MISTERIJ

TEROR NA ŠEST TISUĆA METARA DUBINE Istraga o sudbini nestale ruske podmornice dobila novi zaokret, konačno je i otkriveno što je radila ispod Artika?

 
Među 14 poginulih članova posade bili su neki od najboljih ruskih mornara

Vjerojatno ne postoji gori način za umrijeti nego živ izgorjeti u skučenom prostoru 6000 metara ispod morske površine. Upravo je tako svoj život završilo 14 ljudi, uključujući više ruske časnike podmornice Lošarik koja se nalazila na tajnoj misiji na Arktiku.

Nešto je krenulo po krivu dok je podmornica prolazila ruskim vodama 400 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga.

Jedino što je misterioznije od toga što se točno dogodilo u podmornici koja se nalazila tisuće metara ispod površine jest razlog zašto se uopće tamo nalazila. The New York Times je godinu dana nakon nesreće analizirao razloge ruskog podmorskog istraživanja 60-ak nautičkih milja istočno od Norveške.

Rusija tvrdi da je Lošarik bio istraživački brod, Norveška ne želi javno dati informacije o požaru koje možda posjeduju, a jedini svjedoci nesreće su ruski krivolovci koji su se našli u zabranjenim vodama u potrazi za ribama.

Bogatstvo i moć

Čini se kako je razlog, kao i uvijek u takvim situacijama, želja za bogatstvom i moći. U ovom slučaju najvjerojatnije za informacijskom moći. Naime, na dnu svjetskih oceana u ovom se trenutku proteže 465 različitih komunikacijskih kabela, uključujući optičke kabele za internet, ukupne dužine 1,2 milijuna kilometara.

Prvi podmorski kabeli postavljeni su još 1850-ih godina tijekom Krimskog rata. Postavili su ih britanski vojnici koji su htjeli ubrzati tok komunikacije. Prvi transatlantski kabeli su postavljeni i počeli raditi 1858., a prvi transatlantski kabeli od optičkih vlakana 1988. godine. Prije su kabele postavljale telekomunikacijske tvrtke, a danas su u vlasništvu Googlea, Facebooka, Amazona i Microsofta.

Vladimir Putin je već nekoliko puta govorio o važnosti kontroliranja tokova informacija, a u slučaju da netko, primjerice, presiječe te podmorske optičke kabele, sigurno bi došlo do velikih smetnji u svjetskoj komunikaciji. Iako nitko ne tvrdi da je Lošarikova misija bila upravo ta, ostaje činjenica da je to jedina podmornica koja je mogla toliko duboko zaroniti.

Naime, američke podmornice s osobljem mogu zaroniti najdublje do oko 700 metara, nasuprot Lošarikovih 6700 metara.

Iskušavanje flote

Postavlja se i pitanje zašto Rusija nije upozorila Norvešku na moguću nuklearnu katastrofu nakon što je u Lošariku došlo do požara. Naime, Rusija i Norveška imaju sporazum o uzajamnom informiranju kad je riječ o takvim stvarima, ali Rusija očito nije osjećala obvezu obavijestiti Norvešku da je Lošarik podmornica s nuklearnim pogonom.

Još jedno moguće objašnjenje zašto se ruska podmornica nalazila u arktičkim vodama je iskušavanje ruske Sjeverne flote.

“U Putinovu srcu postoji posebno mjesto za mornaricu. Ona je jedan od ključnih simbola svake velike moćne države”, objašnjava za NYT norveška analitičarka i čelnica Centra za sigurnosnu politiku Norveškog instituta za obrambene studije Katarzyna Zysk. Sjeverna flota nalazi se na samom vrhu vojnog ruskog proračuna. Njihovi vojnici imaju najnoviju opremu za hladni rat, a u planu su i nove generacije podmornica s balističkim raketama. Uz tako snažnu flotu Rusija bi najbrže mogla iznenaditi SAD tako da joj se prikrade s Arktika.

“Ovo stvarno izgleda kao da se priprema nova verzija ‘Lova na Crveni oktobar’”, izjavila je Heather Conley, viša potpredsjednica za Europu, Euroaziju i Arktik u Centru za strateške i međunarodne studije. Ne smijemo zaboraviti ni želju za ekonomskom moći, dodaje Conley. Rusija nikad nije tajila svoju želju za kontrolom sjevernog pomorskog toka preko Arktika, pogotovo sada kad se led smanjuje zbog klimatskih promjena i pojavljuje se sve više mogućnosti za širenje eksploatacije nafte i plina.

Spomenimo samo milijarde dolara uložene za proizvodnju plina na poluotoku Jamal, takozvane ledene ruske riznice koja bi za 50 godina mogla postati glavni izvor energenata i u konačnici opskrbljivati cijelu zapadnu Europu. No, Rusija bi od njega mogla profitirati tek za pola stoljeća.

I time se vraćamo na početak.

Rusija ne želi nikakav otvoreni sukob s NATO-om jer zna da resursa za takvu vrstu sukoba nema. Učinit će sve kako bi zadržala stratešku inicijativu i tu u prvi plan opet dolaze informacije. Optički podmorski kabeli koji prenose 97 posto svjetskih podataka, uključujući dnevno oko deset bilijuna dolara u financijskim transakcijama, mogli bi biti vitalni u iskušavanju stabilnosti zapadnog svijeta.

Kabeli su uglavnom nezaštićeni i prilično ih je lako pronaći, a posljednjih nekoliko godina dužnosnici američkih sigurnosno-obavještajnih agencija upozoravaju kako pronalaze ruske podmornice u njihovoj blizini.

Prirodni resursi

S obzirom na to da internet može preusmjeriti podatke kada su kabeli oštećeni, zapadni analitičari odbacuju opasnost od sabotaže. No, analitičarka Zysk kaže kako ruski cilj nije onesposobiti internet, nego jednostavno dodavati konstantni pritisak. Jer, svaki put kada dođe do pada Facebooka ili Twittera, ljudi jednostavno “polude”.

Lošarik je dizajniran 1980-ih, a prvi put porinut 2003. godine. Njegove su misije uključivale istraživanje ispod arktičkog leda u potrazi za prirodnim resursima, unutarnji trup bio je od titanija, a ime je dobio po konju iz ruskog crtanog filma.

Tijekom požara 1. srpnja prošle godine prvo je došlo do djelomične evakuacije, deset članova posade ostalo se boriti s buktinjom, a četvorica su s matičnog broda krenula u pomoć. John Pike iz neprofitne organizacije GlobalSecurity.org smatra da je Lošarik bio pulsirajuća bomba.

“Ruska vojska se, čini se, još uvijek bori s istim pitanjima: korumpiranim izvođačima radova i problemima s kontrolom kvalitete u proizvodnji i održavanju”, tvrdi Pike. “Ovo je jedna vrlo ruska priča”, zaključuje Jeffrey Mankoff iz Centra za strategiju i međunarodne studije u Washingtonu. Puno tajni i vrlo malo istine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 07:33