Ponedjeljak je trebao biti vrlo neugodan dan za Oman, malu državu na Bliskom istoku. Američki predsjednik Donald Trump upozorio je tu zemlju da se ne miješa u američke napore u Hormuškom tjesnacu, poručivši za Fox News: „Ako nam Oman stane na put, bombardirat ćemo ih do besvijesti“, piše CNN u svojoj prvoj analizi najrecentnijih događanja na Bliskom istoku.
No, tvrde, Omanu se može oprostiti ako se zbog te prijetnje ne uzrujava previše.
Razlog je jednostavan: Trump, predsjednik koji je svojedobno neumorno upozoravao na opasnost od šefova država koji ne provode vlastite prijetnje, posljednjih je mjeseci izrekao popriličan broj prijetnji koje su se zadržale samo na riječima.
Štoviše, čini se da je Trump svoju politiku prema Iranu dobrim dijelom pretvorio u niz prijetnji koje ne misli provesti – pod uvjetom da ih je uopće ikada ozbiljno mislio provesti.
Problem je u tome što takva politika, kako bi nekoć upozorio i sam Trump, smanjuje vjerojatnost da će države poput Omana poslušati njegove zahtjeve.
Sam je Iran očito zauzeo upravo takav stav.
Trumpov niz blefova tijekom rata s Iranom u ovom je trenutku teško osporiti. Svaki od njih sadržavao je konkretan zahtjev i konkretan rok. I svaki put Trump je odustao od napada kojim je prethodno zaprijetio.
Ali ne zato što mu je Iran dao ono što je tražio. Trump bi umjesto toga obično naveo neki drugi razlog zbog kojeg je navodno postojala nada da je sporazum nadohvat ruke.
Ta bi se nada, naravno, svaki put pokazala neutemeljenom.
Trump traži izlaz
Sve više izgleda kao da Trump jednostavno traži izlaz iz vlastitih prijetnji. Kako podsjeća CNN, u te su se prijetnje svojedobno svrstale i najave uništenja iranske civilizacije i napada na različitu civilnu infrastrukturu, što bi potencijalno moglo predstavljati ratni zločin.
Broj prijetnji koje su se najzad pretvorile u običan blef samo je nastavio rasti.
Trump je, primjerice, 22. srpnja poručio da će za svaki iranski napad na neki brod u Hormuškom tjesnacu „Sjedinjene Države bombardirati i uništiti JEDAN MOST ILI ELEKTRANU“.
Ujedinjeni Arapski Emirati otad su Iran optužili za nekoliko napada na brodove naftne kompanije Abu Dhabi National Oil Company. Međutim, nema naznaka da je Trump naredio napade na iransku infrastrukturu.
Trump je također više puta najavljivao mogućnost golemih napada na Iran, premda pritom nije postavljao konkretne zahtjeve. Ni ti se napadi zasad nisu dogodili. Postavlja se i pitanje može li si SAD uopće priuštiti takvu operaciju s obzirom na probleme sa zalihama streljiva i projektila.
Postoji i važna strateška dimenzija cijele priče.
Amerikanci nemaju uvid u sve pregovore koji se vode iza zatvorenih vrata, ali Iran vrlo dobro zna koliko je Trump doista popustio nakon svojih prijetnji. Malo je dokaza da je Teheran u tim trenucima zaista bio blizu pristanka na neki dogovor, ali Iranci zasigurno znaju koliko je Trump preuveličavao navodni napredak u pregovorima.
Čak i ako su Iranci Trumpu doista davali neki razlog za optimizam, činjenica da to nikada nije rezultiralo održivim sporazumom trebala bi biti poučna i znakovita. U nekom bi trenutku bilo logično očekivati da američki predsjednik prije povlačenja prijetnje zatraži nešto konkretno.
Trump je povremeno i sam sugerirao da ga Iran možda zavlači te da se iranskim obećanjima jednostavno ne može vjerovati. Ipak, od pregovora nije odustao.
Učinkovitost njegovih prijetnji potkopava još jedna vrlo jednostavna činjenica: Trump ih izriče iznimno često, i to ne samo u kontekstu rata s Iranom.
Sedma zemlja kojoj je zaprijetio
U svom drugom mandatu pokazao je da nema mnogo zazora od uporabe američke vojne sile. SAD je dosad izveo napade u sedam država, a Iran je posljednja među njima.
To bi Omanu svakako moglo dati razloga za zabrinutost zbog posljedica eventualnog ignoriranja Trumpova zahtjeva. Međutim, većina tih američkih napada nije bila usmjerena protiv vladajućih režima, već protiv terorističkih skupina.
Istodobno je Trump zaprijetio napadom ili ostavio otvorenom mogućnost vojne akcije protiv još većeg broja država. Oman je sedma zemlja kojoj je zaprijetio, a koju barem zasad nije napao. Na tom su popisu još Kanada, Kolumbija, Kuba, Grenland, koji je dio Danske, Meksiko i Panama.
Kada se sve zbroji, Trump je tijekom svojeg drugog mandata napao ili zaprijetio napadom na čak jednu od svakih 13 država na svijetu.
A Oman se u toj kategoriji nalazio i prije ponedjeljka. Trump je još u svibnju izrekao vrlo sličnu prijetnju.
„Oman će se ponašati kao i svi ostali ili ćemo ih morati raznijeti“, rekao je tada.
Čini se da ta prijetnja nije proizvela željeni učinak. Trump je zato na nju jednostavno dodao novu.
Doduše, nijedna od njih nije bila izravno vezana uz neki konkretan potez Omana, pa će biti teško utvrditi je li Muscat (glavni grad Omana, op.pr.) na kraju doista učinio ono što je Trump tražio.
No postoji jedan američki predsjednik koji bi Trumpu vjerojatno savjetovao da prijetnje izgovara samo kada ih je spreman ostvariti.
To je – nekadašnji Donald Trump.
Godinama je ismijavao bivšeg predsjednika Baracka Obamu zato što je povukao „crvenu liniju“ prema kojoj Sirija ne smije upotrijebiti kemijsko oružje protiv vlastitog stanovništva, a zatim nije reagirao kada je ta granica prijeđena.
U govoru na republikanskoj nacionalnoj konvenciji 2016. Trump je to nazvao „poniženjem“, jer je „cijeli svijet znao da to ne znači apsolutno ništa“.
Godinu poslije nazvao je Obamin potez „praznom prijetnjom“ zbog koje je Amerika platila cijenu „u mnogim drugim dijelovima svijeta“.
A 2018. Trump je samouvjereno proglasio početak nove ere američke vanjske politike.
„Današnja akcija šalje ključnu poruku: Sjedinjene Države više ne izriču prazne prijetnje“, rekao je. „Kada nešto obećam, to i ispunim.“
Trump je to izjavio kada je povukao Sjedinjene Države iz iranskog nuklearnog sporazuma.
Otad nije samo izrekao čitav niz praznih prijetnji. Pretvorio ih je u jedan od temelja svoje politike prema Iranu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....