NA SKLISKOM TERENU

Težak posao za Bidena u Džedi: Smanjiti cijenu nafte, blokirati Kinu i Rusiju, uputiti kritiku princu...

Poručio je da regiju neće ostaviti na cjedilu ili se ponovno ondje vojno angažirati

Kralj Saudijske Arabije Salman bin Abdulaziz i Joe Biden

 -/Afp

Sjedinjene Države Amerike "neće se odšetati [sa Srednjeg istoka] i ostaviti vakuum koji će popuniti Kina, Rusija ili Iran", rekao je njihov predsjednik Joe Biden jučer u Džedi, na konferenciji s arapskim vođama zemalja članica Vijeća za zaljevsku suradnju.

Prethodno je Biden pojedinačno konferirao s državnim poglavarima Egipta, Iraka i Ujedinjenih Arapskih Emirata, uvjeravajući ih, prvo, da Amerika ostaje u njihovu regionu i da ih neće ostaviti na cjedilu te, drugo, da ne kani više ondje vojno intervenirati okupacijskim trupama, kako je to učinila u Afganistanu, pa u Iraku, ali da se neće odreći proganjanja terorista.

Nije ušao, koliko znamo, u eksplikaciju tog pojma jer svaka od okupljenih ili bliskih država ima svoju definiciju terorista.

Različiti kriteriji

Osim toga, nijedna od okupljenih država ne dijeli američko gledište o tome što je agresija i kako joj se suprotstaviti: niti jedna se nije pridružila evroatlantskim sankcijama protiv Rusije.

Biden, kako to naglašavaju u Washingtonu, nastoji na Levantu izbalansirati tri mantre svoje vanjskopolitičke agende: ljudska prava, energente, sigurnost.

Sugovornici u Džedi evidentno imaju svoje definicije prava i sigurnosti, ne baš podudarne s američkima. Suglasni su jedino u definiciji energenata, ali sa suprotnih pozicija: Arapi ih vide kao svoj izvor zarade, a Bidenu su to svagdašnje potrebe njegovih atlantskih saveznika u Evropi, bez kojih je izgubio rat protiv Rusije i prije negoli je ozbiljno započeo, osim posredničkoga u mučeničkoj Ukrajini.

Nimalo slučajno, Biden je poimenično nabrojio "kleto trojstvo" američkih strateških suparnika ili čak neprijatelja, protiv kojih nastoji okupiti i objediniti arapsku ekumenu i pridružiti joj Izrael. Računa, ne bez razloga, da većina arapskih režima, baš kao i Izrael, vidi Iran kao prst u oku, a pacifičku supersilu i evroazijsku velesilu kao iranske saveznike.

U tom je sklopu sadašnji posjet američkog predsjednika Joea Bidena Saudijskoj Arabiji izravno u funkciji preslagivanja međunarodnih savezništava po novim globalnim osovinama moći, i ekonomskoj i vojnoj, dakle političkoj.

Daleko od toga da su ondje i svi Arapi istomišljenici. Oman i Katar, patuljci na obali nasuprot iranskoj, imaju solidne diplomatske veze s Iranom, pa su djelovali kao posrednici u ipak opstalim pregovorima Washingtona i Tehrana o iranskome nuklearnom programu, kojemu Izrael prijeti svojim nepriznatim nuklearnim bombama. Katar je bio nedavno i domaćin razgovorâ između američkih i iranskih predstavnika.

Katar i Iran dijele veliko podmorsko plinsko polje ispod Zaljeva (Arapskoga po Arapima, Perzijskoga za ostale). Iran je priskočio u pomoć Kataru kad su ga (s američkim zrakoplovnim bazama ondje) višegodišnjim embargom opasno blokirale bratske države: Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat - zahvaljujući i potpunom odsustvu razumijevanja tadašnjeg predsjednika Donalda J. Trumpa. Ta je blokada završena nedugo prije Bidenova preuzimanja vlasti u Washingtonu.

Emirati i Saudijci su se pak razljutili kad je Biden prestao tretirati jemenske pobunjene hutijevce kao teroriste.

Spašavanje obraza

Biden spašava obraz koreći saudijskog prijestolonasljednika i operativnog vladara Mohammeda bin Salmana zbog ubojstva Jamala Khashoggija, koji je bio i američki utjecajan uvodničar (primijećeno je da se američki predsjednik rukovao s kraljem Salmanom, a da je s mezimcem sinom samo kresnuo šake, onako covidski). Podjednako je badava u Izraelu govorio o pravu palestinske nacije na državu, s kontinuiranim teritorijem. Jer i Izrael mu je nužan, važniji od Palestinaca - pa i drugim Arapima koji se boje Irana.

Politika nije vještina sustolničkog uživanja s istomišljenicima, s osobama istih ili sličnih svjetonazorskih i moralnih standarda, nego okrutan koloplet lobiranja i manipuliranja. U politici je ključno pravilo da je neprijatelj mog neprijatelja, ako ne baš prijatelj, a ono ne samo potencijalan, nego objektivan saveznik, pa kakav bio. Winston Churchill, iskonski antikomunist i monarhist, nije 1941 pošao tražiti redovnice ni milosrdnu braću, nego se srdačno udružio sa Stalinom, s kojim je u Jalti nonšalantno protokolirao već očigledne interesne sfere.

I Biden se tako mora smješkati s autoritarcima, iznuditi da njegov avion bude prvi put u povijesti koji je iz Izraela odletio ravno u Saudijsku Arabiju. Ubi maior, minor cessat, pred bitnijim mora ustuknuti manje važno. Načela su važna ako ne ometaju interese. Biden je zadnji koji bi to zaboravio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 11:49