“ u novom mandatu (u kojem je sada mogao mirne duše najaviti i stavku o rudama i drugim prihodima iz Ukrajine) – mnoga je pitanja na drugoj strani Atlantskog oceana otvorila i presedanska odluka specijaliziranog norveškog poduzeća Haltbakk Bunkers AS od subote 1. ožujka o tome da će do daljnjega obustaviti opskrbu gorivom Oružanih snaga SAD u lukama i drugim logističkim centrima NATO članice Norveške, sve radi odnosa SAD prema Zelenskom i Ukrajini.
PROČITAJTE VIŠE Trumpov čovjek mota se po Ukrajini, cure dramatični detalji dokumenta kojim se ucjenjuje Zelenskog: ‘EU-u je dao tri tjedna!‘
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Iako se zadnjih desetak dana govorilo o određenom smanjivanju ritma borbenih operacija u Ukrajini i na jugoistoku ruske regije Kursk, taj je trend prekinut u nedjelju 2. ožujka s nadolaskom toplijeg vremena u regiji. Pri tome, u regiji Kursk je nastavljen ustrajan pritisak ruske strane na od Ukrajine okupiranu zonu, gdje su bilježeni i određeni pomaci bojišnice. Kao prvo, još se krajem prošlog tjedna moglo uočiti izbijanje ruskih snaga na međunarodnu granicu Ukrajine i Rusije južno od Nikolaevo- Darina, s pridruženim i upadom preko granice do prvih ukrajinskih pograničnih sela, prvo Žuravka, a onda i istočnije Novenke (u ponedjeljak 3. ožujka). Uz to, nastavljen je i jak ruski pritisak na čitav zapadni rub ukrajinske okupirane zone, gdje je još nedavno fronta bila oslonjena na rijeku Loknju, te od granice prema sjeveru na sela Sverdlikovo, Lebedevka, Loknja, Nikoljskij, Viktorovka, Malaja Loknja, Staraja Soročina i Novaja Soročina. Nakon okupacije Sverdlikova do 20. veljače, te do 26. veljače i prilaza u Lebedevku (poprište borbi i danas), do 27. veljače se čulo i o ruskom „oslobađanju“ sela Nikoljskij – što itekako otvara pitanje statusa lokaliteta Loknja koji se nalazi između ova dva naselja. Iako o tome nema javno dostupnih podataka, ruska kontrola te lokacija objasnila bi ustrajne navode o borbama kod okupirane lokacije „Južni“ oko 4,5 km istočnije (do koje bi Rusi doduše mogli stizati i sa sjevera niz cestu Ljgov-Sudža). Sve to je 28. veljače dopunjeno i navodima o „oslobađanju“ sela Novaja Soročina naletom sa sjevera, iz pravca prethodnih dana zauzetih sela Pogrebki i Orlovka.
Doduše, izgleda da je Novaja Soročina zapravo i dalje poprište borbi s ruskim snagama koje su bile geolocirane na sjeveru ovog naselja, dok se okršaji vode i oko kilometar južnije na prilazima okupiranom selu Staraja Soročina. Barem naizgled i dalje se drži ukrajinska obrana na sjeveroistoku (s osloncem na selo Čerkaskoje Porečnoje), vrlo je dinamično bilo i na jugoistočnom rubu čitave ove ukrajinske okupirane zone – gdje se nastavlja ruski pritisak prema predgrađima okupiranog regionalnog središta Sudža. Sjeveroistočno od okupirane Sudže bilježe se borbe kod Martinovke na cesti R-200, a ruske snage navodno su uspjele izvesti primicanje s istoka, iz smjera sela Ruskaja Konopeljka na prilaze okupiranih naselja Mirnij i Bondarevka. Jugoistočno su borbe nastavljene kako na prilazima grada Sudža tako i kod Mahnovke, ali i nekoliko kilometara dalje na jugoistok. Riječ je o potezu uz tok rijeke Psjol, gdje se čulo o uspješnoj ukrajinskoj obrani okupiranog sela Kurilovka u koje su Rusi nastojali upasti s juga, te o borbama kod južnijeg sela Guevo na zapadnoj strani rijeke Psjol.
Pri tome, napomenimo da je čitava ta od Ukrajine okupirana zona i nadalje na meti redovitih te vrlo žestokih zračnih i topničkih napada (posebno grad Sudža i njegova neposredna okolica), dok i ruski dronovi sada bez problema pokrivaju cjelinu tog relativno kompaktnog bojišta. No, i dalje se naziru tragovi popriličnog kaosa u ruskoj obrani ovog prostora, gdje je još krajem prošlog tjedna s jedne strane Vladimir Putin hvalio granične trupe kao bitne, dok se njihovim pripadnicima tek postupno priznavalo status potencijalnih ratnih veterana. Uz to, ruske vlasti prepoznale su oko 27 tisuća svojih građana kao žrtve ukrajinskih borbenih djelovanja, brojeći ujedno i štete na 20 objekata kulturne baštine procijenjene na oko 26 milijardi rubalja (oko 273 milijuna eura), dobrim dijelom kao rezultat vlastitih topničkih te zrakoplovnih djelovanja. Uz sve to, tek se 3. ožujka čulo i o prvoj uspješnoj evakuaciji 33 civila iz borbama pogođenih dijelova regije Kursk, preko Ukrajine natrag u Rusiju.
Stanje na bojištima - Ukrajina
Usprkos postupnom oživljavanju bojišnice, sjever ukrajinske oblasti Harkiv zadnjih je dana bio relativno mirniji dio bojišnice, na kojem se bilježilo tek periodične sukobe u prostoru srušenog grada Vovčanska, kao i niz manjih prekograničnih upada istočno i zapadno od ove centralne lokacije. Tek ponešto intenzivnije je bilo oko 70 km jugoistočno, na rijeci Oskil sjeverno od Kupjanska, gdje su nastavljene borbe oko mostobrana koje je agresorima uspjelo uspostaviti na zapadnim obalama rijeke Oskil. Pri tome, (1) na krajnjem sjeveru, uz granicu s Rusijom, spominje se okršaje oko mjesta Kamjanka uz sam Oskil (agresori tu dolaze bilo preko rijeke ili iz smjera nedalekog pograničnog mjesta Topoli koje su Rusi 24. veljače službeno proglasili okupiranim). Uz to, iako nema novih vijesti o stanju (2) oko velikog ruskog mostobrana kod mjesta Dvorične, oko 18 km južnije po toku rijeke Oskil, ipak se 3. ožujka izvještavalo o borbama kod sjevernijeg naselja Krasne Perše – što bi ukazivalo na pokušaj agresora da spoji ova dva spomenuta mostobrana na zapadnoj obali Oskila, te si time otvori i opskrbni put prema kopnenoj granici s Ruskom Federacijom na sjeveru. Jednako tako, nastavljene su i povremene borbe sjeveroistočno i istočno od grada Kupjanska, u ukrajinskoj enklavi na istočnoj obali Oskila (Petropavlivka, Stepova Novoselivka). Ponešto južnije, ustrajno se spominje ruske napade po ukrajinskim položajima od Oskila na jugoistok – posebno kod sela Zagrizove (gdje je neprijatelj napredovao na sjeverozapadnim i sjeveroistočnim prilazima selu), te u smjeru okupiranog sela Lozova (također manji pomaci po poljoprivrednom zemljištu). Borbe su bilježene i južnije kod sela Zeleni Gaj, Stepi i oko sela Nadija, koje je do 2. ožujka potvrđeno u rukama agresora (okupacija službeno objavljena 4. siječnja), jednako kao i njegova bliža okolina. Još južnije se čulo o borbama kod sela Novomihailivka te Katerinivka, kao i na toku rijeke Žerebec kod navodno okupirane Novoljubivke, te južnijih okupiranih naselja Ivanivka (uz manji pomak agresora na zapad prema selu Zelena dolina) i Jampolivka (službeno objavljeno zauzimanje 18. veljače).
Usprkos nejasnim vijestima koje dolaze iz borbene zone južno od rijeke Siverski Donjec, izgleda da su ondje nastavljene borbe oko Bilogorivke i na prilazima Siversku. Dalje na jugozapad, opet se spominju borbe u samom gradu Časiv Jaru, ali i u njegovim južnim prigradskim selima Stupočki, Predtečine i Oleksandro-Šultine. Međutim, posebno se zadnjih dana zanimljivom pokazuje situacija oko grada Torecka, smještenog 22 km južno od Časiv Jara. Naime, izgleda da je ondje barem od sredine prošloga tjedna u tijeku ponešto veći ukrajinski protunapad. Ne samo da se bilježi ukrajinski upad prema centru grada sa sjevera, iz prigradske četvrti Krimske, već ima naznaka i o borbama na jugu grada (prostor oko Centralnog rudnika na jugu centra grada te u južnoj četvrti Zabalka) i u jugozapadnim prigradskim selima Šćerbinivka i Leonidivka. Dapače, neki izvori spominju da je u međuvremenu i većina grada ili u ukrajinskim rukama ili barem u tzv. „sivoj zoni“ – no za tako nešto nema mnogo pouzdanih dokaza ili geolociranih materijala. U nastavku i nadalje stoje ukrajinske obrambene linije između Torecka i Pokrovska da bi se onda govorilo o nastavku borbi u široj okolici okupiranog sela Vozdviženka, sjeveroistočno od Pokrovska. Ondje su agresori opet napadali sjevernije ukrajinsko selo Tarasivka, nastavljeni su pokušaji prodora na sjeverozapad prema naselju Nova Poltavka (preko trase strateški važne ceste T-0504, Pokrovsk-Kostjantinivka), kao i zapadno prema Elizavetivki. Na jugoistočnim prilazima Pokrovsku opet su Rusi napadali Promin i Mirnograd, dok se na južnim prilazima Pokrovsku bilježilo intenzivna nastojanja agresora da suzbije nedavne borbene uspjehe branitelja kod sela Lisivka, Dačenske, Pišćane (djelomično uspješan protunapad na jugu naselja 2. ožujka, te na njegovu zapadu 4. ožujka) i Kotline. Osim toga, priličnom žestinom su nastavljeni i sukobi na potezu od Kotline prema jugu, oko mjesta Udačne, Uspenivka (navodno oslobođena) i Kotljarivka (sve u prostoru gdje Rusi očekuju jače protunapade), te južnije oko okupiranog sela Sribne (kod sela Preobraženka i Troicke, kao i na prilazima uvelike okupiranom selu Zaporižja).
Jugoistok ukrajinskog bojišta
Samo desetak kilometara južno od zone okupiranog sela Sribne i nadalje teku borbe na ostacima donedavnog ukrajinskog izboja fronte prema istoku, u smjeru okupiranog grada Kurahove. Kako izgleda, do utorka 4. ožujka Rusi su uspjeli većinom zauzeti selo Andriivka koje je dugo branilo sjeverni rub ovog izboja, a dovršavaju se i borbe u istočnijem selu Ulakli (agresori službeno proglasili okupiranim 23. veljače), koje sada polagano i ukrajinski izvori knjiže kao okupirano. Time je naglasak sukobljavanja u čitavom tom kraju stavljen na ukrajinsko uporište Konstatinopil – u čijem se urbanom prostoru vode borbe. Nije mnogo mirnije bilo ni na fronti jugozapadno od Konstantinopila, gdje se i dalje brane prilazi ukrajinskim naseljima Rozliv i Bagatir, te dalje na zapad kod sela Odradne i Dniproenergija na rijeci Mokri Jali. Upravo tu počinje i trenutačno možda najveći terenski problem za Ukrajince – potez bojišnice dug oko 13 km, smješten sjeverozapadno od okupiranog grada Velika Novosilka. U ovoj borbenoj zoni agresori su zadnjih dana bilježili opsežnija napredovanja, kako zauzimanjem sela Skudne (oko 1 km južno od sela Dniproenergija) 28. veljače, tako i okupacijom ukrajinskog naselja Burlacke (službeno objavljena isto 28. veljače), dok se borbe vode i u obližnjem naselju Priviljne. Ovo je zona u kojoj se zadnjih dana spominjao i terenski posjet generala Sirskog, iako za ukrajinske branitelje tek predstoji težak posao zaustavljanja napredovanja agresora. Za kraj spomenimo i niz manjih okršaja zapadno od ukrajinskog uporišta Orihiv u regiji Zaporižje (Nesterijanka, Mali Šćerbaki i Stepove), dok se bilježi i upad agresora u selo Pjatihatki nedaleko negdašnjeg toka Dnjepra, s još uvijek nejasnim ishodom borbi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....