Utorak 20. lipnja ujedno je i 482. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon tjedana promjenjivog vremena, i ondje je sve toplije sa sve manje padalina – i takvo bi se ljetno vrijeme trebalo nastaviti barem do kraja tjedna. Zbog toga niti ne čudi da se proteklih dana bilježilo ustrajno jačanje intenziteta borbi – kako u sklopu ukrajinskih operacija koje se i nadalje odvijaju u nizu borbenih zona, tako i s ruske strane. Naime, kako se navodi iz ukrajinskih izvora, i agresori su se ponovo pokrenuli s posebnim naglaskom na područje sjeverno od rijeke Siverski Donjec, gdje nastoje preuzeti borbenu inicijativu.
Što se ukrajinskih operacija tiče, one se odvijaju u nizu manjih zona. Kao prvo treba spomenuti zonu oko 8 km istočno od mjesta Kamjanske na bivšem Kahovskom rezervoaru. Ondje se nastavilo ukrajinsko napredovanje u prostoru sela Lobkove, konkretno uz tok male tamošnje rijeke Jančekrak – gdje je tijekom subote i nedjelje 18. lipnja oslobođeno i selo Pjatihatki. Nakon brojnih protunapada ruske snage su izbačene iz tog malog naselja, dok su tamošnja ukrajinska nastojanja usmjerena prema okolnim selima Luhove, Žerebjanki i Grozove. Svi ti lokaliteti su na povišenom terenu dalje od rječne doline i dio su prvog te drugog reda ondje uočenih ruskih fortifikacija. Druga takva borbena zona nalazi se oko 30 km istočnije – odnosno oko 10 km jugoistočnije od ukrajinskog uporišta Orihiv. Ondje su primjetna ukrajinska napredovanja od Novodanilivke prema selu Verbove, u zoni ispred prvih linija ruskih fortifikacija. Navodno je ondje zadnjih dana bilo i jakih ruskih protunapada u zoni rezervata „Balka Uspenivska“, ali se bojišnica ipak nije bitnije pomicala. Treća takva zona je oko 80 km na istok, na samoj granici Zaporiške i Donjecke oblasti. Konkretno, riječ je o prostoru oko 9 km južno od Velike Novosilke, uz tok rijeke Mokri Jali do naselja Staromajorske i Urožaine. Držeći potez uz rijeku, ukrajinske snage nastoje do tih položaja doprijeti sa zapada (napredovanjem od sela Novodarivka i farme Levadne), ali i s istoka – gdje se bilježi napredovanje po poljoprivrednim površinama do istočnog ruba sela Urožaine, ali i navala tuda dalje na jugoistok (preko Novodonjecke prema selu Kermenčik). Iako je baš ovo do sada bilo područje najboljeg ukrajinskog napredovanja, za niz rubnih naselja nije jasno u čijim su rukama, a čitavo je područje bilo poprištem brojnih ruskih protunapada.
Sukobi oko Donjecka
Osim toga, ozbiljniji sukobi su očiti oko okupiranog Donjecka – kako oko razrušenog prigradskog mjesta Marinka, gdje se bilježe manja ruska napredovanja južno od tog bivšeg naselja, tako i kod Avdiivke. Ukrajinske snage su ondje navodno oslobodile manji prostor sjeveroistočno od Avdiivke (kod vodnog rezervoara na pola puta između Krasnogorivke i Kamjanke). Uz to, borbe se vode i oko Bahmuta, 55 km sjeveroistočno – gdje su Rusi nastojali napadati ukrajinske položaje uz magistralu M03 prema naselju Orihovo-Vasilivka, dok se nastavak ukrajinskih djelovanja odvijao jugozapadno od većinom okupiranog grada. Ondje je oko sela Klišćivka navodno oslobođen niz poljskih utvrda, čime se polagano otvara i put za oslobađanje tog mjesta. Dalje na sjever, prema rijeci Siverski Donjec, učestalo se zadnjih dana bilježe pokušaji ozbiljnijih ruskih napada, posebno u smjeru zapada iz okupiranog grada Kremina. Iako su se ondje spominjala kopnena djelovanja agresora uz cestu prema Limanu (linija Terni-Jampolivka-Torske) i u šumskim područjima oko Kremine – nije jasno koja je bila uspješnost tih nastojanja, baš kao ni ponešto sjevernije u zoni oko okupiranog grada Svatove. Posebno je to zanimljivo s obzirom na to da su ruski izvori u subotu 17. lipnja spominjali tihi dolazak barem 3 ukrajinske brigade na taj širi odsjek ratišta.
Naravno, dok ruski izvori svakodnevno navode iznimne gubitke na ukrajinskoj strani (s vrlo malo vizualnih dokaza za takve tvrdnje), iz savezničkih izvora u Estoniji spominje se da je Ukrajina u borbama zadnjih tjedana izgubila manje od 10 posto opreme donirane sa zapada. Pritom treba spomenuti i da je uočen trend ruskog korištenja bilo svojih starih ili zarobljenih vozila kao kamikaza-oružja – koje se natovareno golemim količinama eksploziva na daljinsku kontrolu usmjerava prema ukrajinskim linijama. Jednako tako žestoko nadalje bjesni i informacijsko ratovanje. Posebno tu treba spomenuti pitanje života ili smrti Kirila Budanova, ukrajinskog načelnika Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane. Za njega su razni ruski izvor tvrdili da je bio ranjen u ruskom zračnom napadu na sjedište njegove službe u Kijevu krajem svibnja, da bi onda zadnjih dana priče dodatno eskalirale navodima da je Budanov bio prebačen na hitnu medicinsku pomoć u Njemačku, te je ondje navodno i umro. Iako su se ukrajinski izvori trsili spominjati ime tog čovjeka na raznim sastancima i događanjima, sva ta nagađanja vjerojatno su završila danas popodne objavom aktualnog video-intervjua s „pokojnikom“. Baš kao i nedavna ruska nagađanja o ranjavanju ukrajinskog načelnika Glavnog stožera Zalužnog, tako su u vodu sada pale i još radikalnije špekulacije o Budanovu.
Nastavak zračnih napada
Uz sve to treba spomenuti i nastavak ruskih zračnih napada po civilnim ciljevima u dubini Ukrajine. Tako je u ranim satima ponedjeljka 19. lipnja bilo zabilježeno lansiranje četiri krstareće rakete 3M54 Kalibr s podmornice na Crnome moru prema Odesi, i još četiri kamikaza-drona Shaheed-131/136 s obala Azovskoga mora – što je sve navodno bilo uspješno srušeno od ukrajinske protuzračne obrane. Na to se rano jutros nadovezao drugi po redu ovomjesečni masovni napad kamikaza-dronova na Kijev, ujedno prvi u 18 dana. Tom je prilikom bilo lansirano ukupno oko 35 dronova Shaheed-131/136 od čega je ukupno srušeno 32 (od toga dvadesetak iznad Kijeva). Preostala 3 izgleda da su kod Lavova pogodila neimenovani „kritični infrastrukturni objekt“ i ondje izazvala požar. Uz to se jutros bilježilo i lansiranje sedam balističkih raketa (bilo S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva ili sustava Iskander-M) – koje su sve pogodile regiju Zaporižje.
Uz to nastavlja se i postupno povlačenje poplavnih voda u Hersonskoj oblasti, nizvodno od uništene velike brane kod Nove Kahovke. Dok se za koji dan očekuje i potpuno povlačenje vode u normalne okvire, ondje je zadnjih dana i dalje bilo barem 5 poplavljenih naselja na ukrajinskoj strani Dnjepra i desetak u okupiranim krajevima, te više desetaka tisuća evakuiranih stanovnika. Jednako tako postupno opadaju i vode u pojedinim pritokama Dnjepra, posebno u obližnjoj oblasti Mikolajev. Uz razne posljedice vodnog vala uzrokovanog rušenjem brane, posebno treba spomenuti i zagađenje ukupnih izvora pitke vode u širokom pojasu oko Dnjepra. Svi ti krajevi još će barem tri mjeseca ovisiti o dovozu pitke vode, dok medicinske službe na obje strane rijeke itekako nastoje suzbiti epidemije raznih bolesti. Na ukrajinskoj se strani čulo i o izdvajanju oko 565 milijuna UAH (oko 15,3 milijuna USD) hitne pomoći lokalnim vlastima regije – od čega će svaki poplavom pogođeni građanin s ukrajinske strane dobiti pomoć od 5.000 UAH te još po 6.000 UAH od Međunarodne organizacije za migracije pri UN. Ukupno, riječ je o 11.000 UAH interventne pomoći (oko 300 USD) po osobi. Za razliku od toga, ruska je strana odbila dati pristup osoblju UN u poplavama pogođene krajeve, dok navodno sami lokalnom stanovništvu daju 10.000 rublji po osobi (oko 120 USD) – naravno, pod uvjetom da osobe prethodno imaju ruske (okupacijske) osobne dokumente.
Europska i druga pomoć
Dodatna obnova bit će sutra i prekosutra (21. i 22. lipnja) posebnom temom i specijaliziranog međunarodnog skupa o obnovi Ukrajine, kojeg se sazvalo u Londonu. Naglasak bi ondje trebao biti stavljen na (1) obnovu kritične infrastrukture i stambenog fonda, (2) privlačenje privatnih ulaganja, te (3) na pomoć pojedinim regijama kroz niz konkretnih projekata (za sada njih preko 200). Uoči ovog skupa predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen objavila je okvire novog dugogodišnjeg EU paketa strukturne pomoći Ukrajini – državi za koju se iz Bruxellesa navodi kako je ispunila 2 od 7 ključnih uvjeta za ulazak u Uniju. Nakon prema Bruxellesu uspješne reforme pravosuđa i medijskog zakonodavstva, ostaje im još pitanje borbe protiv korupcije, reforma Ustavnog suda i mehanizama provođenja zakona, kao i uvođenje mjera protiv pranja novca, za suzbijanje oligarha, te zaštitu nacionalnih manjina.
Spomenuti paket EU financijske pomoći iznosit će do 50 milijardi eura u periodu od 2024. do 2027. godine – kao pomoć Ukrajini na tom putu prema punom članstvu u Uniji. Kako je napomenula von der Leyen: „Ukrajina se hrabro bori protiv ruske invazije, i treba našu stabilnu financijsku podršku da bi se mogla suočiti s ogromnim štetama koje to sa sobom nosi. EU je obećala biti na njenoj strani koliko god to dugo bude potrebno, i mi se držimo naših riječi. Danas predlažemo predvidjeti do 50 milijardi eura od 2024. do 2027. kako bi pomogli Ukrajini da se odupre agresiji i obnovi modernu te prosperitetnu zemlju“. Dakle, EU pomoć bi trebala osigurati makroekonomsku stabilnost, potaknuti obnovu te pomoći u modernizaciji Ukrajine kroz zelenu tranziciju, digitalne tehnologije i uključivo gospodarstvo usklađeno s EU propisima i standardima.
Tri stupa podrške EU
Podrška će biti organizirana oko tri glavna stupa. Prvi stup – podrške ukrajinskoj državi kroz donacije i zajmove, za koje će biti potrebna priprema „Plana oporavka, obnove i modernizacije“ – čija će se primjena onda pratiti. Drugi stup će predstavljati svojevrsni okvir za javno te privatno investiranje u Ukrajinu, opet u skladu s već navedenim Planom – dok će treći stup obuhvatiti pružanje raznolike ekspertne podrške lokalnim vlastima te civilnom društvu, na načine kako se pružala i redovita pretpristupna pomoć (IPA). Za sve to bit će korištena EU sredstva, ali je ostavljen prostor i za uključivanje dodatnih donacija raznih partnera Ukrajine, ali i moguće korištenje prihoda ostvarenih od zamrznute ili imobilizirane imovine Rusa i Ruske Federacije (o čemu se već neko vrijeme intenzivno razgovara). Naravno, čitav će taj ukupni paket sredstava biti raspoređen projektno, uz jake mjere transparentnosti i kontrole – uz lokalnu kontrolu, provjere će vršiti i Europska komisija, kao i namjenska nadzorna tijela.
Uz sve to, proteklih se dana čulo i ponešto o nastavku pristizanja vojne pomoći u Ukrajinu. Tako je krajem prošlog tjedna Belgija odobrila svoj 15. po redu paket vojne pomoći – oklopne transportere M113 iz zaliha tamošnje vojske, koje treba temeljito obnoviti prije slanja put bojišta. Paket dugoročne pomoći krenula je formirati i Danska, naglašavajući kako je spremna pružiti svoje rabljene borbene avione F-16, ali kada se za to formira koalicija država i pribavi izričito dopuštenje SAD. Ove subote, 17. Lipnja, čulo se iz Izraela da su od američkog ministra obrane Lloyda Austina bili zamoljeni razgovarati s ukrajinskim ministrom Oleksijem Reznikovim o pomoći Ukrajini – gdje zbog njihove politike u obzir dolaze pojedine humanitarne i obrambene sposobnosti, ali ne i smrtonosno oružje. Iako je za Ukrajinu do sada dala raznolike pomoći – Velika Britanija se ovih dana oglasila po pitanju pomoći u kibernetičkoj obrani. U tu su svrhu odvojili 16 milijuna funti sterlinga kao dodatak na lani doniranih 6,35 milijuna u istu svrhu. Riječ je o razvoju sposobnosti za zaštitu kritično bitne infrastrukture o kojoj ovise kako državne institucije tako i građani – od medicine, bankarstva, pa sve do opskrbe energijom. Konačno, spomenimo tu još i jučerašnju izjavu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji se u Parizu pohvalio kako je u Ukrajinu puna četiri mjeseca od obećanja stigao i prvi protuzračni sustav francusko-talijanske proizvodnje SAMPT/T – te bi u najskorije vrijeme ondje trebao biti i u operativnoj uporabi. Time će se tek u praksi vidjeti da li ta oprema stvarno konkurira američkom sustavu Patriot ili je još uvijek riječ o hvali koja tek stoji na papiru.
Ludo susjedstvo
Dok u samoj Ukrajini rat itekako bjesni, a osim kopnenih borbi gotovo svakodnevno se bilježe i brojni topnički okršaji uz bojišnicu i granicu s Ruskom Federacijom, te već spomenuti zračni napadi po ciljevima širom države – posebno je zanimljiva uloga susjedne Bjelorusije u ovom sukobu. Dok se na riječima pravi kao da nema ništa s tim ratom, Bjelorusija je dala svoje prostore za ruski napad na Ukrajinu početkom prošle godine, a sada nadalje pod normalno ugošćuje ruske vojne snage – koje se ondje masovno obučavaju prije odlaska na ukrajinska ratišta. Pa ipak, posebnu međunarodnu pažnju izazvale su vijesti da Ruska Federacija ondje počinje raspoređivati svoje taktičko nuklearno oružje – koje su prve količine navodno i prispjele u Bjelorusiju krajem prošlog tjedna, dok se okončanje tog rasporeda očekuje do kraja ove godine. Taj su potez iz SAD ocijenili „potpuno neodgovornim“, no otvoreno je pitanje kako ta država ocjenjuje i aktualno ponašanje još jednog susjeda Ukrajine.
Naime, prije samo nekoliko dana Mađarska je u fokus međunarodne javnosti ponovo stigla svojim jednostranim preuzimanjem iz Rusije 11 ukrajinskih ratnih zarobljenika navodno mađarskog podrijetla, temeljem posredovanja ruske pravoslavne crkve i Malteškoga reda. Nakon što se to saznalo, oni ipak nisu dali pristup ukrajinskim konzularnim te diplomatskim službama do sada oslobođenih ljudi, tako da se postavilo pitanje jesu li ti ljudi uopće oslobođeni – ili im je tek zemlja zarobljeništva od Rusija zamijenjena za Mađarsku. Naime, njih se ondje i nadalje navodno držalo u izolaciji, bez pristupa izvorima informiranja, uz kontroliranu komunikaciju s rodbinom te mimo dosega države Ukrajine. Jučer se o tome na službenu Budimpeštu apeliralo prvo iz Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine, a onda i iz Europske unije – da bi danas prvo troje od 11 takvih osoba ipak bilo transferirano iz Mađarske u svoju ukrajinsku domovinu. Sve se to događa u svjetlu izjava mađarskoga premijera Orbana kako vojna situacija u Ukrajini zadnje vrijeme „postaje sve ozbiljnija“, zbog čega je on dao i posebne upute vojnome vodstvu države jer „organizacije odgovorne za sigurnost Mađarske i njihovi čelnici moraju biti stalno spremne za akciju, što god se dogodilo”. Dakle, dok se Bjelorusija oprema ruskim taktičkim nuklearnim oružjem, Mađarska kreće u stanja posebne pripravnosti – kao da nije članica NATO i EU (čije brojne inicijative po pitanje Ukrajine već ionako često bilo potkopava bilo blokira).
Za to vrijeme poprilično je jasno da Ukrajina neće tako skoro u NATO savez. Naime, iako niz država članica intenzivno zagovara njeno članstvo, oko toga nije postignut konsenzus. Umjesto članstva, za sada izgleda da je na repertoaru uspostava određenog oblika posebnog partnerstva. No budući da ta država u svom obrambenom sustavu itekako koristi NATO principe, a s vremenom je sve temeljitije i opremljena NATO vojnom opremom – ne čude ni naznake kako za njen ulazak u Savez nakon dovršetka rata neće biti potrebno prolaziti uobičajenu proceduru Akcijskih planova za članstvo (MAP). Ipak, dok bi formalni put mogao biti jednostavniji – iz Sjedinjenih Država se ujedno čulo da to ne predstavlja i sadržajno labavljenje ukupnih zahtjeva koje neka država treba ispuniti za članstvo. Time Ukrajina mora postići sve redovite standarde za članstvo – pa i po pitanju sigurnosti, suzbijanja korupcije, te vojne i političke koordinacije. Dok će o svemu tome biti riječi na predstojećem NATO summitu u Vilniusu, do tada ostaje za riješiti i pitanje osobe na mjestu glavnog tajnika Saveza – pozicije na kojoj već devet godina stoluje Jens Stoltenberg, čiji je mandat do sada već produljivan tri puta. Budući da rok opet dolazi u rujnu, a zapravo i nema mnogo suvislih kandidata koji bi mogli oko sebe okupiti dovoljnu podršku – radi jedinstva NATO saveza ne bi čudilo da se Norvežanina Stoltenberga opet zamoli da na toj dužnosti ostane još godinu dana. S obzirom na to koliko je on efikasan te široko prihvaćen visoki dužnosnik – to stvarno ne bi ni čudilo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....